Guillaume Ancel je autor knjige pod naslovom Vent glacial sur Sarajevo („Ledeni vjetar nad Sarajevom“), objavljene 12. maja 2017. kod izdavača Les Belles Lettres. Ova knjiga je ratni dnevnik u kojem opisuje svoje iskustvo kao oficir Francuske Legije tokom opsade Sarajeva i predstavlja oštar kritički osvrt na politiku Francuske tokom tog sukoba.
Prije nekoliko dana objavio je tekst na blogu Démocratie, Politique et Défense.
Evo ukratko o tekstu pod naslovom Izrael – Iran: Munjevit napad, ali po svojoj prirodi ograničen:
Izrael napao Iran uz podršku SAD – 13. juna 2025.
Izrael je, uz ključnu logističku i obavještajnu podršku SAD-a, izveo zračne napade na Iran, čime je otpočeo novi rat na Bliskom istoku. Napadi su usmjereni na iranske nuklearne objekte, sisteme protivzračne odbrane i vojne lidere.
Iran, koji je pod vlašću režima mola, već dugo prijeti uništenjem Izraela i podržava terorističke grupe poput Hamasa. Izrael strahuje da bi Iran mogao iskoristiti nuklearno oružje putem posredničkih terorističkih grupa.
Ova operacija se vodi isključivo iz zraka zbog velike udaljenosti (preko 1700 km) i nemogućnosti kopnenog napada. SAD osigurava punjenje gorivom u letu, satelitski nadzor i svu potrebnu municiju.
Zanimljivo je da Rusija, raniji saveznik Irana, nije obavijestila Teheran o napadu, što ukazuje na moguće povlačenje podrške iranskom režimu.
Cilj izraelskih napada nije brza pobjeda, već višesedmično iscrpljivanje režima u Teheranu. Ipak, i pored težine udara, režim još nije slomljen, a ishod rata ostaje neizvjestan.
Izraelski napadi i ograničena iranska reakcija
Tokom prva dva dana izraelske operacije protiv Irana izvedeno je oko 300 zračnih udara, što nije dovoljno da se uništi iranski vojni aparat. Zato je izraelski ambasador izjavio da bi rat mogao potrajati sedmicama – cilj je oslabiti, ali ne i srušiti režim ili uništiti cijeli nuklearni program.
Iran je odgovorio ograničenim i nespremnim napadima – lansirao je oko 150 projektila u tri talasa, ali nisu uspjeli probiti izraelsku odbranu. Pretpostavlja se da Iran nije očekivao napad i sada pokušava da organizuje jaču odmazdu, ako mu resursi to još dopuštaju.
Iran posjeduje između 1000 i 3000 projektila te mnogo dronova, ali su oni zbog velike udaljenosti od Izraela ranjivi tokom leta. U ovoj prvoj reakciji Iran je koristio oko 100 projektila, ali bez velikih rezultata – izraelski sistem zaštite, uključujući “Gvozdenu kupolu”, SAD, Veliku Britaniju i Jordan, odigrao je ključnu ulogu.
Neke žrtve i štete rezultat su i pada presretnutih projektila. “Gvozdena kupola” štiti, ali nije savršena.
Dugotrajniji sukob i mogući scenariji
Iran bi mogao dodatno odgovoriti na dva načina:
- Poremetiti pomorski saobraćaj u Crvenom moru preko saveznika Huta u Jemenu.
- Organizirati terorističke napade širom svijeta, uključujući protiv jevrejskih zajednica, koje bi mogle postati mete.
Režim u Teheranu je sve više izoliran – izgubio je podršku Rusije, Sirije i Hezbollaha, i sve manje zemalja ga javno podržava.
Moj odgovor:
To je odlična analiza koja dolazi od jednog vojnog analitičara koga redovno pratim, i s kojim se najčešće slažem.
Ipak, mora se na ovo dodati ono glavno: da je bombardovanje i takozvani preventivni rat Izraela protiv Irana strašan i nepodnošljiv skandal! Još jedan u nizu skandala!
Dokle Netanjahu može ići? Izgleda da sebi može dozvoliti sve. Zapad svakako ne reaguje, i jedino što čini to je da uporno litaniše: “Izrael ima pravo da se brani!”
Reklo bi se da to pravo posebno važi onda kada napada druge: kako hoće, kad hoće, koga hoće… Mnogi su danas svjesni da je Izrael jedina zemlja na svijetu koja može napadati koga god poželi. U ovom času napada četiri zemlje i opet je žrtva. Da nije prežalosno, bilo bi komično.
U svom tekstu, G. Ancel je rekao da je Iran kriv za 7. oktobar. Ipak, Iran nije jedini odgovoran za zločin koji je Hamas počinio 7. oktobra. Danas cijeli svijet zna da je Netanjahu podržavao Hamas dvadeset godina i omogućavao njegovo finansiranje upravo da bi spriječio stvaranje palestinske države.
To nisu moje riječi, niti moje lične misli, već analize brojnih stručnjaka, među kojima je i veliki broj Izraelaca.
Drugi brojni analitičari – i takvih ima mnogo – tvrde da Iran nikada ne bi napao Izrael, uprkos svojoj retorici, te da bi čak i eventualni razvoj nuklearne bombe imao za cilj isključivo zaštitu od ovakvog jednog preventivnog rata. A preventivni ratovi su u modi još od srpske agresije na Bosnu i opsade Sarajeva.
Ali kako objasniti to da je Izrael bio sposoban s tolikom preciznošću, i bez posljedica, da likvidira naučnike (što je takođe skandal nad skandalima o kome se ne govori kao o skandalu!) i visoke dužnosnike iranskog režima u njihovim WC-ima, a da istovremeno nije bio u stanju spriječiti Hamas da izvrši napad 7. oktobra?
Kako je to moguće? Tu nešto ozbiljno ne štima.
Treba takođe naglasiti da arogancija Zapada – kako Evrope, tako i Sjedinjenih Američkih Država i Izraela – prevazilazi sve granice. Zato se ne treba čuditi rastućem neprijateljstvu njegovih susjeda, pa ni Irana, uprkos odvratnosti režima mola.
Iranci su do juče bili podijeljeni, ali ih je većina bila protiv režima. Danas je, kažu, tek vrlo mali broj njih za ovo bombardovanje s nadom da će Izrael na ovaj način promijeniti režim. Naprotiv, misle mnogi Iranci, on će samo da ga ojača, a njihova parola, posebno onih u dijaspori, glasi:
Protiv rata, protiv izraelske okupacije, i protiv mola.
Iranci nemaju više šta da kupe u radnjama, bombardovana su ministarstva, pa i Ministarstvo kulture, ubijeni su na stotine. Nemaju vode. Kako neki stanovnik bilo koje zemlje može biti za vlastito bombardovanje? Naravno da se Zapad nikad nije zanimao za prava naroda ni u toj zemlji, i da je licemjerno, napadajući ga, podržavao iranski režim.
Stvar je u tome da je Netanjahu morao izmisliti novi rat za spasavanje vlastite kože.
Ono što posebno čudi jeste, da uprkos mrtvima u Izraelu, većina stanovnika tek sad odobrava Netanjahuovo divljanje, s nadom da ih on spasava od atomske bombe i nudi im mir i bezbjednost. Samo jedan, koji je maltene letio kroz prozor, izrazio je zabrinutost u vezi s ovim novim ratom, od svih ispitanih na francuskoj televiziji.
Jedino list Haaretz neumorno upozorava cijeli svijet na ovog manijaka koji je odlučio da uništi i Planetu, ne bi li što duže ostao na vlasti. Ali cilj nije samo to, nego i stvaranje Velikog Izraela, i to sve do Saudijske Arabije, kako je nedavno obavijestio javnost ljevičar Mélenchon, koji je pronašao takav jedan dokument i pročitao ga.
U vezi sa stvaranjem Velikog Izraela, Netanjahu se, poput svojih „demokratskih“ i „humanih“ ministara, poziva na Bibliju. Iranci bi se još više mogli pozivati na svoje svete knjige, Avestu i zoroastrizam, na primjer – koji je kolijevka svih religija, pa i judaizma. Što, naravno, ne zanima ni Netanjahua niti bilo koga drugog. Da ne pominjemo ogromnu iransku civilizaciju, koja je zadužila cijeli zapadni svijet.
Kada su upitali Trumpa koliko Iran ima stanovnika, rekao je da ne zna. Kad su ga obavijestili da njegove tajne službe kažu kako Iran nema namjeru da napravi atomsku bombu, odgovorio je da ga ne zanima šta mu govore. Tačnije, šefica američke špijunaže mu je to saopštila, na što je odvratio da ga se to ne tiče.
Drugim riječima, Trump se u svojoj unutrašnjoj i vanjskoj politici oslanja na svoja osjećanja i svoje kaprice, i ne odustaje od svake izraelske i Netanjahuove histerične potrebe za ubijanjem.
Netanjahu ga drži pod papučom — i njega i sve zapadne lidere.
Jedna od najljepših izjava u posljednje vrijeme je ona njemačkog kancelara koji kaže da Netanjahu za sve njih (nas) obavlja prljavi posao i zato mu se divi. Jadnik. Bijednik. Nacista!
Šta drugo reći na svu tu izvrnutu logiku koju nam podmeću?
Zapamtili smo je još od agresije na Bosnu.
Ima i analitičara koji se pitaju: zašto, po istoj izraelskoj logici koja napada i za koju neprestano litanišu zapadni lideri da se brani, i Putin nema pravo na svoju „legitimnu odbranu“ Rusije putem preventivnog rata protiv Ukrajine?
Naravno da ima isto pravo.
Ali Zapad se odjednom narogušio na Putina, pred kojim se do ne tako davno prosternirao.
Zašto?
Shvativši da je on inteligentniji od njih i da će ih beskrajno vući za nos. I ne znaju kako se izboriti protiv njega.
Ali Netanjahu je još prepredeniji — najlukaviji momentalno na planeti — i vuče cijeli Zapad za nos.
Zapad kao magare kaska za njim. U njegovoj « legitimnoj odbrani » koja se do danas sastojala od 70 tona bačenih bombi na Gazu. Kažu da je to mnogo više nego atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. Naravno, u tehničkom smislu, atomska bomba ima veću eksplozivnu snagu – ali ono što Izrael radi konvencionalnim sredstvima, u gusto naseljenom prostoru, rezultira razaranjem i smrću koji ni nuklearna apokalipsa ne bi uspjela preciznije orkestrirati.
Javio se i Macron — gori od Pitije:
„Izrael ima pravo da se brani i mi ćemo mu u tome pomoći, ali nećemo učestvovati s njim u napadu na Iran.“ Drugim riječima: mi smo i nismo „za“.
U međuvremenu, dok ovo pišem — za 24 sata — Izrael je u Gazi ubio 144 civila.
I o tome skoro niko više ne govori. Takođe se javio izgleda i Putin da zaprijeti Americi da ne učestvuje u ratu protiv Irana.
Istovremeno, kažu da je Izrael zabranio svojim stanovnicima da bježe iz Tel Aviva — juče sam na TV vidjela autobuse i autobuse koji ih ipak negdje odvode. A to isto je zabranio i iranski režim svojim stanovnicima: napuštanje Teherana.
Ne treba se čuditi ni porastu antisemitizma — on će se samo dalje pojačavati.
Izrael upravo čini političko i moralno samoubistvo, i to je jasno svima koji još uvijek drže oči otvorene…
