Titova Unuka Svetlana Broz umrla je 22.3.2025.g u 70-toj godini života. Iz Beograda, gdje je rođena, preselila je i duže živjela u Sarajevu, jer nije željela ostati živjeti s ljudima koji nemaju kritički stav i smatraju da Slobodan Milošević nije bio zločinac.
Iz moga teksta “O dobrim ljudima u vremenu zla” objavljenom 02.08.2019. na portalima Bošnjaci net, WordPress.com, BHDINFODESK.com.
Svetlana Broz, do tada kardiolog u Beogradu, shvatila je da će arhitekti međuetničke mržnje koji su gurnuli Jugoslaviju u ratnu provaliju i podjele, pobijediti i drugi put, ako fotogrami progona i zločina budu jedino što će se sačuvati, pa je i sama zaronila u središte tog užasa, idući za tragovima ljudskog. Nju je zadivilo saznanje da – u najvećoj Golgoti koju su preživjeli – ti nesretni ljudi pamte svaku trunku dobrote, koju im je pripadnik druge etničke grupe pružio ili bio spreman da pruži, pa čak i ako je to bio samo pogled razumjevanja za njihovu patnju. Potresena i dirnuta sa svim tim Svetlana je punih 8 godina putovala širom Bosne sa svojim diktafonom, da prepozna i dokumentuje djela solidarnosti. Saznala je da su ljudi koji su branili one iz suprotnog tabora često prozivani kao izdajnici, a oni koji su pomagali žrtvama iz svog vlastitog tabora bili su heroji.Time su perverznom logikom etničkog čišćenja potpuno izmijenjene ljudske vrijednosti. Mnogi sa kojima se razgovaralo tražili su da ostanu anonimni, prvenstveno da zaštite one o kojima su govorili. Bilo je i onih koji su se protivili njenom istraživanju i pokušavali ga zataškati i onemogućiti. Provalili su joj u stan u Beogradu i odnijeli sav prikupljeni materijal. Ali se Svetlana nije dala zaustaviti. Odmah je otputovala u Bosnu, preselila u Sarajevo i nastavila ponovno sakupljati svjedočanstva o dobrim ljudima u vremenu zla. Pri tome je ostala u uvjerenju da će svako odgovarati za počinjeni zločin i svatko biti nagrađen za svoju dobrotu i hrabrost. Jer, po onoj narodnoj, sve se plaća i sve se vraća. Tada je prihvaćen njen prijedlog Gradskoj upravi Sarajeva da se u Sarajevu otvori veliki park posvećen pravednicima bivše Jugoslavije, u koji će se po uzoru na Park pravednika Jeruzalema saditi drveće pravednicima.
Svetlana se nastanila u Sarajevu, koje je za nju jedini grad u Jugoslaviji u kojem je, uprkos svemu, duh mirnog života između različitih nacija i vjera ipak preživio. Kako nema nikakve razlike između drveta dobra posađenog u Jeruzalemu i onog posađenog u Kolimi, i ona je formirala Komitet koji je u Sarajevu nastavio slijediti trag rada Moše Bejskog. Drva dobrote, ma gdje bila zasađena, jednako sjećaju na ljude koji su pokušali da spase dostojanstvo čovjeka, u Bosni, Ruandi, Kambodži, Latinskoj Americi…
Iskustva Jevreja tokom i nakon Holokausta, po mnogo čemu slična iskustvu Bošnjaka tokom agresije na BIH, mogu nam pomoći pri uspostavljanju mostova pomirenja, ali i u spoznaji da nas sjećanje na dobro može odvesti mnogo dalje nego najpotpunija svijest o zlu i nepravdi koje su nam počinjeni. Ma koliko razloga imali da ne volimo, ma kakve i kolike motive da mrzimo, moramo se brže oslobađati predrasuda, koje nam ne dopuštaju da u moru zla ne prepoznajemo spasonosnu trunku dobra. Po ugledu na spoznajna iskustva Jevrejskog naroda, moramo oko sebe potražiti pravednike, ali o njima ne prosuđivati isključivo na osnovu njihovih uspjeha, ili neuspjeha u činjenju dobra, već na osnovu toga – Da li su pokušali?
Mir i spokoj plemenitoj duši Svetlane Broz. Dužna zahvalnost za sve što je učinila za Bosnu i Hercegovinu.
Mart 22.2025 Burlington
Zijad Bećirević / BHDINFODESK
