Još uvijek je veliki broj zločinaca odgovornih za teške zločine počinjene 1992-1995. u Bosni i Hercegovini koji slobodno žive u susjedstvu, a umjesto njih po montiranim optužnicama privode se i osuđuju oni koji su branili zemlju od agresora. I ne samo da se takvi ne hapse, već se sve učestalije osuđeni zločinci puštaju na slobodu prije odsluženja pune zatvorske kazne na koju su osuđeni. Ovih dana u žiži javnosti je slučaj Mladić, koji nas vraća više godina unazad i neugodno podsjeća na slučaj Šešelj.
Srbija i Hrvatska sigurno utočište za počinioce teških zločina
Trideset i jednu godinu po uspostavi Dejtonske Bosne i Hercegovine značajan broj počinilaca najtežih zločina i učesnika u genocidu nad Bošnjacima slobodno živi u susjednim i drugim europskim državama; mnogi obavljaju i značajne funkcije, a Međunarodna zajednica i njeno pravosuđe nisu učinili što su bili dužni da ih dovedu na optuženičku klupu i osude za počinjeno. Nažalost, u tom pravcu nije više uradio ni nasljednik Haškog suda Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MICT); najmanje što je trebalo učiniti je zahtjevati od država u kojima osumnjačeni borave da urade svoj dio posla.
Rezultat takvog odnosa je da su mnogi izbjegli odgovornost za počinjeno i danas slobodno žive u susjedstvu, zemljama EU i svijeta. Prema podacima iz marta o.g. Pravosuđe BiH traga za 300 do 400 osoba, od kojih je većina u Srbiji i Hrvatskoj; još uvijek su nedostupni pravdi i pravosuđu. Pouzdano se zna da ih je u Srbiji 115 i Hrvatskoj 97.
I ovih i ne samo ovih dana, umjesto da se više insistira na privođenju onih za koje se zna a koji još nisu odgovarali za počinjene teške zločine, a kriju se u Srbiji, Hrvatskoj…Mehanizam za krivične sudove (MICT) se pod pritiskom Srbije bavi Ratkom Mladićem, koji se nalazi na izdržavanju doživotne kazne po presud MICT-a iz 2021.g. Mladić je osuđen na doživotnu kaznu zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona ratovanja u BiH, a u zatvoru je do sada proveo 15 godina.
Srbija traži za Mladića prijevremenu slobodu
Srbija traži da se Mladić prijevremeno pusti na uslovnu slobodu, radi liječenja u Srbiji, jer je teško bolestan. Možda bi se to i dogodilo, da nije lošeg iskustva sa Šešeljom (koji je ozbiljno naštetilo ugledu međunarodnog pravosuđa) i da nije oštrog protivljenja porodica žrtava i javnog mnijenja, koje nije zaboravilo kako je iz sličnih razloga prije više godina pušten Vojislav Šešelj. Nek puste i Mladića na slobodu jer “broji zadnje dane”, kao što su pustili Šešelja “da umre kod kuće”, a on već godinama zdraviji nego mnogi od nas prkosi žrtvama i pravdi, širi mržnju, truje svijet svojim poganim jezikom.
Podsjećamo da je Sudsko vijeće ICTY 7.11. 2014. odlučilo da vođu srpskih radikala Vojislava Šešelja pusti na privremenu slobodu zbog neizlječive bolesti (rak jetre), a kratko po tom pokazalo se da je njegovo zdravstveno stanje u potpunoj suprotnosti od predstavljenog, pa i danas zdravili od mnogih drugih i nesmetano politički destruktivno djeluje. Stalni je gost dijaloških TV emisija, postao medijska zvijezda desnice.
U Srbiji i Rs Mladića promovišu kao srpskog heroja, počinjene zločine predstavljaju djeci svih uzrasta kao herojska djela, popularišu ga na svim nivoima na razne načine. Mladićevi murali i murali drugih zločinaca na zidovima viđenijih zgrada širom Srbije i Rs bodu u oči i prkose porodicama žrtava, podstiču i ohrabruju mlade da slijede njihov put, a pravosuđe i MZ-a ne reaguju, kao da se ništa ne događa, a posljedice tako neodgovornog odnosa već se vide i osjećaju ne samo na Balkanu, već širom EU.
Međunarodno pravosuđe je očigledno zaboravilo ili ignoriše parametre zločina počinjenih u BiH od 1992-1995 koje je samo utvrdilo, a po kojima su tokom agresije na BiH Srbi počinili 85%, Hrvati 13% a Bošnjaci 2% zločina. Pri tome se zanemaruje činjenica da su Bosna i Hercegovina i Bošnjaci u njoj napadnuti, a kad si bez krivice napadnut na kućnom pragu dozvoljeno je braniti se, pa i svim sredstvima, jer braniš svoj dom i porodicu. Bošnjacima ni to pravo nije priznato, već se na osnovu konstruisanih lažnih optužnica Srbije privode, procesiraju i zatvaraju u sve većem broju, kako bi se izjednačile krivice, a time ublažila odgovornost MZ-e koja je dopustila da se to zlo dogodi.
Sama činjenica da su se Bošnjaci branili od dva agresora, uz embargo na oružje, nije tretirana u procesima kako treba. Obzirom da je cijeli vrh Rs osuđen na najviše zatvorske kazne iz Srbije se konstantno štancaju lažirane optužnice kojima se pokušavaju okriviti čelni oficiri ABIH i istaknuti bh političari tog vremena za djela koja nisu počinili, kako bi se izjednačile krivice, što im u nekim slučajevima i uspijeva.
Istrajno se radi na izjednačavanju krivice
U Srbiji i Rs se istrajno radi na izjednačavanju krivice. Poseban slučaj koji se pokreće više puta po projetovanom modelu na različitim nivoima je slučaj Dobrovoljačke. I dok se od Dobrovoljačke neosnovano pokušava napraviti slučaj, za ubijenih 11.746 građana Sarajeva od kojih 1.601 dijete do sada nije podnesena ni jedna optužnica, kako od domaćeg tužilaštva, tako i od pravosuđa MZ-e, koja za provođenje Dejtonskog sporazuma ima posebnu odgovornost. A vrhunac zločina počinjenog Sarajevu “Sarajevo Safari” je i dalje samo tema o kojoj se polemiše, ali se ništa ne preduzima.
Ako se ima u vidu slučaj sa Šešeljom, slučaj sa Mladićevim muralima koji već godinama prkose porodicama žrtava širom Srbije i BiH, Mladićeva poruka pri ulazu u Srebrenicu, te uporni zahtjevi da se zbog pogoršanja zdravlja pusti na slobodu, njegovo prijevremno puštanje bilo bi ne samo ponovo ubijanje žrtava, sol na žive rane njihovim porodicama, već gubljenje vjere u pravdu i pravosuđe, u koje iz sličnih razloga imamo sve manje povjerenja. Prijevremeno puštanje Mladića na slobodu nakon svega što je počinio i zbog čega je osuđen bio bi neviđeni apsurd, povreda prava, nepopravljiva greška i trajna ljaga na međunarodnoj pravdi i pravosuđu
Prijevremeno puštanje osuđenih na slobodu
Puštanje osuđenih zločinaca na slobodu prije isteka kazne, poznato kao uslovni otpust, postalo je česta praksa sudova. Uslovni otpust je otpuštanje osuđenika na slobodu nakon što je izdržao dio kazne i ako su ispunjeni drugi predviđeni uslovi, pod uslovom da do isteka kazne ne izvrši novo krivično djelo.
Mnogi osuđeni za najteže ratne zločine počinjene u BiH tokom agresije 1992-1995 pušteni su na slobodu prije odsluženja pune zatvorske kazne, sa različitim izgovorima, najčešće nakon odsluženja dvije trećine kazne, zbog čega su porodice žrtava negodovale.
Po podacima iz 2019.g. 68 od 80 osoba osuđenih od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pušteno je prije odsluženja cijele kazne.
Neki od tih koje je osudio Haški sud su: Biljana Plavšić, bivša predsjednica Rs, koja je bila osuđena na 11 godina, a puštena 2009, Momčilo Krajišnik, bivši predsjednik NSRs, osuđen na 27 godina a pušten je 2013, Dragan Kolundžija, bio osuđen za zločine u prijedorskom logoru Keraterm na 3 godine, Radoslav Brđanin, bio osuđen na 30 godina…
Neki od tih koje je sudio Sud BiH su: Mirko Čulap, bivši pripadnik HVO, Goran Govedarica, kome je dio kazne zamjenjen novčanom…Naravno, ovo su samo neki od niza slučajeva.
Sud BiH raspisao je potjenicu za 55 osoba optuženih za ratne zločine počinjene u BiH, jer su neodostupni, što onemogućava dalje vođenje postupaka. Njihova imena objavljena su 12.6.2024.g. na portalu istinavitez.ba
Prema dostupnim informacijama odbrana Ratka Mladića je ponovo uputila nove hitne zahtjeve da se Mladić pusti na slobodu zbog izuzetno lošeg zdravstvenog stanja i liječenja u Srbiji, ali pravosnažna presuda na doživotni zatvor i dalje važi. Sud je ranije odbijao takve zahtjeve, kao i one iz jula 2025.g.
Mladić na uslovnoj slobodi ili ostaje u zatvoru?
Odbrana ratnog zločinca Ratka Mladića uporno traži od Mehanizma da osuđenik bude odmah pušten jer boluje od neizlječive bolesti i bliži mu se smrt. U posljednjem zahtjevu podnijetom 30.4.2026.g. navodi se da je Mladić boluje od srčanih bolesti, otkazuju mu bubrezi, a imao je i dva moždana udara pa je “pri kraju života”, radi toga traže da bude pušten na privremenu ili uslovnu slobodu ili kućno liječenje u Srbiji. Mehanizam je prošle godine odbio nekoliko takvih zahtjeva. Prema do sada poznatom odluka o ovom zahtjevu još nije donijeta, a očekuje se da će biti donijeta do 13.maja. Udruženja žrtava se javno protive njegovom oslobađanju.
I u slučaju Mladić, koji je po mnogo čemu specifičan, Mehanizam za krivične sudove ne bi smio podleći neviđenom pritisku već dosljedno zakonodavnoj praksi postupiti kao i u drugim sličnim slučajevima, svjestan mogućih posljedica. Pritisak Srbije ne samo što vrijeđa i pozleđuje žrtve, već pokazuje da se Srbija ne želi suočiti sa istinom, priznati počinjeno, već i dalje podržava pravo na nasilje, i zločin.
Sve ovo traumatično doživljavaju i teško preživljavaju ne samo porodice žrtava, već i svi koji su preživjeli teror agresora. Da li ima išta teže i gore za porodice žrtava, nego gledati one koji su ti pobili najmilije kako slobodno prolaze pored tvoje kuće, ispred tebe, prkosno i pobjednički se podsmjehuju, a tvojih najmilijih nema? A takvih slučajeva je sve više i u nekim sredinama su svakodnevni.To je udar na istinu i pravdu, udar na tebe i sve tvoje, to je bol za koju nema lijeka u zdravstvu, samo u pravdi koju često čekamo a ne dočekamo.
Važno je, ali nije suštinsko pitanje da li će Ratko Mladić biti pušten ili ostati iza rešetaka, već da li će Srbija promijeniti sebe i biti kao nekad Bosni i Hercegovini i njenim građanima komšija drag ili će biti stalna prijetnja od koje se treba braniti i ničem dobrom nadati?
Ljudski je praštati, ali ni Bog ne prašta svima i za sve.
Burlington 9.5.2026 Zijad Bećirević
