“Prvo nam dajte da ispričamo istinu i svojoj i vašoj djeci, a onda nam dajte da je kao čovječanstvo nikada ne zaboravimo”. Nobelovac – južnoafrički nadbiskup Desmond Tutu.
Petog februara 1994. godine je s položaja tadašnje VRS s Mrkovića ispaljena minobacačka granata kalibra 120 milimetara od čije ekplozije je ubijeno 68 i ranjeno 142 građana. Nakon agresije na BiH, 5. februar proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.
Opsada Sarajeva je pokušaj zatiranja bosanskih korjena i bosanske višestoljetne kulture, tradicije i civilizacije. Nastojanje i želja da se briše bosanska prošlost i identitet, uklapa se u najmonstruoznije poruke agresije, što je neoboriv dokaz genocidne namjere koja ju je pratila. Hiljade granata nemilosrdno je razaralo Sarajevo. Civili i branioci su izdržali najdužu opsadu u historiji čovječanstva, što ih čini istinskim herojima. Pod granatama i snajperima, u podrumuma, skloništima i neuslovnim prostorijama održavana je nastava i polagani su ispiti, branjeni su srednjoškolski maturski, zatim diplomski, magistarski i doktorski radovi i vođene duboke akademske rasprave. Ta normalnost u ludilu dokaz je neuništivosti bosanskog i sarajevskog duha, moći i snage svih, volje da se podignute glave izađe iz kataklizme. Ljudi iz Sarajeva su u stravičnim uslovima opsade cijelom svijetu pokazali kako se brani dostojanstvo bosanskohercegovačke države, njene historije, kulture, tradicije, radeći sa ljubavlju, pod granatama, učeći studente o vrijednostima čovječanstva i civilizacijskim ciljevima, o antifašizmu i humanizmu, o patriotizmu i solidarnosti. Jedna od tih vrijednosti je i historijska opomena da se taj najteži oblik zločina ne ponovi i da oni koji za ovaj strašni zločin trebaju odgovarati, ne ostanu nekažnjeni.
Istina i pravda su razlog za bolju Bosnu i Hercegovinu, onakvu kakva je uvijek bila, ponos svih nas i istinsko susretište svega što Evropu – pa i ljudsku civilizaciju uopće – čini posebnom.
Radovan Karadžić je pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove pravosnažno je u martu 2019. godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog, i za terorisanje i granatiranje građana Sarajeva, što je također jedna od tačaka za koje je na doživotni zatvor u junu prošle godine osuđen i Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske. Za ubistva 68 građana Sarajeva i ranjavanje 142 njih osuđen je i komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislav Galić. Dragomira Miloševića je Haški tribunal 2009. osudio na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu.
Historijska istina i vrijednosti sjećanja na masakr na Markalama i fašističko divljanje po tekovinama ljudskog društva, civilizacije, po nezavisnosti i suverenitetu Republike Bosne i Hercegovine, po nacionalnom, vjerskom, kulturnom i društvenom suživotu njenih građana i što je najvažnije po njihovom biološkom opstanku i preživljavanju lekcije su iz naše prošlosti na kojima danas, sjećajući se žrtava, moramo graditi zajedničku budućnost. Nažalost, svjedoci smo svakodnevnih napada na Bosnu i Hercegovinu, negiranje genocida, falsifikata i kvazi istraživanja, nagrađivanja zločinaca, izjednačavanja agresora i žrtve, minimiziranaj zločina genocida, izjednačavanje žrtava genocida i žrtava ratnih zločina. Svjedoci smo da nam se govori da je, u ime budućnosti, pametnije šutiti o istini i nijemo prihvatiti aparthejd u Bosni i Hercegovini, ali patriotii nisu, niti smiju biti takvi. U najtežim uslovima agresije, genocida patrioti su branili najviše civilizacijske principe i univerzalne moralne konstante, na to ih obavezuje dug prema žrtvama zločina na Markalama. I danas patrioti i svi prijatelji države Bosne i Hercegovine brane svoju domovinu od strašnih napada antibosanske koalicije koja antiustavnim djelovanjem i pokušajem državnog udara pokušava uništiti neuništivu bosanskohercegovačku državnu tradiciju, njen teritorijalni integritet, nezavisnost, suverenitet, slobodu i državno pravni, međunarodni kontinuitet.
Emir Ramić / Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada
Prvi od dva masakra na Markalama: Prije 29 godina agresorska granata ubila je 68 nedužnih Sarajlija
Prije 29 godina, tačnije 5. februara 1994. godine granata kalibra 120 milimetara, ispaljena s agresorskih položaja na području Mrkovića, pala je na sarajevsku pijacu Markale i ubila 68 osoba. Još 142 ljudi je teže ili lakše ranjeno.
Bio je to prvi od dva stravična masakra na Markalama u opkoljenom Sarajevu. Drugi je počinjen 28. avgusta 1995. u 11 sati, sa pet ispaljenih granata sa položaja VRs. Tada je ubijeno 37, a ranjeno 90 civila.
Fotografije ubijenih i ranjenih Sarajlija tog 5. februara obišle su cijeli svijet. Zbog velikog broja žrtava 5. februar obilježava se kao Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godina.
Ovaj zločin bio je i jedna od tačaka optužnice protiv komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRs Stanislava Galića, koji je na suđenju pred Haškim tribunalom zbog ratnih zločina, među kojima je i granatiranje pijace na Markalama, osuđen na doživotnu robiju.
U masakru na Markalama tog kobnog 5. februara 1994. godine ubijeni su:
Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Ćosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selima Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
U povodu obilježavanja 5. februara, Dana sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva u agresiji u periodu 1992-1995. godine i 29. godišnjice stradanja Sarajlija na pijaci Markale, jutros u 10.30 sati će u Narodnom pozorištu, u organizaciji Kantona Sarajevo, biti održana Zajednička komemorativna sjednica Skupštine KS, Gradskog i općinskih vijeća s područja KS.
Nakon sjednice, u 11.30 sati, prigodnim programom i polaganjem cvijeća na spomen-obilježje na pijaci Markale bit će obilježen Dan sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva od agresora u periodu opsade 1992-1995. godine i 29. godišnjica masakra građana na pijaci Markale.
U periodu od 11.30 do 12 sati doći će do privremene obustave saobraćaja u ulici Mula Mustafe Bašeskije, i to na dionici od raskrsnice s ulicom Pehlivanuša do raskrsnice s ulicom Niže banje, zbog provođenja planiranih aktivnosti na obilježavanju ove tužne godišnjice.
Patria