Rusija ne posustaje u svojim namjerama da dominira na bojnom polju u Ukrajini, zapravo ne posustaje od svoje imperijalističke politike kreirane u Kremlju iza koje stoji sam Putin. Godina 2023. počela je sa krvavim pohodima ruskih snaga. Zapravo ako napravimo malo dublju analizu uvidjećemo da ovo nije sukob kako navodi sekretar ruskog Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev, koji kako Anadolija prenosi ističe: ,, Događaji u Ukrajini nisu sukob između Moskve i Kijiva – ovo je vojni sukob između Rusije i NATO-a, a prije svega (Rusije) i Sjedinjenih Američkih Država i Britanije. “ Planovi zapadnjaka su nastaviti komadati Rusiju i na kraju je samo izbrisati s političke karte svijeta.” Naravno suština istine je sasvim drugačija. Rusija je u želji da pokaže svoju dominantnu ulogu u svjetskoj politici započlela eksperiment koji se zove ,,denacifikacija Ukrajine” no taj ekspetiment je evidentno propao. Ako malo dublje sagledamo iza Ruske politike okupacije tetitorijalnog integriteta Ukrajine krije se uništavanje materijalnih i kulturnih dobara, brojni ratni zločini i genocid, pljačke, silovanja, ubistva nad jednim narodom koji se vjekovima pokušava podvesti isključivo pod ,,ruski.” Šta zapravo želi oligarh i diktator iz Kremlja, šta njemu Ukrajina predstavlja u ovom trenutku i koje su njegove mračne želje. Da li je to sa vojne, političke i strateške tačke gledišta barjak (zastava) Rusije nad svetim Kijivom kao što je 1945. godine bila nad Berlinom, da li je to konačna cijena pobjede. Samo ne zaboravimo II Svjetski rat su zajedno započeli Njemci i Rusi okupacijom i podjelom Poljske. A ovaj rat sama je započela Rusija a ne Ukrajina u tome je itekako bitna razlika. Mnogobrojni političari u Rusiji su pod direktnim uticajem Putina pa tako bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev napisao je: „Ukrajinska država u njenoj sadašnjoj konfiguraciji… biće stalna, direktna i jasna prijetnja Rusiji. Verujem da bi cilj naših budućih akcija trebalo da bude potpuna demontaža ukrajinskog političkog režima. ” Zapravo ovo je samo jedna u nizu ne samo izjava već isključivosti i razmišljanja u kojima se želi Ukrajina predstaviti u drugom svijetlu. Istina je svi znamo daleko od toga. Ovdje se jasno zna ko je okupator a ko je okupiran.
U širem smislu, ratni moral je na ukrajinskoj strani viši nego na ruskoj. Ukrajinci se bore za svoju zemlju i vidjeli su zločine koje su počinile ruske snage u oblastima koje su zauzele. Ruska vojska je, nasuprot tome, bila prinuđena da se snalazi sa zamjenom ljudstva koje je već izgubila, regrutujući zatvorenike i ljude iz siromašnijih etničkih manjina da vode bitke u kojima će oni sami biti žrtve. Ako Ukrajinci izdrže napad Rusije i uspiju da poraze ogromnu rusku vojsku i primoraju je da se povuče, to bi pozitivno odjeknulo širom svijeta. No u to ne treba sumnjati, Ukrajina i Ukrajinci su kroz svoju dugu i slavnu istoriju izlazili na kraj sa svim okupatorima. Moskalj je njihov stari znanac, koji se nikada nije želio odreći silom nametnutog prava da okupira, osvoji i porazi Ukrajinu. Ipak, nesalomivi duh, volje i želja Ukrajinaca je mnogo veća i jača nego što je to Moskalj očekivao. Putin pokušava da povrati djelove ruske imperije golom silom i terorom. Nedavno se hvalio kako je Azovsko more postalo unutrašnje rusko more, a da je i Petar Veliki „još uvijek morao da se bori da mu obezbijedi pristup“. Oko 14 miliona Ukrajinaca, čak trećina stanovništva zemlje, ostalo je bez krova nad glavom. Evropa nije viđela ništa slično od 1945.
Za sami kraj podsjetiću na riječi jednog iz redova boraca za slobodu i nezavisnost Ukrajine. Volodimir Čavjak (ukr: Володимир Іванович Чав’як pseudonim: ,,Čornota“ 1922-1991). , – ukrajinska vojna ličnost, vođa-oficir Ukrajinske pobunjeničke armije, komandant odreda ,,Zvona“ (1945-1947) Taktički odsjek-22 ,,Crna šuma.“ ,, Vitez bronzanog krsta za borbene zasluge (1945) i ,,Srebrni krst vojnih zasluga II stepena“ (15.08.1946). Borac za slobodu i nezavisnost Ukrajine. U svojim memoarima piše: ,,Ovo je moj život. Sanjao sam ga još od djetinjstva. Nije se dogodilo kako sam očekivao. Ali ja ne zapomažem nad svojim ranama, ne žalim se na sudbinu, jer nam se osmjehuje Slobodna Ukrajina. Neko je morao da plati slobodu, Bože, i ja sam je platio. Slava ti Bože. Slava Ukrajini! Slava herojima!!!“
Piše. Božidar Proročić, književnik i publicista
