Bosna i Hercegovina danas 1.marta po 30. put slavi Dan nezavisnosti, uprkos stalnim nastojanjima iz vana i iznutra da je učine što više zavisnom, rasture i podijele. Dejtonskim sporazumom iz 1995. ograđena je agresorima Srbijom i Hrvatskom, koje i danas kontrolišu organe, institucije, zemlju i nebo BiH, a Međunarodna zajednica preko OHR, PIC, SIPA, OSCE, Međunarodnog predstavnika i sve većeg broja svojih tutora određuje nam hoćemo li krupno ili sitno disati. Sa Bosnom se poigravaju kao ping pong lopticom, kao da se ne radi o živim ljudima, što nam ponekad daje dojam da smo za njih otpisani. Svemu tome se priklanjaju i SAD-e, u kojima vidimo ali često ne prepoznajemo vjernog prijatelja.
Bosna je vjekovna tekovina svih njenih naroda i građana
Uprkos tome mi građani BiH u zemlji i dijaspori, koji u Bosni i Hercegovini vidimo jedinu našu domovinu, ponosni smo što naša domovina Bosna i Hercegovina i ovog 1. Marta uzdignute glave obilježava i slavi 30 godina nezavisnosti, ali i više stotina godina svoga postojanja. Ostaje zapisano da je Srednjovjekovna Bosanska država nastala 1154. i opstala preko 300 godina – do 1463, kada pada pod Otomansko carstvo. Preko 300 godina ostaje u Otomanskom carstvu, 40 godina pod Austro- Ugarskom, 22 u Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca (Prvoj Jugoslaviji), 4 godine pod NDH, 46 godina u Titovoj (Drugoj Jugoslaviji, a od 1995. je Dejtonska tvorevina, sa dva entiteta, FBiH i Rs. Sva osvajačka carstva su protjerana ili su otišla, a Bosna je opstala, a u njoj njeni narodi Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jevreji, Romi…U vremenu prošlosti nestali su Otomansko carstvo, Austrougarska monarhija, kreatori i nosioci Prve Jugoslavije, NDH, Druga Jugoslavija… Nestaće i Dejtonska, a ostati i sve nas nadživjeti jedinstvena cjelovita demokratska Republika Bosna i Hercegovina, vjekovna tekovina svih njenih naroda i građana.
Referendum o nezavisnosti BiH
Većina građana BiH se 29. Februara i 1. Marta 1992.g. izjasnio za nezavisnu, suverenu, jedinstvenu, nedijeljivu Bosnu i Hercegovinu. Mnogi od njih su tokom agresije iz nje protjerani i u njoj više ne živi, ali je sve više vole i sve više joj daju.Tih dana na referendum je izašlo ukupno 2.073.568 glasača, što je predstavljalo izlaznost od 63,6%. Od tog broja njih 99,7% je glasalo za nezavisnost, a 0,3% protiv te odluke.
Parlament BiH je 28. februara 1995. godine donio odluku da se 1. mart slavi kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, a Evropska zajednica je 6. aprila 1992. godine priznala BiH kao nezavisnu i suverenu državu.
BiH je bila vezivno tkivo Jugoslavije
Lažni dušebrižnici iz Međunarodne zajednice već godinama šuruju sa neprijateljima BiH, crtaju karte i traže model u koji bi se mogla transformisati Dejtonska BiH, koji bi pogodovao Srbiji i Hrvatskoj…a pri tom zaboravljaju ili neće da znaju da je Bosna i Hercegovina punih 46 godina u Titovoj drugoj Jugoslaviji bila vezivno tkivo, model države u kojoj su složno živjeli svi njeni narodi i građani, po kome se živjelo i stvaralo u Jugoslaviji. Bosna i Hercegovina je bila mrestilište i kolijevka Bratstva i Jedinstva. Ona bi to bila i danas da je nisu počeli nagrizati i rastakati zavjerenički nacionalistički tandemi prvo Cvetković- Maček, potom Milošević-Tuđman i njihove kasnije prišpetlje Dodik-Čović uz tutorstvo Vučića i Milanovića, koji sve do danas sa dosta uspjeha truju narod mržnjom i nacionalizmom…Uspjelo im je ozbiljno uzdrmati Bosnu, ali ona i dalje čvrsto stoji na svojim nogama.
Evropska unija najodgovornija za stanje u BiH
Od nastanka Dejtonske BiH Evropska unija, najodgovornija za stanje u BiH sa institutima MZ-e, sve do danas nije prepoznala vrijednosti niti čula poruke i upozorenja koje joj upućuju građani BiH, zabrinuti za stanje, koje je zadnjih 10 godina eskaliralo i prijeti miru na Balkanu i Evropi. Ono što posebno boli to je što akteri te krize, među kojima prije svih Dodik i Čović, ne samo da nisu zaustavljeni i sankcionisani, već podržani u svome rušilačkom pohodu. Njihov napad na ustavni poredak BiH, ravan državnom udaru, je prošao nekažnjeno, iako predsdstavlja samo korak do odcjepljenja Rs i uskrsnuća Herceg -Bosne. Možda tek sa događanjima u Ukrajini, EU-a i UN-e, ali i neki drugi, shvate kakav značaj BiH ima za njih same, posebno za EU, i učine sve da okaju i poprave greške koje su prema državi i građanima BiH počinili.
Događanja u Ukrajini morala su barem malo i makar nekima iz EU, koji još odlučuju o ljudskim sudbinama, vratiti sjećanja na događaje u Bosni i Hercegovini, kada se boli i stradanja nisu mjerili samo satima i danima već godinama i pobuditi u njima grižu savjesti zbog svega dobrog što su bili dužni učiniti, a nisu i svega lošeg što su učinili, radi čega i danas nakon 30 godina narod BiH pati i ispašta.
BiH se odbranila od dvostruke agresije
Bosna i Hercegovina je 1992. a po tom 1993. napadnuta od dva agresora, prvo od srpskog a potom hrvatskog, a mjesecima niko nije nam ponudio oružje niti došao da nas brani. Nasuprot tome Međunarodna zajednica oličena kroz UN uvela je embargo da se ne možemo odbraniti. I nije se samo na tome stalo. Kada je tokom mjeseci i godina od prijateljskih zemalja počela pristizati pomoć u hrani, opremi i naoružanju, najveći dio nestajao je kao ratni plijen u rukama dobrih susjeda. Ali se BiH odbranila od dvostruke agresije i stekla nezavisnost. Ne bi nam ovo ni palo na pamet, da ne vidimo kako se izdašno ovih dana Ukrajina pomaže i naoružava, što daje uvjerenje da su u EU iz rata u BiH ipak nešto naučili. Ali tada se radio o Bošnjacima – muslimanima, koji su još od ranije nekima bili višak u Evropi.
Sa agresijom na BiH svi u BiH su mnogo izgubili, ali ostaje za pamćenje da su 85% trpjeli i danas trpe Bošnaci. Polovina je protjerana i raseljena. Ostaje evidentno da je se na tlu Bosne i Hercegovine nalazi najviše masovnih “živih” grobnica – živih jer se još uvijek nove otkrivaju, otkopavaju i u njima identifikuju pretežno Bošnjaci, za kojima i danas tragaju njihovi bližnji.
A prije samo desetak dana kroz BiH je prodefilovalo nekoliko desetina lažnih dušebižnika, mešetara, koji nisu došli u BiH da joj pomognu, da riješi najveću krizu od nastanka Dejtonske BiH, već da kroz Izborni zakon daju nove ustupke neprijateljima BIH predvođenim Dodikom i Čovićem, a pod patronatom agresora na BiH – Srbije i Hrvatske.
Za razliku od Bosne, napad Rusije na Ukrajinu odmah je označen kao agresija, a agresiju na BiH od strane Srbije i Hrvatske, izvršenu po strateškom planu radi osvajanja teritorija, pljačke i etničkog čišćenja i danas pokušavaju predstaviti kao građanski rat, iako je karakter rata jasno označen u presudama Haškog i drugih sudova. Po završetku rata, okončanog Dejtonskim ugovorom, agresori ne samo što nisu označeni kao agresori i kažnjeni, već su višestruko nagrađeni. Bošnjaci i Hrvati ostali su u FBiH, koja je stvorena tokom rata, a Srpski agresor je nagrađen sa 49% okupiranog bh teritorija, na kojem je formiran entitet Rs, iz kojeg su tokom agresije protjerani skoro svi Bošnjaci i Hrvati. Država BiH i narod nisu obeštećeni za štetu koja im je pričinjena, a prognanim Bošnjacima je na sve načine sve do danas onemogućavan povratak na vlastita oognjišta, koji im je garantovala MZ-a po Aneksu VII Dejtonskog sporazuma. Sve ovo govori o sramnom odnosu MZ-e, EU-e, uključujući i UN-e prema BiH, prema Bošnjacima.
Prije samo desetak dana kroz BiH je prodefilovalo nekoliko desetina lažnih dušebižnika, mešetara, koji nisu došli u BiH da joj pomognu da riješi najveću krizu pod nastanka Dejtonske BiH, već da kroz Izborni zakon daju nove ustupke neprijateljima BIH predvođenih Dodikom i Čovićem, a pod patronatom agresora na BiH – Srbije i Hrvatske.
I ambasadori BiH protiv svoje države
Već godinama slušamo i gledamo kako nas neki naši konzuli i ambasadori brukaju u svijetu, negiraju i ignorišu vrijednosti države koja ih je rodila, odgojila i podigla, ali je malo nas moglo vjerovati da se ne radi samo o pojedincima, već o velikom broju njih, koji otvoreno rade protiv svoje države, koja ih za to debelo plaća. Pravo je čudo kako je Bosna i Hercegovina mogla do sada opstati i kako opstaje, kad protiv nje rade njeni diplomatski predstavnici. To posebno postaje uočljivo i teško pada na dane državnih praznika, kao i danas na Dan državnosti BiH. Sigurno je da nema države na svijetu, osim BiH, protiv koje otvoreno rade i istupaju njeni konzuli i ambasadori, umjesto da dostojanstveno zastupaju i promovišu njene vrijednosti.
Imena nekih pročitao sam na portalu BHD INFODESK, a to su:
Biljana Gutić Bjelica, ambasador Mađarska.
Bojan Vujić, ambasador Sjedinjene Američke Države.
Bojana Kondić Panić, novoimnovana ambasadorica Republika Francuska.
Boro Bronza, ambasador Švajcarska Konfederacija.
Vera Sajić, Savezna Republika Njemacka, generalni konzul Minhen.
Dragan Jaćimović, ambasador Republika Sjeverna Makedonija.
Zdravko Begović, ambasaor Republika Bugarska.
Duško Kovačević, ambasador Izrael.
Željko Samardžija, ambasador Ruska Federacija.
Koviljka Špirić, ambasador Republika Poljska.
Marko Milisav, ambasador Kanada.
Milica Ristović Krstić, ambasador Republika Grčka.
Milorad Živković, ambasador Republika Slovenija.
Siniša Bencun, OEBS-u i UN-u u Beču.
Siniša Berjan, ambasador Japan.
Siniša Mihailović, Generalni konzulat BiH u Istanbulu, Republika Turska.
Slaviša Ćeranić, ambasador Rumunija
Svako od njih, i drugi kao oni, odgovaraće svojoj savjesti. Okrenuli su se protiv svoje majke, a majka im je Bosna.
Neprijatelji BiH ne miruju
Koristeći naklonost MZ, šupljine i nedorečenosti Dejtonskog sporazuma, srpskli i hrvatski agresori nastavili su u uslovima prividnog mira ostvarivati ciljeve, koje nisu uspjeli postići ratom. Svi Bošnjački zahtjevi da se spriječe i sankcionišu taktva nastojanja i onemoguće njihovi nosioci, prije svega Milorad Dodik i Dragan Čović, koji otvoreno ruše ustavni poredak BiH i prijete secesijom, naročito intenzivno zadnjih 10 godina. O uvođenju sankcija Dodiku, koje nisu bile na štetu onima koji ih uvode, raspravljalo se mjesecima, ali se nije mogla postići saglasnost. Nije ih donijela ni EU ni pojedine njene članice. Nije ni moglo, jer se koketiralo sa otvorenim neprijateljima. U slučaju Ukrajine nije bilo prepreka. U rekordno kratkom vremenu Rusiji su uvedene do sada neviđene sankcije, što je veoma značajno, vraća optimizam i predstavlja veliki iskorak.
Zbog agresije na Ukrajinu SAD, EU, V. Britanija, Australija i mnoge evropske i druge zemlje uvele su Rusiji i Putinu različlite vidove sankcija, koje odmah djeluju i postepeno se šire i pojačavaju, i sve se to bez ikakvih zapreka usvojilo i uvelo kroz svega 48 sati, a kada je bila u pitanju BiH polemisalo se u EU mjesecima i sve svelo na sankcije SAD Dodiku. Sve to pakazuje da Međunarodna zajednica svjesno ili nesvjesno pušta BiH da ode niz vodu i potone.
Dan nezavisnosti svečano se obilježava u zemlji i svijetu
Ali sve to ne umanjuje značaj i vrijednost obilježavanja Dana nezavisnosti BiH. Slave ga i obilježavaju oni koji je vole, a oni koji je ne vole i ne moraju.
Dan nezavisnosti BiH je neradni dan i ove godine obilježava se kao do sada samo u dijelu zemlje, a ignoriše u Rs i dijelu FBiH, ali se zato sve brojnije slavi i obilježava širom svijeta, u sve više država u kojima živi i radi bh dijaspora. Svečane programe pripremili su učenici bosanskih klubova i škola. Posebno svečano, u različite dane, Dan nezavisnosti BiH slavi se u St. Louise, Chicago, Sidneju…Povodom dana nezavisnosti stižu čestitke Predsjedništvu BiH koje su uputili državnici, organi, firme, organizacije i građani.
Povodom dana nezavisnosti BiH održavaju se i skupovi podrške BiH i Ukrajini. Jedan od njih posvećen miru održan je u Washingtonu ispred Bijele kuće u znak solidarnosti sa narodom Ukrajine, ali i sa zahtjevom Međunarodnoj zajednici da odgovori podrškom za odbranu suvereniteta BiH. Organizirale su ga bosanke Ida o Tea iz Koalicije Exfort.
Bosna nam je mati, i ona će nas uvijek svojim sinovima i kćerima zvati.
Volimo te draga domovinu, Bosno i Hercegovino. Sretan ti Dan nezavisnosti!
Burlington 1. marta 2022 Zijad Bećirević