U svijetu je nedavno obilježen Svjetski dan borbe protiv korupcije. Bilo je to samo kratko i usputno dizanje dimne zavjese, koja nas drži u mraku beznađa i naše težnje i nadanja odvaja od stvarnog života.
Korupcija i organizovani kriminal su najveći izazov XXI vijeka. Iz dana u dan mreža korupcije je sve šira i obuhvatnija. Na svakoj stopi zemljine kugle zahvata gradove, države, regije, pravosuđe, policiju, zdravstvo, administraciju…Rođena kao mito izrasla je u korupciju prepoznatljivu kroz zloupotrebu povjerenja pri obavljanju dužnosti u upravi, pravosuđu, politici, gospodarstvu, zdravstvu, školstvu, kulturi, umjetnosti, organima i organizacijama omogućavala je nezakonito sticanje materijalne i nematerijalne koristi. Narodski rečeno to je podmićivanje, potplaćivanje, pronevjera i pranje novca bez pravnog osnova i kao takvo predstavlja krivično djelo. Korupcija ubija individualni i društveni moral i etiku, a omogućuje je i pogoduje joj koncentracija moći na jednom mjestu, bez dovoljno nadzora i kontrole.
Od VIP-a do Korupcije
Korupcija nije nešto novo ni nepoznato. Od kad je svijeta i vijeka neki ljudi su ostvarivali korist i uživali privilegije na račun drugih. Koruptivne radnje u socijalističkom periodu modelirane kroz Veze i poznanstva (VIP) bile su uočljivije nego u kapitalizmu, ali su se javljale u blažoj formi. Kao poklon, hedija…Pri odlasku ljekaru sestre i ljekari su darivani bombonjerom, flašom odabranog pića, poslovni ljudi ugošćavani i darivani u ranijem periodu skromno a kasnije sve obilatije, učitelji i milicioneri dobivali na kafu, i sve tako dok se nisu pojavile plave kuverte u domaćoj a po tom u stranoj valuti. Izrazitija forma bilo je zapošljavanje na atraktivna i parali radna mjesta u policiji, državnoj bezbjednosti, obrazovanju, administraciji i bolje rangiranim sektorima privrede. VIP je bio najsigurniji put do visokog položaja, a mnogim poznatim porodicama bio ulazna viza i pokretačka snaga za sve njene generacijske uzraste od osnovne škole do fakulteta, zaposlenja i penzionisanja.
Kapitalizam je prekomponovao VIP-a u novu kompaktniju formu, pod imenom korupcija, prepakovao je u bolje pakovanje, učinio je manje uočljivom, ali represivnijom i obuhvatnijom. Korupcija je zahvatila sve države svijeta, sve slojeve društva, sve sfere privrednog i društvenog života. Kroz ucjene i uslovljavanja postala je globalna prijetnja, a borba protiv korupcije postala je pitanje opstanka ne samo pojedinih društava, država već regija i regionalnih organizacija. Posebna forma korupcije je lobiranje, afirmisano i odomaćeno u politici, koje se radi javno ili prikriva promovira i radi tajno.
Borba protiv korupcije
Korupcija je krivično djelo koje potkopava ukupan razvoj društva i ugrožava sigurnost. Prodire i ugrožava sve segmente društva. Podriva državne institucije, naročito pravosuđe, ugrožava slobode i demokratska prava građana. A tiče se svih nas i naših života. Najveću prijetnju društvu predstavljaju korumpirani političari, suci, policajci, prodavci droge…, a na kraju liste su kradljivci auta, provalnici, džepari…Iza korumpiranih političara stoji organizovani kriminal.
Borba protiv korupcije je opšte nastojanje da se izgradi pošteno i pravedno društvo, a postaje intezivnija 2003.g.,kada je Opća skupština UN posebnom rezolucijom ukazala na problem korupcije i potrebu stalne borbe protiv nje. Od tada je težnja svakog društva da se oslobodi političke korupcije, trgovine pozicijama i uticajima. U toj borbi odgovornost je sviju nas, a posebno onih koji su na pozicijama na kojima se odlučuje. Da se u toj borbi ostvari integritet cijelog društva i postignu rezultati potrebno je postići nivo nulte tolerancije na korupciju. Pri tom je od posebnog značaja prijavljivanje korupcije.
Svjetski dan borbe protiv korupcije
Svjetski dan borbe protiv korupcije je 9. decemar, a ustanovljen je 9.12.2004.g., kada su UN ukazale na problem korupcije i usvojile Konvenciju koja ima za cilj uspješnije sprečavanje i borbu protiv korupcije. Na prikladan način obilježen je i minulih dana. Konvencijom se ukazuje da korupcija nije lokalna stvar jedne države već prelazi granice, pogađa druga društva i privredu. Konvencija UN protiv korupcije označava obaveze svih nas u borbi protiv korupcije. Utoj borbi osnovno je imati prave zakone za suzbijanje korupcije i mehanizme za njihovo provođenje. Pri obilježavanju Dana borbe protiv korupcije od vodećih lidera država zahtjevano je da borbu protiv korupcije istaknu kao najveći prioritet u svom djelovanju i potstiču njenu prevenciju na svim nivoima društva, jer prvencijom se otklanjaju uzroci koji pogoduju nastanku korupcije.
Međunarodni dan borbe protiv korupcije ima za cilj da ukaže na rasprostanjenost i negativne posljedice te pojave, skrene našu pažnju na koruptivne pojve oko kas i podigne našu svijest. U toj borbi je potreban angažman vlade, javnih institucija, privatnog sektora, civilnog društva…
Po podacima UN svake godine korupcija košta svijetsku ekonomiju 2,6 hiljada biliona dolara (preko 5% svjetskog BDP). U zemljama zapadne demokratije u crnim fondovima završava oko 18% sredstava koja se koriste u javnim nabavkama. Procjenjuje se da je od 32.000 milijardi privatnog bogatstva 21.000 milijarda skrivena i ostaje neoporezovana, što osiromašuje budžete država. Najveća krivnja za skrivanje novca pada na najbogatije države. I dok teret dugova nose narodi, bogata elita ostaje zaštićena.
Nivo korupcije u BiH i svijetu
Narodu je korupcija uvijek bila donekle vidljiva i prepoznatljiva ali u nekom smislu prihvaćena kao tolerantan model ponašanja, sa kojim su bili zadovoljni i dobro se nosili i oni koji daju i oni koji primaju. Oni koji primaju nisu očekivali previše, a i oni koji daju znali su naći mjeru. Davanje i primanje bilo je skoro legalno i nije previše prikrivano. Nije tretirano kao mito, već kao prikladan poklon u znak zahvalnosti. Darovati nekog sa kafom, bombonjerom ili flašom pića bilo je sasvim normalno, dok se mito vremenom nije povećano i raširilo.
U izvještaju organizacije TI- Transparency International (koja već godinama rangira nivo korupcije u svijetu) stoji da je BiH jedna od zemalja koja je, kada je riječ o percepciji raširenosti korupcije, najviše nazadovala u zadnjih 9 godina. Na međunarodnom barometru korupcije od 180 zemalja BiH je 2017.g. bila na 91 mjestu, a tri godine kasnije (2020.g.) na 111. mjestu sa 35 od 100 indeksnih poena. Najbolje pozicionirani bili su Danska i Novi Zeland (88), Finska, Singapur, Švedska i Švicarska (85), a najlošije
Sirija (14), Jemen (15), Venezuela (15), Somalija i Južni Sudan (12). U zemljama najvišeg nivoa korupcije vladaju bezakonje i diktatura. Sve zemlje Zapadnog Balkana imale su bolji status od BiH – C. Gora 67. mjesto, Srbija 94, Albanija i Kosovo 104. To znači da je BiH korupcijom zarobljena država, da je vladavina prava disfunkcionalna.
Jedan od ključnih problema BiH, ali i naših susjeda, je nedostatak vladavine prava, koje iz vlastitog koristoljublja konstantno podrivaju politički lideri, što pogoduje korupciji.
Po istraživanju Globalne inicijative BiH je označena kao važna tranzitna zemlja za heroin, kanabis, trgovinu oružjem i ljudima, a članovi kriminalnih grupa su članovi vodećih političkih stranaka i zaposleni u državnim institucijama.
Borba protiv korupcije u BiH
Država BiH duži niz godina ima ozbiljan problem sa kriminalom i korupcijom, koja se nastanila i ugnijezdila u vrhovima vladajućih političkih stranaka.
U glavi XIX Krivičnog zakona BiH i odgovaraćim glavama krivičnih zakona entiteta i Brčko Distrikta kao krivična djela korupcije smatraju su: primanje i davanje dara i drugih oblika koristi, primanje i davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, zloupotreba položaja i ovlaštenja, pronevjera u službi, prevara i posluga i nesavjestan rad u službi, odavanje službene tajne, krivotvorenje službene isprave, protuzakonita naplata i isplata, protuzakonito oslobođenje osobe lišene slobode, protuzakonito prisvajanje stvari pri pretresanju i izvršenju…
Korupcija najviše pogađa oblast javnih nabavki i oblast zapošljavanja, a gnijezda korupcije su vodeće nacionalne stranke i njihovi lideri. U nastojanju da ograniči i suzbije korupciju BiH je formirala nekoliko tijela za borbu protiv korupcije i usvojila dvije antikorupcijske strategije, ali i dalje nema ni adekvatnu strategiju ni politiku za borbu protiv korupcije.
Borbu protiv korupcije u BiH vodi Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK), koja je u cilju prevencije korupcije od 2019.g. i kasnije organizovala više radionica posvećenih Strategiji za borbu protiv korupcije.
Pomaže je i Misija Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE-a), podržava razvoj i provedbu antikorupcijskih mjera i koordinaciju između antikorupcijskih institucija i tijela. Svake godine organizuje konferenciju o borbi protiv korupcije o najboljim praksama u provođenju antikoruptivnih mjera. Uz sve druge domaće i vanjske nosioce borbe protiv korupcije važan nosilac za provedbu Strategije za suzbijanje korupcije je Ministarstvo unutrašnjih poslova. Uprava policije u BiH sarađuje sa Uredom za međunarodnu borbu protiv narkotika (INIL) i Međunarodnim programom pomoći u kriminalističkoj obuci (ICITAP).
Sa organizovanim kriminalom i korupcijom u BiH se očigledno ne može boriti sa postojećim starim snagama, što potvrđuje podatak da je u prvih 10 godina bilo 1.500 prijava, procesirano samo par desetina, a presuđeno 15. Više BH lidera iz samog vrha države je osumnjačeno, neki i optuženi za korupciju, ali su stvari zataškane. Zato se vrhovi ne posvećuju korupciji, jer bi time radili protiv sebe. Da se protiv korupcije napravi uspješan korak i krene, potrebna je smjena generacija i nova brezova metla…
Od 2006. do 2019.g. u Rs je obustavljeno desetine hiljada slučajeva korupcije. A široke razmjere i različiti oblici korupcije zastupljeni su najviše u policiji i sudstvu, ali ne manje u ministarstvima, bankama, medijima i ekonomiji. Centri moći su u stranačkim vrhovima i institucijama. O tome je javno još u februaru 2012. govorio predsjednik SRS RS optužujući policijske i pravosudne institucije Rs što ne čine ništa protiv korupcije i kriminala. Sudstvo je palo toliko nisko, da zakoni važe samo za siromašne, a ne za moćne. Mnogi tužioci i sudije su u šaci korupcije. Da su stranke i njihovi lideri korumpirani tvrdi 59,7% građana Rs.
Po riječima specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan Gabriela Escobara, koji je nedavno boravio u našoj zemlji, BiH ima sistemsku korupciju, koja utiče na sposobnost državnih institucija da ispravno funkcionišu. Problem BiH nije etnička, već sustavna korupcija.
Pored postojećih kaznenih sankcija po krivičnom zakonu, postoje prijedlozi da se uvede petogodišnja zabrana zapošljavanja osuđenim koruptivnim političarima.
Što god je viši nivo korupcije, sve je niži nivo stranih investicija, ali barijera za strane investicije u BiH nije samo korupcija, već nestabila politička situacija. Koji će strani investitor unositi svoj novac u zemlju u kojoj je svaki novi dan opasnost od rata sve veća?!
Sporo i neefikasno BiH pravosuđe
Više nego ikad potrebno nam je jako, bolje organizovano i neovisno pravosuđe, jer ono je kičma društva. U sudovima BiH radi oko 1.000 sudija i 315 tužilaca. Za uspješnu borbu protiv korupcije od ključnog značaja je dobra saradnja policije i pravosuđa. Ako sudovi nisu funkcionalni, a u BiH se takvim do danas nisu potvrdili, onda se trese i obrušava jedan od glavnih nosivih stubova države.
BiH pravosuđe je sporo, tromo, uzdržano u djelovanju, što je neodgovorno i neprihvatljivo. Nezadovoljni sa radom pravosudnih organa sve više se pitamo zašto pravosuđe šuti, šta čeka? Valjda tužioci i sudije misle da će neko drugi raditi njihov posao? Njihova šutnja i pasivnost je zabrinjavajuća. Da li čekaju građane da im udare na vrata i izvuku ih na ulicu? Da je odgovornost za obavljanje posla kakva treba biti značajan broj tužilaca i sudija bio bi suspendovan, a protiv nekih poveden i kazneni potupak, jer ovdje se ne radi samo o nemaru, već opstukciji, a nerijetko i korupciji. Uz to dodatno zabrinjava i inertnost građana. Da li su uspavani ili su sasvim izgubili vjeru u pravosuđe? Ne može se reći da na vlastitoj koži ne osjećaju korupciju, koja je na svakom koraku vidljiva prostim okom.
Prema podacima Transparency International (TI) jedan od gorućih problema BiH je nesposobnost pravosuđa da rješava ključne probleme, da procesira organizirani kriminal i visoku korupciju. A korupcija u BiH se mjeri milionima. Po podacima više međunarodnih institucija u BiH, u gotovo 80% slučajeva korupcije koji su došli do suda, izrečena je minimalna ili oslobađajuća presuda. U izvještaju Tužiteljstva BiH se navodi da je u posebnom Odijelenju za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju u protekle dvije godine optuženo 400 osoba, ali se većina “nije mogla” okvalifikovati kao organizirani kriminal.
Kada je 2012.g. od strane Evropske unije u Srbiji pokrenut slučaj “Mišković” vjerovalo se da će nadmašiti slučaj “Sanader” u Hrvatskoj i imati odjek i uticaj na cijeli region, jer Mišković je učestvovao u nizu privatizacija širom BiH. Mnogi tada nisu mirno spavali, ali se nije ništa dogodilo.
Na jasno izražene i često dokumentovane sumnje na korupciju Tužilaštvo šuti i ostaje imuno. Prema podacima Balkanske istraživačke mreže (BIRN) Tužilaštvo BiH je 2019.g. podiglo 11 optužnica protiv 33 osobe radi korupcije, a 2020.g. 12 optužnica protiv 22 osobe, ali se većina tih optužnica odnosi na sitne prekršaje, dok krupne ribe i dalje sigurno plivaju u mutnim vodama. Sudovi BiH oslobodili su sve krupnije ribe kao što su Dragan Čović, Mladen Ivanić, Nedžad Branković, Edhem Bičakčić, Braća Lijanović… Sudilo se pretežno niže-rangiranim službenicima za sitne slučajeve korupcije. Nema procesiranja slučajeva visoke korupcije. U oblasti visoke korupcije podignuta je optužnica samo u predmetu “Respiratori”, u kojoj se još ne nazire rasplet.
Sa pojavom korone, brojni životi izgubljeni su radi korupcije u zdravstvu. Pokazalo se da Covid-19 nije samo zdravstvena, već i koruptivna kriza, koja je korumpiranim liderima poslužila kao opravdanje za neodgovoran nadzor nad javnom potrošnjom i drugim izvorima korupcije. A u toku pandemije u BiH su zabilježena i brojna kršenja radničkih i ljudskih prava, nezakonite nabavke (medicinske opreme od neovlaštenih firmi, diskriminacija u distribuciji ekonomske pomoći, itd)
Postoji potreba da se u BiH zakonodavstvu unaprijede zakoni koji regulišu sukob interesa, finansiranje političkih partija, unaprijedi sistem javnih nabavki i izborni sistem. Zbog slabog pravnog okvira i neodgovornog nadzora javne nabavke se koriste za bogaćenje politički privilegovanih pojedinaca. Prema izvještaju Agencije za javne nabavke BiH od 4 milijarde KM, koje se godišnje troši za javne nabavke (često neekonomične, nesvrsishodne), korupciji je podložno između 500-600 miliona KM.
Više je nego očigledno da su pravosudni organi BiH pod uticajem moćnih pokrovitelja, što je konstatirano u izvještajima o korupciji sačinjenim van BiH.
Pravosuđe se mora osloboditi pokroviteljstva. Nije se našlo nadležnim ni odgovornim da efikasno djeluje čak ni na otvoren udar na ustavni poredak BiH države, koji i dalje traje. Oni koji ne smiju ili neće da rade treba sami da odu ili im treba iskazati nepovjerenje, prije nego dođu na udar sankcija i ne budu sami procesirani. Korupcija je u BiH više nego prepoznatljiva po radnim mjestima, ali se vrlo precizno mogu odrediti osnovne crte korumpiranbih likova. Sa velikom sigurnošću već godinama može se imenovati najmanje stotinjak korumpiranih osoba na odgovornim položajima koji su za pravdu nedodirljivi, a mnogima od nas poznati po imenu i prezimenu. Poznati svima, samo ne pravosuđu, samo ne tužilaštvu i sudovima. Ako se i dalje bude ovako tolerantno i pomirljivo gledalo na ovu pojavu koja je već pojela dobar dio krošnje i sada zahvata stablo do korijena, drvo će se početi sušiti, država BiH će se početi ubrzano raspadati.
Za borbu protiv korupcije treba naš angažman i podrška
U pravosuđu, policiji i drugim organima vlasti premalo je spremnih koji mogu uspiješno iznijeti borbu protiv korupcije. Potrebna je podrška i aktivizam građana, koji su uspavani i inertni. Potrebna je pomoć međunarodne zajednice koja je u BIH prisutna više formalno nego suštinski i nije spremna na sebe preuzeti svoj dio odgovornosti niti sasvim stati iza domaćih, a od njih traži da iznesu bh Sanadere, ne pružajući im ni minimum sigurnosti i zaštite. A dužna je po Dejtonu. Da je to tako najargumentovanije pokazuje tek sad započeto procesiranje napadača na državu BiH i njen ustavno pravni poredak, predvođen Predsjednikom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom. Umjesto da zatraže pritvor za izvršioce “državnog udara” odmah nakon 10. Oktobra 2021.g. kada je Narodna skupština Rs donijela zaključak o vraćanju nadležnosti sa države na entitet Rs, Tužilaštvo tek ovih dana poziva jednog po jednog svjedoka i osumnjačenog, koji sa saslušanja ne izlaze pokunjeni i zaplašeni svjesni svoje odgovornosti, već izlaze kao pobjednici, ponosniji i reklo bi se odlučniji da nastave sa secesijom. Iako je BiH totalno potonula u organizavani kriminal, korupciju, iako je antiustavno djelovanje više nego vidljivo, sa isključivim ciljem da razore i podijele državu, još uvijek se ne zna ni na koje će se krivična djela Tužilaštvo fokusirati. A ima ih bezbroj. Prvo protustavno djelo bila je veleizdaja, koju je počinio član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, jer je više puta i na više načina prekršio Zakletvu datu pri stupanju u Predsjedništvo BiH, i za koje je trebao već desetinu puta biti zatvoren, što je Tužilaštvo propustilo učiniti. Nije imalo za to snage ili bilo spriječeno od pokrovitelja. Zato ovaj proces, kako ga sada Tužilaštvo vodi protiv rušitelja ustavnog poretka, ne uliva povjerenje da će dati rezultate. Opet će biti tresla se gora, rodio se miš. U svakoj drugoj državi svijeta Dodik bi već mjesecima robijao. Privođenja i saslušanja u BiH trajaće mjesecima, a privedeni će kad pažnja javnosti oslabi biti oslobođeni. Nije to i neće biti iznenađenje, ako se to dogodi uz asistenciju uticajnih lidera EU i međunarodne zajednice. Jer se kurvanjsko ponašanje EU, kao i 90-tih, ponavlja i ovih dana, a njeni predstavnici umjesto da odlučno stanu na stranu države BiH staju na stranu separatista, neprijatelja BiH, i puštaju Bosnu da, ako se sama ne odbrani, nestane u valovima Bosne.
A mi uporno zaboravimo, da je sve na nama, na narodu. Moramo se energičnije boriti protiv korupcije i svakog zla. Ako budemo samo gledali u nebo i čekali da se iznad Bosne raziđu tamni oblaci, imaćemo oluju. Na nebu Bosne raziće se oblaci i pojaviti duga, kad Bosna izađe iz začaranog korupcijskog kruga.
Burlington, 26.12.2021 Zijad Bećirević
