Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je nakon predsjedničkih izbora u SAD, koji su održani 5.novembra 2024.godine pripremio analizu iščekivanja svijeta od vanjske politike nove američke administracije. Iz analize „SAD 2024: Pobjeda Donalda Trumpa nova globalna realnost“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Pobjeda Donalda Trumpa nova globalna realnost
Smirenim, umornim glasom i riječima u kojima je po prvi put nedostajala glasna gorčina, koja je karakterizirala njegove govore tokom posljednje četiri godine, Donald Trump (R) je pred malom publikom na Floridi u noći s 5./6.novembra 2024.godine, najavljujući svoju pobjedu na američkim izborima rekao: „Prevladali smo poteškoće za koje niko nije mislio da se mogu prevladati. Postalo je jasno da smo postigli najveću stvar u političkom smislu. Nije li ovo nešto nevjerojatno?“.
Čini se da je zaista dostigao nešto nevjerojatno. Prema konačnom rezultatu elektorskog glasanja Trump je osvojio 312, a Kamala Harris (D) 226 elektorskih glasova. Od bivšeg predsjednika progonjenog mnogim sudskim procesima, koji bi ga mogli odvesti u zatvor i dva pokušaja atentata te snažnog i visoko organiziranog „demokratskog“ izbornog protivnika, koji ima moć u svojim rukama i koji je imao više novca za izbornu kampanju od Trumpa, te razne ankete u kojima mu je većina prognozirala drugo mjesto u predsjedničkoj utrci postao je izborni pobjednik. Donald Trump je usprkos tome porazio sve televizijske stanice, novine i istraživačke centre, koji su predviđali teške predsjedničke izbore sa tijesnim izbornim rezultatom i ostvario je odlučujuću pobjedu za drugi mandat predsjednika Sjedinjenih Država. Trump je u jednom danu, 5. novembra, prešao na najjaču poziciju na svijetu i postao budući predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.
Pobjeda, koju je ostvario bila je čista i briljantna. Razlika u glasovima više od četiri miliona u odnosu na svog rivala Kamalu Harris. Osvojio je više od 74 miliona glasova u odnosu na 70 miliona glasova za „demokratskog“ rivala. Značaj Trumpove predsjedničke pobjede uvećan je pobjedom njegove Republikanske stranke nad Demokratskom strankom u Senatu 53/46, i u Predstavničkom domu američkog Kongresa 212/200. To znači, da Republikanci imaju sada potpunu kontrolu nad izvršnom, zakonodavnom i sudskom vlašću, tako da mogu sprovoditi svoju politiku, posebno na unutrašnjem planu, kao što su davanje poreskih olakšica za stimuliranje privrede, uvođenje visokih carina na uvoz, posebno kineske robe, te nastavak izgradnje zida na južnoj granici s Meksikom, kako bi se zaustavile ilegalne migracije. Ova dva pitanja, ekonomija i imigracija, predstavljali su oslonac republikanske predsjedničke i parlamentarne izborne kampanje, a većina Trumpovog govora se vrtjela oko njihovog povezivanja, jer je upravo ekonomija bila razlog neuspjeha njegove protukandidatkinje „Demokrata“ u vođenju zemlje i zaokretu birača od njih u korist „Republikanaca“.
Trump je sada sa 78 godine, postao najstariji kandidat, koji je ikada izabran za predsjednika, oborivši rekord predsjednika Josepha Bidena postavši 47. američki predsjednik, četiri godine nakon što je napustio mjesto 45. američkog predsjednika, čime je u historiji postao drugi američki predsjednik sa dva neuzastopna mandata poslije predsjednika Grovera Clevelanda[2].
Pored unutrašnje politike, oko koje se vrtjela republikanska predizborna kampanja i koja je generalno sadržavala dosta detalja i informacija, postoji mnogo nepoznanica što se tiče vanjskopolitičkih pitanja. O tome se uvijek govorilo usputno i retorički, kao što se Trumpova izjava više puta ponavljala, da će okončati rusko-ukrajinski rat u roku od 24 sata i njegovo obećanje koje je prije nekoliko dana dao arapsko-američkim biračima u državi Michigan, da ćete „dobiti mir tamo na Bliskom istoku“, ali bez objašnjenja kako će to obećanje ispuniti. Čak i uz ovu oskudnost informacija i planova, neke od Trumpovih smjernica u vanjskoj politici mogu se predvidjeti na osnovu njegovog prethodnog mandata, kao predsjednika u periodu 2016-2020.godine.
Zašto je Kamala Harris izgubila na izborima u SAD?
Analiza poraza aktualne potpredsjednice SAD-a Kamale Harris od Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima 2024.godine ostat će zapamćen i biće predmetom rasprava još dugo. Očekuje se, da će o tome biti napisane brojne knjige, te mnogo akademskih i stručnih rasprava, posebno medijski stručnjaci će analizirati podatke različitih predizbornih anketa.
Nakon izuzetnog početka svoje kampanje, Harris nije uspjela uvjeriti glasače svojim govorom, slično kao i Hillari Clinton (D) 2016.godine. Harris je provela dosta vremena pokušavajući da uvjeri glasače da Trump nije sposoban za predsjednika, nije mogla objasniti i dati odgovor biračima zašto je ona najbolji izbor.
Voditelj Trumpove kampanje i komunikacijski strateg, Jason Miller, spomenuo je ono što je opisao kao prekretnicu u izbornoj utrci. Do toga je došlo nakon višenedjeljnih anketa, koje su se naginjale u korist Harris. Miller je naveo, da je pravi kolaps započeo nakon sramnog Harrisovog odgovora na jednostavno pitanje koje joj je 8.oktobra postavila Sunny Hostin, voditeljica programa „The View“: Da li bi uradila nešto drugačije od onoga što je Biden učinio tokom protekle četiri godine? Harris je zbunjeno odgovorila: „Ništa mi ne pada na pamet“, što je uspaničilo njene savjetnike i izazvalo val ismijavanja Trumpovih pristalica na društvenim mrežama.
Harris je bila suočena sa gotovo nemogućim zadatkom u pokušaju da prevaziđe strmoglavi pad rejtinga i nezadovoljstva Bidenom, gdje oko dvije trećine birača vjeruje da zemlja ide u pogrešnom smjeru. Tokom 2024.godine, Biden i istaknuti članovi njegove stranke uvjerili su se, da je zaslužio drugi mandat zahvaljujući njegovoj izvanrednoj političkoj karijeri.
Zapravo, nakon održanih izbora na sredini Bidenovog mandata „US Midterm elections“ 2022.godine, na kojima su Demokrati prošli mnogo bolje od očekivanog, što se pripisuje anti-Trumpovom raspoloženju, Biden se činio previše samouvjerenim. Kad su ga novinari dan nakon izbora upitali šta bi mogao učiniti drugačije, kako bi riješio zabrinutost birača o stanju ekonomije i prevladavajući osjećaj da je zemlja krenula u pogrešnom smjeru, jednostavno je odgovorio: „Ništa“.
Nakon Bidenovog dužeg kašnjenja u povlačenju kandidature, Harris je bila gurnuta iza scene u prvi plan, ali je imala samo tri mjeseca da se promovira. Nasuprot tome, Trump je proveo osam godina poboljšavajući svoj imidž, uključujući četiri godine svog prvog predsjedničkog mandata, nakon čega su uslijedile još četiri godine kontinuirane propagande.
Uz stalni rast inflacije i dva velika rata, u Evropi i na Bliskom istoku, mnogi su se glasači rado osvrtali na razdoblje prije pandemije, koje je pod Trumpom doživjelo relativnu ekonomsku stabilnost i prosperitet. Nakon njegove odlučujuće pobjede za nominaciju Republikanske stranke, čak su i osobe koje su mu se prije protivile, pomirile su se sa istinom i prihvatile njegove narative.
Istovremeno, javnost i Trumpova baza su se navikli na priliv negativnih vijesti o njemu, zbog čega se mnoge optužbe protiv njega čine manje upečatljivim. Mnogima, na primjer, nije bilo važno da je optužen za 91 krivično djelo, od kojih je osuđen za 34, i donesena presuda, kojom je odgovoran u slučaju seksualnog napada. Naprotiv, njegovi uvredljivi opisi Harrisa – kao što su „nizak IQ“, „luda Kamala“ i „drugarica Kamala“ – imali su veliki odjek i privukli pažnju velikog segmenta glasača.
Politička scena u 2024.godini je bila idealna za Trumpov povratak. Raspoloženje birača se promijenilo na način, koje Harrisov team u kampanji nije u potpunosti shvatio, tako na primjer da kulturna pitanja sada zauzimaju mnogo veću ulogu, nego što su imala desetljećima u prošlosti, a možda čak i nadmašuju ekonomska pitanja po svom utjecaju. Drugim riječima, progresivna pitanja, koja su zahvatila Demokratsku stranku – poznata kao pokret buđenja „woke era“[3] bila su pogubna za Harrisovu kampanju, pogotovo, jer su je Trump i Republikanci uspjeli prikazati kao krajnje lijevu agendu, daleko od brige za prosječnog građanina.
Dok je Harris izgubila podršku pojedinih društvenih grupa, koje su dugogodišnji glasači Demokrata, kao što su Arapi, muslimani i mladi crnci, Trump je igrao na pretjerane strahove od migranata i smatrao je da ono što zabrinjava prosječnog Amerikanca ekonomija, kao prema frazi koja je postala poznata u doba predsjednika Billa Clintona (To je ekonomija, glupane!)[4]. Visoka inflacija (9,59% u 2022., 4,06% u 2023., 3,1% u 2024.)[5], koja je progutala realnu vrijednost dohotka za ogromnu većinu građana, posebno na selu izvan većih urbanih sredina. Trumpov pristup zasnovan je na izolacionizmu, paušalnim tarifama i obračunima i obavezao se da će oživjeti ekonomiju sa protekcionističkom politikom bliže iskustvima iz devetnaestog stoljeća. To bi uništilo temelje kapitalizma, koji je dugo vremena bio snaga Sjedinjenih Država. On je također obećao, da će uništiti temelje postojećeg stanja u američkom sistemu po konzervativnom planu „Projekat 2025“. To je bila privlačna poruka desetinama miliona glasača, koji su doživjeli krah „Američkog sna“ o blagostanju, dok ekstremno bogatstvo nagomilava vladajuća klasa i klasa stručnjaka, te elite koje upravljaju državom u svoju korist.
Kakva će biti vanjska politika u eri Trump-2?
Čini se da Trumpov trijumfalni povratak danas ponovno pokreće period neizvjesnosti ne samo u duboko podijeljeno američko društvo, već i na međunarodnoj sceni. Tokom njegovog prvog mandata (2016-2020) nije bilo moguće lako predvidjeti njegove poteze, zbog njegovog specifičnog ličnog pristupa i neobičnih prijedloga te njegovog neobičnog odnosa sa svjetskim liderima kao što su ruski predsjednik Vladimir Putin, sjevernokorejski predsjednik Kim Jong Un i još pojedini drugi autoritarni lideri po svijetu. Danas, usprkos iskustvu s njim tokom četiri godine na vlasti i još četiri godine u pripremama za njegov povratak prevlađuje stanje neizvjesnosti u pogledu njegove vanjske politike. Nema sumnje da mnogi izvan SAD, počevši od Pekinga, Moskve, Bruxellesa (sjedište EU), Teherana, Tel Aviva.. itd sada pokušavaju predvidjeti oblik politike nove administracije i u kojoj mjeri bi mogla nastojati promijeniti pravila igre u pogledu odnosa Sjedinjenih Država i ostatka svijeta. Izvjesno je, da Trump ne vjeruje sadašnjoj državnoj administraciji zaduženoj za upravljanje interesima Sjedinjenih Država te će na utjecajne pozicije dovesti skupinu svojih vjernih sljedbenika, koji će nastojati provoditi njegove hirove ne obazirući se na posljedice.
Kada su američki birači 2016.godine izabrali Trumpa za predsjednika, američki saveznici reagirali su raznim strategijama zaštite „Hedging Strategies“[6]. ali ovaj put se čini da su svi u slabijoj poziciji u odnosu na prošlu deceniju.
Saveznici će nastojati da se mu dodvore, te će mu ponuditi ustupke, što je bio najbolji način da prežive njegov prvi predsjednički mandat. Trump će vjerojatno nastaviti i proširiti svoju politiku ucjena američkih saveznika u diplomatskom formatu, koji će u najboljem slučaju proizvesti lažnu saradnju, koja izostavlja strukturalne probleme.
EU pred uvođenjem novih američkih tarifa i carina
EU je pred mogućnošću da Trump uvede niz dodatnih taksi i carinskih tarifa na evropski izvoz na američko tržište, koje je obećao u sklopu svog izbornog programa, što može ugroziti ekonomiju kontinenta, koja je i onako pod pritiscima recesije i inflacije. EU umjesto da prijeti uvođenjem kontratarifa, oni sada nastoje da se dodvore Trumpu predstavljanjem nekih trgovinskih sporazuma, koji bi ga mogli obeshrabriti od uvođenja očekivanih carina. Postoji nejasnoća u vezi s odgovorom Kine na takvu politiku, a Trump bi mogao pribjeći kombinaciji carina i vojnih demonstracija sile bez direktnog sukoba zbog povezanosti kineske i američke ekonomije.
S druge strane, Trump javno kritizira politiku administracije predsjednika Josepha Bidena u Ukrajini i obećao je da će uložiti napor, da se tamo okonča rat odmah nakon njegovog izbora, čak i ne čekajući da preuzme svoja ustavna ovlaštenja kao novoizabrani predsjednik (20.januara naredne godine).
Predsjednik sumnja u neophodnost Sjevernoatlantskog saveza (NATO), koji je nudio sigurnost za američke saveznike od kraja Drugog svjetskog rata i umjesto toga želi da oni plate troškove američke zaštite.
Politika prema Kini i Iranu
Povratak bivšeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa u Bijelu kuću mogao bi značiti strožiju provedbu američkih naftnih sankcija Iranu, što bi moglo smanjiti globalnu opskrbu, a moglo bi dovesti i do geopolitičkog rizika sa izazivanjem Kine, najvećeg kupca iranske nafte.
Nametanje strogih sankcija prema Iranu, članici Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), može uzrokovati globalni rast cijene nafte. Ali ovu situaciju mogu ublažiti i drugi Trumpovi koraci, od mjera za promoviranje domaćeg istraživanja nafte i nametanja carina Kini, koje bi mogle oslabiti njene ekonomske aktivnosti do ublažavanja odnosa s Rusijom, što bi moglo otvoriti put ruskim isporukama sirove nafte. Povratak Trumpove administracije politici maksimalnog pritiska na Iran mogao bi dovesti do smanjenja iranskog izvoza sirove nafte za milion barela dnevno. Ovo se može provesti relativno brzo i bez potrebe za dodatnim zakonima, samo sa primjenom već postojećih sankcija. Zauzimanje tvrđeg stava prema Iranu znači istovremeno i indirektne stroge mjere usmjere protiv Kine, koja ne priznaje američke sankcije i najveći je uvoznik iranske nafte. Trump prijeti da će provesti svoja izborna obećanja i da će uvesti sveobuhvatne carine na kineski uvoz, kako bi zaštitio domaću američku industriju, uključujući nametanje carina od 60%.
Kina bi mogla odgovoriti jačanjem svog angažmana u grupi BRICS, koji želi da postane istočna alternativa zapadnoj asocijaciji G7. Kina može početi sa smanjenjem oslanjanja na dolar u poslovima s naftom i drugim proizvodima. Trump je svjestan, da takva krajnja politika sa sankcijama predstavlja veliki rizik za dominaciju dolara kao svjetske valute.
Trump je 5. septembra 2024.godine u ekonomskom klubu u New Yorku govorio o opasnostima, koje sankcije mogu predstavljati za dominaciju dolara. „Zato koristim sankcije veoma snažno protiv zemalja, koje to zaslužuju, a onda ih ukidam, jer, gledajte, gubite Iran, gubite Rusiju“, „Bio sam pristaša sankcija, ali sam ih stavio i skinuo što je prije moguće, jer to u konačnici ubija dolar, i ubija sve što dolar predstavlja“[7]
Kina i Iran uspostavili su trgovinski sistem, koji uglavnom koristi kineski Juan i mrežu posrednika, kako bi izbjegli korištenje dolara i američkih regulatora, što otežava provođenje sankcija.
Trump bi također mogao smanjiti sankcije ruskoj energetskoj industriji, koje su uvele zapadne zemlje, kao odgovor na rusku intervenciju u Ukrajinu. Očekuje se da će Trump postepeno ukinuti sve sankcije ruskoj naftnoj industriji.
Politika prema Bliskom istoku
U svojoj predizbornoj kampanji, Trump je djelovao smirenije i pragmatičnije kada je govorio o ratu u Gazi i Libanu te situaciji na Bliskom istoku, za razliku od demokratskog tabora, čiji je pogled na mnoga pitanja bio zamagljen ili zbunjujući, posebno u rješavanju palestinskog pitanja ili bilo da se radi o proiranskim milicijama u Libanu, Jemenu, Iraku te odnosu sa Afganistanom.
Sudeći po njegovom prvom mandatu u Bijeloj kući za očekivati je da će predsjednik Trump vjerovatno imati Bliski istok, kao visoki prioritet u svom mandatu. Tokom svog prvog mandata, Trump je ušao u historiju odabirom Saudijske Arabije za svoje prvo putovanje u inostranstvo. Isto tako sa priznanjem Jeruzalema, kao glavnog grada Izraela. Što se tiče palestinskog pitanja pokušao je posredovati u „dogovoru stoljeća“[8] između Izraelaca i Palestinaca, ojačao regionalnu integraciju Izraela sa nekim arapskim državama, kao što su Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrain, Maroko, Sudan, gdje su bili uspostavljeni diplomatski odnosi.
Trumpovo uklanjanje Netanyahua sa vlasti?
Što se tiče njegovog odnosa prema aktualnom izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, prema mišljenju uglednog izraelskog ekonomiste i političkog savjetnika Erana Yashiva, koji vjeruje da će Trump raditi na svrgavanju premijera Benjamina Netanyahua prvom prilikom, usprkos njihovom prethodnom prijateljstvu. Trump će raditi na uklanjanju Netanyahua s vlasti prije ili kasnije.
Prema ovom izraelskom istraživaču, Trump će se ponašati na ovaj način iz dva ekonomska razloga: Prvi je, da Trump vidi Netanyahua kao osobu koja mnogo košta sa svojom politikom. Izrael je prošle godine dobio oko 18 milijardi dolara američke vojne pomoći. Trump misli i kaže da ne želi da troši američki novac, ni u Ukrajinu ni u Izrael, i da nastavak plaćanja novcem na Bliskom istoku nije na dnevnom redu. Drugi razlog je, da želi da Izrael postigne sporazum sa Saudijskom Arabijom u sklopu Abrahamovih sporazuma iz 2020.godine[9], dok je saudijski uvjet za takav sporazum uspostava palestinske države, ali Netanyahu i njegovi partneri iz desnice protiviti će se uspostavljanju palestinske države. Saudijci će tada tražiti Netanyahuovu glavu.
Pojedini analitičari opisuju Netanyahuov odnos s Trumpom složenim. Bivši izraelski diplomata u New Yorku i pisac Alon Pinkas misli, da se Netanyahu donekle boji Trumpa, „Misli da njime može manipulirati, ali se boji da bi se Trump, ako to sazna, mogao jako naljutiti, za razliku od Bidena, koji ga iz nekog razloga nikada nije pritiskao, niti se opirao njegovim manipulacijama.“ Sigurno je, da će situacija na Bliskom istoku biti u centru pažnje nove američke administracije.
Ostatak svijeta u strepnji, iščekivanju i strpljenju
Izborna pobjeda Donalda Trumpa predstavlja jedan val naglih promjena u vanjskoj politici SAD-a. Očekuje se, da će novoizabrani predsjednik povratiti glavne karakteristike, koje su karakterizirale njegov prvi mandat: trgovinski rat s Kinom, duboki skepticizam, čak i neprijateljstvo, prema multilateralizmu, sklonost moćnim liderima, stil izvan diplomatskih normi i standarda i oslanjanje na improvizirane poruke na svojoj platformi Truth Social. Trumpovi savjetnici kažu: „Njegov pristup ‘mir kroz snagu’ je ono što je zemlji potrebno u ovom kritičnom trenutku.“
Trump je dobio mandat američkog naroda, da promijeni smjer vanjske politike svoje zemlje i nema sumnje, da je ovoga puta sigurniji u provedbi svojih upadljivih i ponekad promjenjivih želja. Trump, sa svojom jedinstvenom vizijom i nekonvencionalnim stilom, možda može postići mnoga dostignuća, a ako uspije povratiti Sjedinjene Države njihovoj „veličini“ kao po njegovom sloganu „Make America Great Again“, a ta veličina će neminovno imati visoku cijenu za međunarodne odnose. Dok ne dobije ključeve Bijele kuće početkom naredne godine, ostatak svijeta nema ništa drugo osim strepnje, iščekivanja i strpljenja.
Ljubljana/Washington/ Bruxelles, 12.novembar 2024
