Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Danas, 5. aprila, u ovoj svetoj zori, dok se nad Mediteranom, Evropom, a iznad svega nad našom Crnom Gorom, razliva svjetlost najljepših proljećnih boja, osjećamo dostojanstveno, ali snažno prisustvo nade koja se rađa iz Vaskrsenja. Dok more rasipa talase svojim vječnim ritmom, a planine čuvaju snagu trajanja, u tom susretu neba i zemlje rađa se ono iskonsko vjera u obnovu, u svjetlost i u smisao.
Draga braćo i prijatelji Hrvati, Albanci i svi pripadnici svete i blagoslovljene katoličke vjere neka vam ovaj veliki praznik donese mir u srcu, snagu u duši i vjeru koja ne posustaje. Neka vas obasja božanska ljubav Isusa Hrista i svjetlost njegovog Vaskrsenja, da budemo bliži jedni drugima u ljubavi, poštovanju i samilosti. Neka nas hrišćanske vrline povedu putevima dobra, istine i praštanja, da na tim putevima budemo snažni, dostojanstveni i postojani.
Kako je zapisano u Prvoj poslanici Petrovoj (1,3):
„Hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista! On nas je u svom velikom milosrđu nanovo rodio u živu nadu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih.“
U toj živoj nadi nalazi se smisao našeg postojanja da vjerujemo, da opraštamo i da se uzdižemo iznad prolaznosti svijeta. Kao što se more ne umara u svojim talasima, tako ni čovjek ne smije posustati u vjeri. Kao što planine stoje nepokolebljivo kroz vjekove, tako i čovjek treba da ostane čvrst u svojoj moralnoj čestitosti.
Kao što se jutro rađa nad pučinom, noseći svjetlost kroz talase, tako i čovjek u sebi nosi mogućnost novog početka. Mediteran, taj vječni svjedok civilizacija, uči nas strpljenju, pomirenju i trajnosti. U njegovim dubinama sabrane su priče naroda, vjera i iskušenja, ali i snaga da se iznova ustane. Planine naše Crne Gorestoje kao nijemi čuvari dostojanstva i vremena. One nas uče postojanosti, ali i poniznosti pred veličinom Stvoritelja. U tom susretu mora i kamena, svjetlosti i visine, čovjek pronalazi sebe. Tu se rađa (lična) molitva i unutrašnji mir koji nadilazi svakodnevicu. Vaskrsenje nas podsjeća da nijedna tama nije konačna i da nijedna noć ne traje vječno. U svakom čovjeku postoji iskra svjetlosti koja čeka da bude probuđena vjerom i ljubavlju.
Zato, draga braćo i prijatelji, sjetimo se i riječi iz Poslanice Rimljanima (6,5–6):
„Jer ako smo se sjedinili s njim u smrti poput njegove, sigurno ćemo se sjediniti s njim i u uskrsnuću poput njega. Jer znamo da je naš stari čovjek s njim razapet, da tijelo grijeha bude uništeno, da više ne budemo robovi grijeha.“
Upravo u toj duhovnoj obnovi leži snaga čovjeka da se mijenja, da raste i da svjedoči ljubav. Neka ovaj sveti dan bude podsjetnik da smo upućeni jedni na druge da su različitosti bogatstvo, a sklad temelj i postulat našeg trajanja. U Crnoj Gori, zemlji susreta, neka Vaskrsenje bude najljepša sintagma među ljudima, riječ koja spaja i ruka koja se pruža. Posebne i najsrdačnije čestitke upućujem Kotorskoj i Barskoj nadbiskupiji, njihovom sveštenstvu i svim vjernicima, uz želju da u miru, dostojanstvu i duhovnoj radosti proslave ovaj najveći hrišćanski praznik.
Neka vam Uskrs donese mir, ljubav i duhovnu snagu. Krist je uskrsnuo!
Gëzuar Pashkët! Uroj që kjo festë t’ju sjellë paqe, dashuri dhe forcë shpirtërore. Krishti u ngjall!
