Divlje horde Putinovih plaćenika i vojske Ruske Federacije pokušavaju da na najbrutalnji način unište slavnu istoriju Ukrajine. Borbe hrabrog naroda Ukrajine nadilaze sve ljudske i nadčovječanske napore. Spartanski i nesalomivi duh Ukrajinaca neće dozvoliti još jedno prekrajanje istorije još jedno uništavanje identitetskog, kulturološkog, jezičkog a nadsve teritorijalnog integriteta. Teško je gledati one koji napuštaji svoja vjekovna ognjišta sa suzama u očima i posljednim zavežljajima ličnih stvari na odlasku van svoje jedine ali voljene domovine. Bolno je gledati sve to razaranje i uništavanje istorije i kulture drevnih gradova Ukrajine. Domovine koja po ko zna koji put od nastanka Kijivske-Rusi kaže veliko i hrabro NE ruskom okupatoru koji želi da osvoji neosvojivo i da zadrži nezadrživo.
Ako je jedan od ozloglašenih simbola II svjetskog rata bio Hitler i ,,svastika” onda danas taj simbol u XXI vijeku predstavlja Putinova Rusija. Na njenom čelu je ozloglašeni i osvjedočeni ratni zločinac čiji krvavi tragovi, diktatura, strahovlada, politička ubistva, danas predstavljaju posljednji bastion fašizma. Ako je u vrijeme II svjetskog rata tadašnja Rusija bila na strani pobjednica u borbi proiv fašizma, danas Putinova Rusija predstavlja najveće oličenje tog istog fašizma. Zato i kažem Putinova Rusija jer on je njen oligarh njena mračna tvorevina nasljeđe i produžena ruka ozloglašenjih krugova KGB-a čiji je on obavještajac bio.
HRABRE BORBE UKRAJINACA U ODBRANI DOMOVINE
Da bi se realizovao svoj pakleni plan Putin za cilj, ima već više puta istaknut zahtjev za smjenu ukrajinskog režima. Na tom krvavom putu čak ni masovna granatiranja, artiljerijska paljba iz svih oruđa neće biti dovoljna. Biće neophodno jurišati na Kijiv, Harkiv, Lavov. A poznato je da su kopnene borbe u milionskim gradovima noćna mora za svakog vojnog komandanta. Tu se čak ne radi ni o humanitarnim razlozima, mada bi takva neprijateljstva prouzrokovala smrt i patnju stotine hiljada ljudi. Stvar je u tome, međutim, da savremena ruska vojna oprema nije projektovana za borbu na gradskim ulicama; ona u tom slučaju postaje laka meta za protivnika sa protivtenkovskim bacačima, ručnim bacačima. Time se u potpunosti uništava ,,superiornost” visokotehnološke vojske i njene prividne nadmoći nad ljudima koji su spremni da umru, ali ne i da predaju gradove i svoju svetu slobodu u odbrani svoje jedine domovine. Ukrajina danas svojim herojskim stradanjem i borbom predstavlja očigledno jedinu branu narastajućem ruskom fašizmu sa svim njegovim negativnim elementima i posljedicama, koji želi da pokori Evropu, pokazujući svoju ,,nadmoć. ” Sa stanovišta klasične logike nemoguće je razumjeti kako je „miroljubiva Rusija“ napala „fašističku Ukrajinu“ sa ciljem da je „demilitarizuje“ i „zaštiti sopstvenu bezbjednost“. Razumjeti se može jedino ako se uzme u obzir da u političkom rječniku današnje Rusije riječi više uopšte ne znače ono što zvanično znače u tomovima akademskih rječnika. Naprotiv, vrlo često imaju dijametralno suprotno značenje. Pa se tako ni ovaj rat, koji se odvija u Ukrajini pred očima čitavog svijeta, ne naziva ratom. Ne, njega je Putin odlučio da zove „vojna operacija“. Ali, ovo jeste pravi pravcati rat. Koji treba pod hitno zaustaviti. Kako? Kako god znamo i umijemo, ali pod hitno. Ruski fašizam predstavlja najveći prijetnju miru u Evropi i svijetu, dalekosežne posljedice ne smijemo da izostavimo ni da zanemarimo. Do sada su već svi shvatili da je Ukrajina evropska zemlja koju napada i komada jedan diktator, koji isijava svojom mržnjom. Kijiv je pun novinara iz cijelog sveta. To iskustvo će zauvjek oblikovati njihov stav o Ukrajini. Savremena Evropa ali i svijet je u godinama svojih post-hladnoratovskih iluzija ZABORAVIO da se narodi tako upisuju na mentalnu mapu Evrope: u krvi, znoju i suzama.
Posljednji je trenutak da Evropa i svijet zasustavi ruski fašizam i krvave posljedice rata koji je u toku. Ne smijemo dozvoliti da Ukrajina bude žrtva megalomansko-zločinačke politike koja je spremna da uništi narode i nacije da bi obnovila Ruska Imerija Petra Velikog. Njemačko-američki profesor i politički teotretičar Karl Joahim Fridrih (1901-1984) je mudro zaključio: ,,Da je istorija totalitarnih režima zapravo posljedica evolucije i usavršavanja instrumenata koji podstiču strah, a ponajviše policije (vojske). Običan, normalan, prosječan čovjek nikad neće poželjeti da ide u rat i da izgubi život. Zato državni aparat pod velikim uticajem bezbjednosnih agencija podstiču strah kod građana da će biti napadnuti, (da su ugroženi njihovi vitalni intresi) da je njihova bezbjednost dovedena u pitanje i da zato treba da brane svoju zemlju, odnosno da u toj borbi polože najveću žrtvu: svoj život.
Zaustavite ruski fašizam-Стоп російському фашизму
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
