Pisana riječ

PREDSTAVLJANJE AZERBEJDŽANSKIH KNJIŽEVNIKA U CRNOJ GORI

 Rašad Medžid (azerbejdž. Rəşad Məcid 1964.) je pjesnik, romanopisac, publicist. Diplomirao je na Fakultetu novinarstva Azerbejdžanskog državnog univerziteta. Prva

pjesma objavljena je 1981. godine. Autor je deset knjiga. Zbirke poezije objavljivane su mu u Turskoj i Italiji. Sekretar je Saveza pisaca Azerbejdžana, glavni urednik „525. novina“. 

JER SI TI, TI

Obala je prelijepa,

jer si ti, ti.

Jer postojiš ti,

more je tako mirno.

A ovaj svijet je tako sladak, sladakjer

ti jesi ti.

SELO PORED PRUGE

Selo pored pruge

sanja svake noći;

padina,

mjesečina,

žubor rijeke;

svijetlo noćnog voza

zasljepljuje;

zadrhti zbog zvučnih signala

noću;

kucanje točkova pogrešno se

zamjenjuje sa zvukom rijeke;

i pomiješa na trenutak mjesečinu,

sa svjetlošću noćnih vozova

… ponovo se vraća svojim snovima

selo pored pruge.

KO SI TI, HEJ NOVOROĐENČE?

Ko si ti, hej novorođenče?

Iz kog se vijeka vraćaš

plačući tako?

Hajde reci mi:

– Ko ćeš mi biti,

a ko ću biti za tebe ja?

Ko si ti, hej novorođenče?

Dok se sunce nije ugasilo

vjetar još nije oduvao sve,

i dok ukus vazduha ne zasjeni

tvoje svježe sjećanje

odgovori mi, reci:

– Ko si ti ?

Ovaj svijet, ovo sunce ćete zaslijepiti,

otupiti tvoj pogled,

kako se film suši na dnevnom svjetlu,

tako će pamćenje da ti nestaje;

Dok nijesi naučio da govoriš,

dok ti pamćenje nije isparilo

reci mi brzo:

Ko si ti, hej novorođenče?

RAZMIŠLJANJE

Pokušao sam

da te razumijem

osjetio sam da

sviće.

POSLEDNJI DAH

Vidio sam te:

nije proključala krv,

ni jedna duša nije bila uznemirena.

To je bila moja ljubavna

poslednjem dahu.

Napuštena kuća

Napuštene kuće

izdaju balkoni.

Pod tušem zaglušujuća

tišina soba.

Vidi se na licu

ono što ne volim

i zaboravljam.

KUĆA

posvećeno siromašnim četvrtima

Kao djeca koja se igraju žmurke

sunce ne može naći

mrak ove kuće.

Evo jedne sobe

sa rupom na krovu,

i sa pola prozora:

napola zatvoren

knjigama na ovoj strani;

a s druge strane – komšijskim kotlom.

Vazduh ove sobe je težak,

težak je vazduh ove sobe!

Dušu cijepa čak i tama

koja se skriva.

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Related posts

PEČAT VJEČNOSTI I SJEĆANJA NA ŽIVOT VLADA DULETIĆA

Tuzla: Održana promocija Zbirke pjesama“Tabija“autorice Amile Zonić

Dijaspora BiH Administrator

ZLATNO PERO SANDŽAKA-FARUK DIZDAREVIĆ KROZ PRIZMU KULTURE

Dijaspora BiH Administrator

PREDSTAVLJANJE POETSKOG STVARALAŠTVA BOŠNJAKINJA CRNE GORE (III): DINA MURIĆ

Dijaspora BiH Administrator

INTERVJU SA ZORANOM VULEVIĆEM KNJIŽEVNIKOM

Dijaspora BiH Administrator

OSVRT NA KNJIGU DESANKE IVANČEVIĆ-DNEVNIK IZABRANIH MUDROSTI

Leave a Comment