Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Dragi prijatelji i braćo Bošnjaci,
Danas, 22. marta, kada obilježavamo Dan Bošnjaka Crne Gore, osjećam potrebu da vam se obratim ne samo riječju čestitke, već riječju poštovanja, bliskosti i iskrenog prijateljstva. Ovaj datum, oplemenjen svjetlošću bajramskih dana, nije samo praznik jednog naroda, nego i praznik one Crne Gore koja je vazda znala da njena snaga nije u jednoumlju, već u različitosti nije u zatvorenosti, već u otvorenim vratima srca nije u poricanju drugoga, već u priznanju i uvažavanju svih njenih naroda. Ona, naša Crna Gora, najljepša je upravo onda kada u sebi sabira svoje narode, njihove jezike, pamćenja, tuge, nadanja i molitve, i kada od te različitosti stvara svoje trajanje.
Kao vaš istinski prijatelj i kao vaš istinski crnogorski brat, mogu sa ponosom i punom odgovornošću reći vi ste uvijek bili uz Crnu Goru, sa odanošću koja nije bila prolazna, sa snagom koja je nadilazila podjele, iskušenja i vrijeme. Ta snaga izrasla je iz vas prirodno, duboko i časno snažni i visoki poput planina koje bdiju nad Crnom Gorom, a opet raskošni i siloviti poput riječnih bukova koji prolamaju vode i nose obilje blagodeti. U vama je istovremeno postojanost kamena i toplina doma, dostojanstvo ćutanja i mudrost izgovorene riječi ona rijetka i uzvišena mjera naroda koji zna ko je koji zna đe pripada i koji svoju snagu ne dokazuje nad drugima, već kroz trajanje, kroz djela i kroz dobro koje ostavlja iza sebe. Upravo u toj snazi i toj uspravnosti ogleda se vaša istinska veličina veličina koja traje, koja se pamti i koja Crnu Goru čini dubljom, ljudskijom i dostojnom njenog imena.
Bošnjaci Crne Gore nijesu samo dio njenog kulturno-identitetskog i društvenog bića ali ste i dio njene moralne odgovornosti. Đe god je trebalo čuvati obraz, đe god je trebalo sačuvati mjeru, đe god je trebalo braniti zajednički život od nepravde, jednoumlja, uskosti i stradanja tu je bio i vaš glas. Zato je bošnjački identitet u Crnoj Gori dragocjen ne samo Bošnjacima, nego i samoj Crnoj Gori, jer je sazdan od kulture, jezika, duhovnosti, i mnogih istorijskih puteva i one mirne ali moćne potrebe da se uvijek čini dobro.
Od epske širine Avda Međedovića, preko pripovjedne i romaneskne snage Ćamila Sijarića, pa do savremenih stvaralaca koji širom dunjaluka nose bosansku riječ kao najljepši i najveći dar ali i svjedočanstvo, vaša književna, duhovna i kulturna prizma pokazuje da narod traje onoliko koliko traje njegova riječ. A vaša riječ je, bez sumnje, riječ pamćenja, riječ dostojanstva i riječ koja umije da sačuva i čovjeka i zavičaj. Filozofski gledano, narod nije velik samo po brojnosti, nego po sposobnosti da u vremenu iskušenja sačuva unutrašnju svjetlost. Upravo u tome vidim veličinu Bošnjaka Crne Gore. U umijeću da se bude svoj, a ne tuđ drugome. U snazi da se pripada sebi, a da se ne uskraćuje poštovanje drugima. U mudrosti da se zna ko si a da se pritom ne zaboravi da je i drugi čovjek jednako vrijedan. To je ona (jedina) mjera identiteta koju ne mogu doseći ni politika ni prolazne ideologije, već samo ljudi i narodi dubokog korijena.
Zato danas, na Dan Bošnjaka Crne Gore, želim da vam kažem sasvim otvoreno i bratski vaša ljubav prema Crnoj Gori uvije je bila iskrena, snažna, postojana i dostojanstvena. Vi ste je nosili u sebi kao najjljepši dar, kao odgovornost i kao nadu. Neka ovaj praznik bude dan ponosa, ali i dan podsjećanja da narod koji čuva svoj jezik, svoju kulturu, svoju duhovnost i svoje sjećanje čuva i budućnost. A narod koji zna da svoju posebnost ugradi u zajedničko dobro znaće i da traje. Od srca vam čestitam Dan Bošnjaka Crne Gore, sa željom da ga slavite u miru, dostojanstvu, porodičnoj toplini i u uvjerenju da je vaše trajanje jedna od ljepših i plemenitijih niti od kojih je satkana naša zajednička Crna Gora.
