Još jednom svjedočimo da svaka državotvorna politika koju neko pokuša ili provodi u Bosni i Hercegovini nailazi na najprizemnije osude od predstavnika onih politika koje su suprotstavljaju državi i provode secesionističke želje Milorada Dodika i SNSD-a.
Nakon čestitke Željka Komšića predsjednici Vjosi Osmani povodom nezavisnosti Republike Kosovo, nismo dugo čekali na napade SNSD-ovih kadrova.
Tako je Dušanka Majkić, delegat u Domu naroda PS BiH izrekla predviđanje da će “Bošnjaci morati žrtvovati Željka Komšića ako ne žele žrtvovati BiH!“. Prijetnje po nestanak države dobro smo upamtili i početkom 90-ih, kada se na sličan način Radovan Karadžić obraćao sa parlamentarne govornice. BiH nije nestala, a Karadžić je osuđen na doživotni zatvor za najstrašnije i najmonstruoznije ratne zločine koje je svijet upoznao od Drugog svjetskog rata pa do danas!
Ali, Majkić, vječita budžetska korisnica i penzionerka na jedan dan, koju plaća država koju bi rado ugasila i/ili podijelila, očito je megafon SNSD-ove radikalne i antidržavne politike.
Napadu na predsjednika Komšića za kojeg je glasalo 225.500 građana iz cijele FBiH i putem pošte na izborima 2018. godine pridružio se i Nenad Stevandić, Dodikov koalicioni partner.
Najstrašnije uvrede Komšiću, ali ne samo njemu već i političkim predstavnicima bošnjačkog naroda, izriču oni koji slave i pružaju utočište ratnim zločincima. Tako je jučer predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dodijelio povodom Dana državnosti Srbije piscu Gojku Đogi Zlatnu medalju za zasluge. Đogo je 1991. godine u razgovoru s Radovanom Karadžićem kazao da u Sarajevu “treba sve pobiti, sve pobiti” pridružujući se Karadžićevoj prijetnji da će muslimanski narod nestati.
Jasno je da je Komšićeva politika i opšta prihvaćenost među većinom građana u BiH u sukobu sa Srbijom i onima koji je slijede.
I dok Stevandić tvrdi da Komšić „ne stoji dobro“ u međunarodnim krugovima, u kratkom periodu predsjedavajući Predsjedništva BiH imao je susret sa papom Franjom, španskim kraljem i premijerom, održao zapažen govor u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope povodom 20 godina od prijema Bosne i Hercegovine u ovu organzaciju.
Temeljne vrijednosti Vijeća Evrope i građani BiH žele vidjeti ugrađene u politički i društveni sistem naše zemlje, a ne stvaranje plemenskih zajednica u kojima će „zaštitnici interesa“ ogrnuti u lažnu borbu za narod nastaviti pljačkati ovu zemlju!
Zato i smeta Komšićev apel međunarodnoj zajednici na provođenje svih presuda Evropskog suda za ljudska prava, kako bi se ostvarila jednakopravnost svih građana i otklonila postojeća diskriminacija u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine, kao i sankcioniranje retrogradnih, secesionističkih planova vlasti u RS.
Optužbe da Komšić ‘potpaljuje vatru’ dolaze od onih koji je nikad nisu ni ugasili, već upravo svojom retorikom dolijevaju benzin na rasplamsalu nacionalističku vatru tjerajući svakodnevno desetine cijelih porodica iz BiH.
Za takav stav Komšić nikad neće trebati odobrenje ni Dodika ni raznih dodika da gdje god može svijetu pošalje poziv na poštivanje ljudskih prava i jednakost svakog čovjeka u BiH ma kako se zvao i izjašnjavao.
Komšić smeta jer ne traži odobrenje od onih koji odlikuju ratne zločince, govore o dvije srpske države i nemogućoj BiH, a ponajviše jer promoviše ideju jedinstvene i suverene Bosne i Hercegovine i suprotstavlja se rušilačkim snagama u BiH i u susjednim zemljama.
Da nije bilo Komšića ne možemo tvrditi da danas ne bismo imali Izborni zakon po mjeri HDZ-a i Dragana Čovića i daljnju podjelu zemlje, a njegova zasluga je i korak ka NATO putu i dostavljeni ANP kojeg je i Dodik potpisao.
Piše: A. Čorbo-Zećo / Patria
