Ne treba ponavljati dobro poznate stvari oko političke i bezbjedonosne situacije u Republici BiH. Greške ali i veleizdaja koja traje već skoro 2 vijeka su nas dovele u stanje da dišemo na škrge i da sa zebnjom pratimo dalje poteze Putina kao i režima u Srbiji i Hrvatskoj.
Naveo bih samo taksativno neke od krucijalnih grešaka ili bolje rečeno izdaja Bosne i Hercegovine koje su se desile tokom historije.
– Buna Husein kapetana Gradaščevića (1831-1832) je ugušena a u borbi protiv Gradaščevića su učestvovale turske snage sultana Mahmuda II, srpski odredi koji su se pridružili sultanovoj vojsci i trupe bošnjačkih begova Ali-paša Rizvanbegovića i Smail-aga Čengića. Trupe Ali-paše Rizvanbegovića i Smail age Čengića su bile presudne u porazu Husein kapetana Gradaščevića, u posljednjoj bitci koja s održala 4 juna 1832., na Stupu kod Sarajeva.
– Da su tokom vladavine austro-ugarske monrahije tadašnji žitelji Bosne I Hercegovine prihvatili ideju integralnog bosanstva, koja itekako ima historijsko uporište, i danas i tokom agresije 1992-95 otpor Bosne i Hercegovine bio bi mnogo uspješniji.
– Dogovorom u aprilu 1939. godine su započeli pregovori Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka, nakon čega je Bosna opet šapatom pala, takoreći bez otpora. Da su se tadašnji žitelji Bosne složno oduprli hegemoniji i teritorijalnim aspiracijama Srbije i Hrvatske, Bosna bi preživjela Drugi svjetski rat uz mnogo manje žrtava i bila bi danas u mnogo boljem položaju.
– Mjesec dana prije prvih demokratskih izbora, Predsjedništvo SR Bosne i Hercegovine je 19. oktobra 1990. godine donijelo Odluku da se naoružanje i vojna oprema TO RBiH preda u vojne magazine JNA, čime je država Republika BIH bila razoružana. Opljačkano naoružanje je smješteno u magazine JNA, koja ga je nakon toga predala srpskim pobunjenicima, paravojnim formacijama, tzv. “Vojsci Republike Srpske”. Da tadašnje (komunističko/SDP-ovsko) Predsjedništvo SR BIH nije razoružalo Republiku BIH, otpor Miloševićevoj agresiji a potom i Tuđmanovoj bi bio znatno uspješniji.
– Potpisnici Okvirnog mirovnog sporazuma za mir u BIH, koji su ga parafirali u Dejtonu 21. novembra 1995. i kasnije potpisali u Parizu 14. decembra iste godine, su prekršili članove 5. i 154. Ustava Republike BiH i time postali izdajnici države, Republike BIH. Niko u drugim republikama bivše Jugoslavije nije sjeo ni sa Miloševićem ni sa Tuđmanom da pregovara o unutrašnjem uređenju svojih republika, što je čisto unutrašnja stvar svake države a takvi pregovori su ujedno i kršenje Ustava i kršenje Povelje Ujedinjenih nacija.
Izdaja Republike BiH nije se zaustavila i kako vidimo i danas se vodi žestoki specijalni rata režima Srbije i Hrvatske koristeći svoje političare, agente poput Dodika, Čovića ali i petu kolonu predvođenu Izetbegovićem, Radončićem i Konakovićem. Danas ova antibosanska koalicija ima skoro potpunu vlast na državnom nivou. Čekaju se samo povoljne globalne političke okolnosti pa da zabiju posljednji udarac našoj Jednoj i jedinoj.
KAKO SE ODUPRIJETI?
Malo koja država na svijetu bi izdržala sve ove izazove i ogromnu količinu veleizdaje kao što je to bio slučaj sa državom Bosnom i Hercegovinom. Zašto je opstala odgovor bi se mogao tražiti politici Josipa Broza, koji je želio stvoriti Jugoslaviju sa ravnopravnim narodima i republikama, znajući da BiH ima hiljadu-godišnju historiju i da su skoro sve bitke protiv fašizma baš vođene u BiH sa aktivnim učešćem svih njenih naroda. Druga sretna okolnost je ta da Internacionalna zajednica nije imala stomak da gleda geocid u srcu Evrope pa je intervenisala. I treći razlog je bio borba većinskog bošnjačkoga naroda za biološki opstanak jer je taj narod bio izložen brutalnom genocidu. U takvim uslovima borba za život i sebe i svoje porodice je bila važnija od bilo koje politike, pogotovu one vele izdajničke.
Upravo ovaj zadnji faktor je bio presudan da Republika BiH i dalje postoji jer snage agresora i pete kolone nemaju dovoljno “ruku” ali ni oružja da dovrše svoj prljavi posao. Nema nikakve sumnje da režimi, ali i većina intelektualne elite u Srbiji I Hrvatskoj i dalje žestoko rade na ostvarenju ratnih ciljeva ratnih zločinaca Miloševića I Tuđmana. Oni će biti zaustavljeni na granicama Republike BiH samo ako unutar Republike BiH se uspostavi dovoljno jak otpor, bilo vojni bilo politički i diplomatski. Stoga je imperativ za sve građane Republike BiH, lojalne svojoj Jednoj i jedinoj da na slijedećim izborima eliminišu iz političkog života Dodika, Čovića, Izetbegovića, Radončića i Konakovića. Treba vjerovati da i u okviru stranaka SDA, SNSD, HDZ, SBB, NIP ima dovoljno razumnih ljudi koji neće htjeti niti željeti da na tlu Republike BiH krene još jedan stravični rat kakvog smo gledali devedesetih, i koji bi mogao zapaliti i region i Evropu. Oni ako žele sebi dobro bi morali zatražiti od svojih lidera ostavku i okrenuti se demokratskim i civilizacijskim principima vođenja politike i uvažiti realnost da je Republika BIH vječna i da će takva i ostati. Svaki “san” o “srpskom svetu” ili “hrvatskom svijetu” na tlu Republike BiH proći će kao I “ruski svijet” u Ukrajini. Laži, revizija historije, mediokritet, agresija i fašizam će na kraju biti poraženi, samo će iza toga ostati uplakane majke koje će oplakivati i sahranjivati svoje sinove. To smo vidjeli i tokom agresije devedesetih, kada je Republika BiH ipak opstala ali ne i preko 100.000 njenih žitelja koji su otišli pod zemlju da bi zadovoljili nerealne mitove ratnih zločinaca.
Za daljnju uspješnu odbranu Republike BiH potrebno je da snage lojalne svojoj domovini dogovore ciljeve I strategiju odbrane. Optimizam za uspjeh leži u činjenici da agresor i pored ogromne nadmoći tokom devedesetih nije uspio srušiti RBiH. Sličan razvoj vidimo danas i u Ukrajini. Pored toga historijska je činjenica da žitelji današnje RBiH potiču od jednog naroda, ma kako se danas zvali i dijelili, da imaju isti jezik, kulturu, običaje, historiju i da rat na tlu države BiH nikada nije izbio kao rezultat unutrašnjih proturječnosti, već je sve do jednog uvezen. To je ujedno i razlog da tokom mira u Bosni i Hercegovini nikada nismo vidjeli nikakvu osvetu tokom cijele historije, već su svi zločini bili rezultat indukovane politike osvajača i agresora. Ta činjenica je i glavni razlog da se raskrinkaju laži agresora da u Bosni i Hercegovini postoji vjekovna etnička mržnja, što evo vidimo i danas nije tačno. Ta mržnja se potiče iz centara političke moći zagovarača ideologije “srpskog sveta” i “hrvatskog svijeta” i njihovih pomagača, pete kolne u RBiH, kao I režimskih i partijskih medija.
Kao što reče politički analitičar Neven Kavazović: “ Sigurnost u BiH zavisi i od nje same. Njena slabost je uvijek opasna, bez obzira o čemu je riječ. Uzdati se samo u druge nije dobro. Kad svrbi, tuđa ruka nikad dobro ne češe.” Slažem se da treba umanjiti unutrašnje slabosti i pouzdati se uglavnom u sebe uz eventualnu pomoć svijeta, na šta ne treba puno ni računati. Za tako nešto treba krenuti od ispravnih principa, kao što su: istina, pravda, pravo, jednakost, kultura, reciprocitet, demokratija i td.
Istina je da su režimi iz Srbije i Hrvatske uz pomoć Dodika, Čovića i pete kolone blokirali sve državne institucije tako da čak ni OS BIH ne može podići ni jedan helikopter u slučaju požara, a kamoli da organizuju aktivnu odbranu od nove agresije ili pokušaja secesije. To je istina a istina je je i pravo države RBIH i njenih lojalanih snaga da se moraju odbraniti i da imaju pravo da organizuju samoodbranu države. Ako je tako, a tako je onda građani Republike BiH imaju pravo da se sami samoorganizuju sa ciljem sprečavanja uništenja BiH države I nastavka genocida, što je i zapisano u poveljama Ujedinjenih nacija. Dakle trenutno je naša pozicija identična onoj iz 1992. godine. Pravo na život je najveće pravo građana i stoga oni imaju pravo da samoinicijativno se orgnizuju ( u situaciji kada su državne institucije I OS BIH potpuno blokirane). Ne smije se dozvoliti da “ mirno spavajući” opet dočekamo agresiju i genocid. S toga je opravdano da se danas u ovakvoj situaciji sa ciljem odvraćanja od nastavka agresije i genocida građani Republike BiH, lojalani svojoj domovini samoorganizuju i počnu formirati jedinice Teritorijalne odbrane I Civilne zaštite u svakoj mjesnoj zajednici, selu, gradu ne pitajući za odobrenje ni Dodika, ni Čovića, ni Izetbgeovića, jer držvne institucije koje oni vode su totalno eutanizirane njihovim djelovanjem u vlasti. U suprotnom gledat ćemo horor koji smo gledali 1992. i koji se danas provodi nad Palestincima. Danas u RBiH živi njen većinski autohtoni bošnjački narod, pored ostalih, koji je doživio genocid više puta i itekako je ugrožen ne samo prijetnjama nastavka genocida (poricanje genocida je desete faza genocida) i svakako ima pravo da brani i državu u kojoj živi i svoj biološki opstanak. Pri tome treba uzeti u obzir da se planovi provođenja ratnih ciljeva ratnih zločinaca Miloševića I Tuđmana itekako ostvaruju na drugi način, vođenjem specijalnog rata i da bi bila planetarna glupost sve to ignorisati i mirno posmatrati.
Na političkom planu treba težiti samo ispravnim ciljevima bez obzira koliko dugo vremena će proći da se oni ostvare. S toga poznato je da Okvirni mirovni sporazum za BIH iz Dejtona i Pariza zaustavio rat, ali je u njemu ugrađen i novi nedemokratski Ustav (Aneks 4) na šta pregovarači nisu imali pravo shodno poveljama UN-a i Bečke konvencije. Zato terba sačuvati pozitivne elemente tog Sporazuma ali isto tako insistirati da se iz njega izbaci Aneks 4 jer on kao dio Sporazuma nije u skladu sa internacionalnim i unutarnjim pravom. Vidimo da je OHR suspendovao Aneks 10 (drži ga u ladici) i da je NSRS suspendovala cijeli Okvirni sporazum za mir u BIH ( Sporazum je proces a ne samo akt iz 1995), nastojeći ukinuti sve reforme koje su postignute u RBIH shodno ostalim aneksima i samom Sporazumu. To je razlog više da i lojalni građani RBIH uspostave svoje ciljeve i strategiju odbrane i države u kojoj žive i svojih života. Znajući historiju Bosne koja je uvijek šapatom padala zbog veleizdaje, nećemo valjda opet dozvoliti da šapatom padne zbog “prelijepe” Sebije, kao što je Troja pala zbog lijepe Helene. Dodik i Čović ovih dana postrojavaju svoje paravojske, pitanje je šta ćemo uraditi mi, lojalni građani svoje domovine u uslovima kada je zvanična vojska države BIH, OS BiH potpuno paralizovana.
Lijep pozdrav
Esad Jaganjac, dipl. ing. UK
