Porodična firma “Tekstil-Stanić” u Kostajnici, bez kolebanja, povlači poslovne poteze, mudro i mirno, tako da i u ovom uzburkanom privrednom vaktu opstaju i rezultate pozitivne ostvaruju
IZVOZ NA TALIJANSKO I NJEMAČKO TRŽIŠTE
Blaženstvo je u ovom vremenu, kada je u ovoj državi sve zamršeno, nesigurno i nejasno – biti uspješan. Osim znanja, osiguranog tržišta i sigurnog plasmana, biznismen mora biti i izuzetno hrabar. Jer, dok ti danas sve može izgledati mirno i rajski, već sutradan može ti sve izgledati nerješivo i bez utjehe. Ponekad ti učinjena nepravda jednostavno izgleda nepopravljiva. A nepravde toliko ima, kao da je prekrila čitav dunjaluk/svijet od kojeg je napravila stvarni pakao. I u takvim situacijama jedna osoba, a zove se Aleksandar Stanić, uvijek pronađe rješenje, bez straha i bez čekanja, ide dalje. Doduše, i kod njega je bilo posrtanja, ali se podizao još jači, tako da je često prevazilazio nemoguće i nepostižno.
Inače, kostajnička firma “Tekstil-Stanić” oformljena je početkom godine 1998. Rad je počela u garaži porodične kuće, s pet zaposlenih: Mustafa Saračević, Slavenka Blanuša, Mirsada Novljaković, Gordana Blagojević i Dragana Škilj. Danas je to poduzeće s tridesetak zaposlenih, mada ih je prije nekoliko godine u proizvodnji bilo preko 70. Veoma su fleksibilni/prilagodljivi, kako u asortimanu robe; proizvode donje rublje za muškarce i žene, te biciklističku sportsku opremu, tako i za potrebe stranog tržišta. Trenutno imaju potrebu za još desetak radnika tekstilne struke, alii h na tržištu rada nema.
Prema riječima vlasnika i direktora firme, Aleksandra Stanića, kojeg još iz djetinjstva zovu Džek (darežljiv bio), najveći problem u poslovanju njegovog poduzeća jeste nestabilnost snabdijevanja električnom energijom i permanentan neodostatak radnika. Ako se šta brzo u tom procesu ne promijeni, s ovih prostora, ali i u cijeloj državi, sve se sužuje i mrači. Sve je manje smijeha, a sve više mladosti što odlazi iz ove zemlje. To svi znamo i vidimo, kaže Džek, i ako ne dođe do radikalnog zaokreta u strategiji države, i stari će krenuti stopama svoje djece i unuka. Moramo biti pravedniji i bolji kako bi se promijenile ljudske sudbine na ovim prostorima – riječi su Stanića.
Kada govori o uspješnosti svoje firme, na prvo mjesto stavlja porodicu, svoju predivnu suprugu Nikolinu, koja zaslužuje divljenje. Radi tamo gdje zapne, od pretovara, utovara, administrativnih poslova, stručnih intervencija, projekata, financijskih konstrukcija… Tu je i sin Mateo, student u Njemačkoj, angažiran na kompjuterskim zadacima, dok je kćerka Matea još uvijek srednjoškolka. Radnici “Tekstila-Stanić” zadovoljni su statusom, imaju redovnu platu, prosjek hiljadu konvertibilnih maraka, plus topli obrok i prijevoz. Doprinosi se za njih redovno uplaćuju. Ono što raduje Kostajničane jeste to što su od njih tridesetak zaposlenih pet u drugom stanju.
Aleksandar Stanić – Džek, u mnogo čemu je poseban. Nije ni u jednoj političkoj partiji, što je rijetkost za ovo vrijeme. Bio kandidat za načelnika kostajničke općine na izborima 2016. godine. Rodio se u Njemačkoj, ali tamo se nije ni školovao, niti živio. Tek otišao, na nagovor roditelja, početkom rata na ovim prostorima, 1992., a po uspostavljanju mira, vratio se u zavičaj. Dobar fudbaler bio. Imao svoj stil i gard. Energičan je, uman i sposoban. Radikalno častan čovjek. Preduzimljiv. Zbog svega toga Aleksandru Staniću – Džeku želimo poslovanje i život bez posrćanja!
Ferhat KORAJAC
