U plejadi onih koji su obilježeli crnogorsku društvenu i političku scenu i stvarnost u njenoj borbi za nezavisnost, međuvjerski sklad i toleranciju i socijalnu pravdu i istinu zlatnim je slovima upisano ime Mića Orlandić. Crmnica je kroz svoju dugu i bogatu istoriju iznjedrila brojne profesore, doktore, istoričare, borce, revolucionare i političare koji su veoma dobro znali kako i na koji način se boriti za Crnu Goru ali i socijalnu pravdu ijednakost.Odrastajući i školujući se u gradu Baru koga je odvajkada krasila multietičnost opredjeljuje se da upiše i završi Fakultet političkih nauka u Beogradu.
Duboko vjerujući u socijalne ideje, antifašizam, pravdu i jednakost veoma mlad ulazi u politiku već 1983. godine kao predsjednik Opštinske konferencije Saveza socijalističke omladine Bara, od kada njegova karijera ide ka usponu. U svom radnom i profesionalnom angažmanu pokazao je izuztetno razumijevanje, humanost i privrženost duboko se saosjećajući sa potrebama brojnih radnika i kolega sa kojima je dijelio najbolji dio sebe.
Lomne devedesete donose brojne prelomne trenutke u Evropi ruši se Berlinski zid, pada Gvozdena zavjesa, raspada se SSSR, pada komunizam kao ideologija. Na prostorima ondašnje Jugoslavije dolazi do jačanja srpskog nacionalizma, koji će pokazati svoje pravo lica u ratno-huškačkim hordama zla. Crna Gora u raljama rastućeg srpskog nacionalizma pod okriljem Miloševića. Uvidjevši sunovrat jednog sistema Orlandić se kao predsjednik Nezavisne organizacije komunista Bar pridružuje Savezu reformskih snaga Crne Gore. Njegov anti-ratni glas razuma i privrženosti svojoj jedinoj državi, manjebrojnim narodima, pravima čovjeka bio je među glasovima nade koji su obasjavali Crnu Goru. U želji da skrene pažnju na principe i borbu nezavisnot bio je jedan od najzaslužnjih osnivača Socijaldemokratske partije Crne Gore (SDP), juna 1993. godine.
Kroz svoje gospostveni stav i aristokratko držanje ali skromnost i poštovanje prema svakom sagovorniku učinilo je da bude izuzetno popularan između svjetova političara, akademske zajednice i civilnog društva. Borio se beskompromisno za jaku i nezavisnu Crnu Goru. Bio je duboko ubijeđen da jaka ljevica u političkom životu i sistemu države mora imati prosvetiteljsku i emancipatorsku ulogu i misiju, da nekada davno zaboravljena gesla kao što su: socijalna pravda, mir, solidarnost, jednakost između naroda, prijateljstvo sa drugim nacijama i državama predstavljau ispravne stavove u borbi za jednu i jedinu državu. U toj beskompromisnoj borbi nije štedio sebe. U vječitoj borbi političkih oponenata u parlamentu Crne Gore bio je poput drevnih titana uvijek spremnih da na političkim poljima pokaže snagu argumenata i inteligencije ali i smirenosti kojom je plijenio. Boreći se snagom intelekta on je od samog početka, bio na udaru dominantne pro-srpske političke misli koja je nacionalističko-populističkim načinom sticala svoj ,,legitimitet.”
Maj 21. 2006. godine donio je najljepše boje obnovljena je nezavisnost države Crne Gore. Mićo Orlandić je dočekao ostvarenje sna mnogobrojnih generacija. Njegov doprinos na političkoj sceni tog vremena i njegovi govori postaće antologijski kao trajno svjedočanstvo njegove lične i društvene borbe u okvirima političkih sistema ali i van njih. Jedan je od rijetkih koji je težio da se izgradi sistem utemeljen na visokim profesionalnim vrijednostima i standardima, bio je svjestan osjetljivost vlasti na kritiku i njene potreba da kontroliše institucije koje bi zapravo trebalo da kontrolišu nju. Kada iz trenutne perspektive analiziramo sve ono što je pratilo Orlandićev na momente izuzetan na momente buran politički život, sve pobjede, poraze i podjele, možemo slobodno zaključiti da Mićo Orlandić nikada nije gubio izbore. Jedinstvenom harizmom čuvao je svoj politički koncept, dostojanstveno i hrabro do samog kraja. Učestvovao je 2015. godine i u formiranju Socijaldemokrata Crne Gore (SD), a bio je i dugogodišnji predsjednik Opštinskog odbora Socijaldemokrata Bara. Ipak godine duge i trajne borbe narušile su njegovo zdravlje.
Odlazak Mića Orlandića pokazuje nam tragičnost odlaska jednog od rijetko časnih ljudi koji nikada nisu odustali od socijal-demokratske, ideje crnogorskog društva kao tolerantnog, otvorenog, progresivnog i pravičnog. Orlandić je pripadao kovu ,,starih političara” koji nikada nisu odustupili od svojih ciljeva govoreći da politika nije obaveza već pravo borbe za bolje društvo. Orlandićeva izuzetna elokvencija, upornost u insistiranju i na sprovođenju pravde i prava, kao i veliko poštovanje prema manjebronim narodima donijeli su mu veliku popularnost. Filozof Aristotel je govorio da je „zadatak svakog pravog govora da osigura pobjedu istine i pravde nad neistinom i nepravdom“. Mićo Orlandić je pripadao onim političarima koji su imali šta da kažu, on je u svojim govorima i nastupima ostavljao izuzetnu snagu intelekta u svijest ljudi, snažno mijenjajući sliku o svom vremenu u kome je on bio vizionar. Njegovom smrću izgubila je njegova porodica proevropska Crna Gora, u koju je duboko vjerovao slobodna i kritička intelektualna misao. Kao čovjek bio je podstrek, snaga, inspiracija, a prije svega prijatelj svakog časnog čovjeka.
Ugasio se jedan svetionik koji je u svim burama i olujama nemirnih crnogorskih raskršća stojao dostojanstveno na braniku Crne Gore ma koliko ga lomili vjetrovi i orkani. Prešao je na drugu obalu VELIKI ČOVJEK u maloj zemlji koja zna koga je imala tek kada ga nema. Neću biti tužan već ponosan što sam ga poznavao veliki Nelson Mandela jednom je zapisao: “Smrt je nešto neizbježno. Kad je čovjek učinio ono što smatra svojom dužnošću prema svom narodu i zemlji, on može da počiva u miru.”
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
