Na Muslimanskom mezarju Malmö, uz veliko prisustvo bosanskohercegovčakih građana, klanjana je dženaza i ukopana književnica i saradnica Oslobođenja Vasvija Dedić Bačevac
Ko sam ja? Majušna čestica u beskonačnosti svemira. Žena sa dojkama preobraženim
u jabuke, smokve, toplinu majčinstva, tintom začarane pisaljke.
Melankolični sanjar s koferom punim prošlosti i rasutih sjećanja.
(Vasvija Dedić Bačevac: “Nostalgični bluz”, 2012.)
Malmö odavno ne pamti tako veliku dženazu bosanskohercegovačkoj izbjeglici – okupilo se više od 250 duša da na Ahiret isprate pjesničku dušu, poetesu i profesoricu Vasviju Dedić Bačevac, koja je napisala tri romana, dvije zbirke novela i dvije zbirke pjesama. Većina djela su nagrađivana, a ona je bila najčitanija bh. književnica u Skandinaviji.
Vasvija Dedić Bačevac je bila vječiti sanjar koji se u “Nostalgičnom bluzu” pita kada bi “prestala ova čežnja, vrelija i pohotnija od požude što žubori i rominja krvotokom” bi li razumjela “šta je smisao besmisla?”… i nastavlja: “Majci sam obećala da ću biti sretna. Više nisam sigurna šta je to, a ona je samo bijeli oblak, nedostižan mom vidokrugu, kao i zemlja koju često sanjam sa magličastim odrazom u napuklom ogledalu mjeseca.”
U pjesmi “Srebrenica”, objavljenoj 2020. godine, trećenagrađenoj na konkursu Društva pisaca BiH, kaže: “Kolone majki ispiraju veš u rijeci suza, dan i noć stopljeni u jedno vuku se bezvoljno po neravnoj kaldrmi, Hatidža, Mejra, Asima, Emina plaču, jecaju i traže mrtvu djecu, svoju muževe i braću.”
Tako upečatljivo i živo Dedić Bačevac doživljava bol majki Srebrenice: “Zemlja tvrda a nebo visoko, a opet niče trava i sve pokriva, umire u vatri i budi se s kišo, a njih nigdje nema.”
Vasvija Dedić Bačevac je banjalučko dijete Rasima i Sajme, iz radničke porodice, koji su imali kuću na Desnoj Novoseliji. Prve pjesme Vasvija Dedić objavila je 1985. u “Glasu”, jer je bila aktivista i predsjednica “Književne omladine” Banjaluke. Poznanstvo sa mužem Safetom Bačevcem datira iz 1980-ih, kada je Safet, dipl. ekonomista, također pjesnik, došao iz Sandžaka: iz ljubavi se rodio sin Amar 1990. Porodica je prognana iz Banjaluke 1992, kada su došli na otok Öland kod Kalmara, a 1993. u Malmö, gdje se 1994. rodila Selma, koja je nastavnica društva i geografije, dok je Amar uspješan dipl. ekonomista u Malmöu, živi sa Elmom i imaju sina Elio (3), s kojim se majka Vasvija najradije igrala.
O Vasviji Dedić Bačevac su biranim riječima govorili i pisali: Abdulah Sidran, Vehid Gunić, Uzeir Bukvić, Enes Kišević, Zilhad Klučanin, Hazim Akmadžić, Cico Arnautović, Slobodan Stajić, Rabija Arslanagić, kao i bh. pisci u Skabdinaviji i drugi koji su dolazili u Švedsku.
– Ovo je važno za Banjalučane gdje god se nalazili. Odlazak Vasvije je svakako, veliki gubitak za sve domoljube. Valja nam dalje. Dijelim sa Vama i svim članovima Kluba riječi Ta’zije/saučešća: “Svi smo Allahovi i svi se Njemu vraćamo”, poručio je Ismail ef. Smajlović, muftija banjalučki, u telegramu saučešća iz Banjaluke.
Fikret Tufek/MojaBiH
