Izbori u BiH

Sprema li se izborna prevara: Evropa i SAD odbacile elektronsko glasanje koje sada nameću BiH

Elektronski sistem u izbornom ciklusu je način glasanja koji koristi elektronske uređaje za prikupljanje i prebrojavanje glasova. Ovaj sistem ima neke prednosti, kao što su brzina, tačnost, ušteda papira, ali ima i mnoge nedostatke i opasnosti koje mogu ugroziti demokratski proces.

Prije otprilike tri mjeseca od izvora u institucijama Bosne i Hercegovine dobro upućenog u zbivanja iza scene u međunarodnoj politici koja djeluje u našoj državi dobio sam informaciju da bi Opći izbor 2026. godine mogli biti “riješeni” daleko od očiju i volje javnosti, odnosno birača.

“Plan je da se elektronskim sistemom brojanja glasova osigura pobjeda onima koji odgovaraju sadašnjoj politici međunarodne zajednice”, informacija je koja pomalo budi zebnju i djeluje nevjerovatno.

Nezavisne novine danas su objavile informaciju kako se već nabavlja oprema za uvođenje elektronike u izborni sistem BiH, a informaciju je potvrdio i prvi čovjek Centralne izborne komisije Suad Arnautović.

Zanimljivo je i da izvor s početka teksta i Arnautović nekoliko mjeseci poslije naovde da će potrebnu opremu u kooperaciji nabaviti SAD i Evropska unija.

“Ako se sve dobro pripremi i kontrolira, u svakom pogledu bi to jako puno pomoglo u smislu potpune tačnosti izbornih rezultata”, veli Arnautović za Nezavisne novine, računajući valjda da smo svi mi ovdje neki mohikanci koji internet koristimo za zezanciju, pa ne znamo čitati iskustva drugih s tim elektronskim sistemom u izborima.

Iskustva u Evropskoj uniji poptuno demantuju Arnautovića i sve one koji misle da će elektronsko brojanje donijeti tačne rezultate volje glasača. Recimo u Nizozemskoj su 2006. godine počeli s tim sistemom, ali su ga godinu poslije potpuno odbacili, nakon što je grupa aktivista u televizijskoj emisiji dokazala da su prilično lako i jednostavno manipulisali tim uređajem.

U istraživanju koje je 2018. godine proveo istraživački centar Parlamentarne skupštine BiH navodi se: “U skoro svim državama u Evropi izbori se posljednjih deset godina održavaju na tradicionalni način “papir i olovka”, uključujući i Njemačku u kojoj je Ustavni sud proglasio neustavnim i zabranio upotrebu elektronskih uređaja. Djelimičan izuzetak su Belgija i Francuska te Estonija. Treba podsjetiti da je u Evropi osam država bilo uvelo elektronsko glasanje kao projekat ili u potpunosti.

Kako se navodi u jednoj analizi iz 2012. godine: „u četiri evropske države provodio se pilot projekat elektronskog glasanja, koji nije nastavljen (u Irskoj, Italiji, Norveškoj i Ujedinjenom Kraljevstvu). U dva slučaja došlo je do potpunog prekida u korištenju uređaja za elektronsko glasanje (u Nizozemskoj i Njemačkoj). U samo dvije države trenutno se koriste uređaji za elektronsko glasanje, u Belgiji i Francuskoj, ali ne u cijeloj državi. U stvari, u Francuskoj se koriste samo u nekoliko gradova. Što se tiče Belgije, elektronsko glasanje se koristi samo u jednom dijelu države (u Flandriji i regiji glavnog grada Brisela), dok se u drugom dijelu države (u Valoniji) koristi samo u nekim općinama”.

U Sjedinjenim Američkim Državama, koje bi da nam “pomognu” s uvođenjem elektronskog sistema u proces izbora, taj sistem se koristi samo u nekim saveznim državama, dok je primjerice Kalifornija potpuno zabranila elektronski sistem. Iskustvo SAD s izborima 2000. godine dovelo je do potpune skpepse u pogledu upotrebe elektronskih uređaja i softvera u izbornom sistemu.

Pa gdje se onda koristi taj sistem elektronskog glasanja, koji bi CIK i njegov predsjednik Arnautović da nam uvedu radit transparentnosti i integriteta?

Koristi se u Brazilu, Venecuel i Indiji. Demokratski sistemi, nema šta!

Osim činjenice da je elektronski sistem u izbornom procesu nesiguran, cyber osjetljiv, on je izuzetno i skup. Desetine miliona potrebne su samo da se ti sistemi nabalje, njihovo održavanje i skladištenje je izuzetno skupo, a činjenice da tehnologija napreduje na dnevnoj osnovi nosi opasnost njihovog zastarijevanja, što ih dodatno čini nesigurnim.

Transparentnost i tajnost glasanja su ugroženi elektronskim modelima, zbog njihove izloženosti mogućim malicioznim djelovanjima. S obzirom da je općepoznato kako je Bosna i Hercegovina već godinama meta internacionalnog subverzivnog djelovanja i da nije na nivou zapadnih zemalja kada je riječ o cyber sigurnosti, jasno je da to dodatno baca sumnju na elektronski sistem u izbornom procesu.

Jer, ako su najmoćnije evropske države taj sistem odbacile kao nesiguran, netransparentan i osjetljiv, zašto se deceniju poslije insistira na uvođenju takvog sistema u Bosni i Hercegovini. Ako su mjerilo Brazil i Venecuela parametri za takvo što, onda nas trebaju prepustiti i BRICS-u, jer te države su u oprečnom savezu u onaj koji čin EU i SAD.

I na kraju, rizik od tehničkih kvarova, grešaka ili manipulacija elektronskih uređaja, koji mogu dovesti do gubitka, promjene ili krađe glasova, nedostatak povjerenja birača u elektronski sistem, koji može utjecati na njihovu motivaciju i participaciju u izborima, nedostatak mogućnosti za nezavisnu provjeru i reviziju rezultata glasanja, koji može dovesti do sumnje i osporavanja legitimiteta izbora, nedostatak pravnog okvira i standarda za regulisanje i nadziranje elektronskog sistema, koji može dovesti do pravnih sporova i konflikata, mogućnost hakiranja, sabotaže ili stranog uplitanja u elektronski sistem, koji može ugroziti nacionalnu sigurnost i suverenitet, ndostaci su zbog kojeg su Evropa, kao i značajan dio SAD i svijeta odustali od takvog sistema.

To moraju znati svi oni koji će odlučivati o tome hoće li dozvoliti da strani faktor, ma s koje hemisfere dolazio odlučivati o vlasti u Bosni i Hercegovini ili će to biti demokratski proces u kojem će građani bar u nekoj mjeri uticati na procese kroz izabrane predstavnike.

Ono što smo svjedočili 2. oktobra 2022. i 27. aprila 2023. godine jasno nas upućuju da su izborni procesi i funkcionisanje vlasti u Bosni i Hercegovini sve samo ne demokratski. Uvođenjem elektronskog glasanja oni koji su podržali promjene iz oktobra ‘22 i aprila ‘23. mogli bi takve stvari činiti iza kulisa.

A to je sve su prilike i cilj, jer prema izvoru u uvodu teksta, “donatori” opreme za elektronsko glasanje žele zadržati sadašnju vlast do 2030. godine.

Ako se to desi, onda i nema nekih prepreka da i bošnjačka i probosanska politika počne razmišljati o BRICS-u, jer samo još nekim u članicama te organizacije primjenjuje se elektronsko glasanje!

Piše: Rasim Belko / Evropa i SAD odbacile elektronsko glasanje koje sada nameću BiH: Sprema li se izborna prevara za 2026. godinu i zbog koga?!

Related posts

Kajganić se proglasio nenadležnim za izborne prevare u RS!

CIK BiH odbacio svaku vrstu dezinformacija o navodnim “pripremama za izbornu krađu”

Dijaspora BiH Administrator

Predstavljen program rada Zijada Lugavića, kandidata za gradonačelnika Tuzle

Dijaspora BiH Administrator

Christian Schmidt nametnuo izmene Izbornog zakona BiH i Ustava FBiH

Dijaspora BiH Administrator

Ko nije uz Pokret za Državu protiv je BiH, dijaspora olovkom može odbraniti BiH

Dijaspora BiH Administrator

Delegacija OSCE-a iz Beča se sastala sa Centralnom izbornom komisijom BiH

Dijaspora BiH Administrator

Leave a Comment