Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Crna Gora kroz svoj multietnički sklad treba da gradi društvo savremene Evrope. Tokom mojih brojnih posjeta Rožajama, uvijek sam imao priliku da budem lijepo i ljubazno dočekan od strane albanske zajednice. U tom toplom duhu i gostoprimstvu, koje podsjeća na najljepše vrijednosti naše zajedničke balkanske prošlosti, rađala su se prijateljstva koja nadilaze formalne okvire i postaju trajna spona ne samo među narodima, već i među ljudima. Tako je, u školi koja njeguje albanski jezik i kulturu, u susretima sa učenicima i nastavnicima, ali ponajviše sa Alijem Dacijem (Ali Daci) i Hadži Ljajcijem (alb. Haxhi Lajçi) započelo jedno takvo prijateljstvo. Prijateljstvo koje je bilo prirodno kao rijeka koja teče ka svome izvoru.
Rožajski kraj nmeđu brojnim prosvjetarima dao je Crnoj Gori i šire i Ali Dacija (rođen 3. decembra 1959. godine u selu Dacaj kod Rožaja / Ali Daci, lindur më 3 dhjetor 1959 në Dacaj, Rozhajë) – pisca, pedagoga, humanistu i čuvara jezika i kolektivnog pamćenja albanskog naroda. Od 1989. godine, kao nastavnik albanskog jezika, predaje u osnovnoj školi u svom rodnom mjestu i time aktivno doprinosi očuvanju maternjeg albanskog jezika i identiteta lokalne albanske zajednice. Njegov književni opus obuhvata poeziju, esejistiku, dokumentarnu prozu i monografije. Piše i stvara na razmeđi intime i istorije, a njegova djela su dragocjeno svjedočanstvo ne samo Albancima već i svima koji žele da upoznaju albanski jezik i kulturu.
Najpoznatija i najvažnija knjiga Alija Dacija je:
Krvave staze (Shtigjet e përgjakura) – dokumentarna proza faktografske prirode o stradanju kosovskih izbjeglica u okolini Rožaja 1999. godine. Na preko 240 stranica, u 40 poglavlja, Daci bilježi imena 1.384 osoba, fotografije, toponime i svjedočenja. Ova knjiga je autentični zapis jedne epohe i čin borbe protiv zaborava. Objavljena je i na crnogorskom jeziku, a doživjela je i dopunjeno izdanje (2020).
Pored nje, Daci je autor i sljedećih važnih knjiga:
Staze mladosti (Shtigjet e rinisë) – zbirka poezije objavljena u Njujorku 2010. godine, u kojoj se sabiraju ljubavne i zavičajne teme, nostalgija, tuga i čežnja.
Domaćin u svojoj kući (Zot shtëpie në shtëpinë e vet) – knjiga eseja i zapisa o položaju Albanaca u Crnoj Gori i Sandžaku, o kulturnom identitetu, jeziku, migracijama i otporu asimilaciji.
Veliko srce u Malësiji (Zemër e madhe në Malësi) – monografija, koju je Daci napisao u saradnji sa Rahmanom Jašarijem.
Tragovi (Gjurmët), Sjene života (Hijet e jetës) i Samo ljubav (Vetëm Dashuri) – tri zbirke poezije koje pokazuju Dacija kao lirskog pjesnika, ispunjenog emocijama, dostojanstvom i empatijom.
Ali Daci je osnivač i glavni organizator kulturne manifestacije “Gorska vila” (Ora e Maleve), koja od 2009. godine svake jeseni okuplja umjetnike, književnike i goste iz Crne Gore, Albanije, Kosova i šireg regiona. Manifestacija je omaž žrtvama rata i slavi albansku kulturu kroz književnost, pozorište, izložbe i pjesničke večeri Gorska vila pored toga što je festival ona je i svjedočanstvo o suživotu, o ljepoti različitosti i vrijednosti dijaloga.
U vrijeme ratnih dešavanja 1999. godine, Ali Daci je bio jedan od mnogih među građanima Rožaja koji su pomagali albanskjim izbjeglicama sa Kosova. Njegova kuća bila je otvorena za one bez doma, a njegovo pero je bilo štit istine. U knjizi „Krvave staze“ zapisao je ono što drugi nisu smjeli istinu o zločinu u Kaluđerskom Lazu, đe su ubijeni civili. Zahvaljujući njegovoj upornosti, podaci su sačuvani, a snimljen je i dokumentarni film Svitanje, đe se Daci pojavljuje kao istraživač i svjedok. Za svoj rad na polju kulture i humanosti, Ali Daci je 2019. godine od predsjednika Albanije, Iljira Mete, odlikovan ordenom „Naim Frashëri“ (Urdhri Naim Frashëri). Ova visoka čast potvrđuje njegov doprinos očuvanju nacionalnog identiteta Albanaca u Crnoj Gori i njegovu ulogu u jačanju kulturnog mosta među narodima.
U svojoj skromnosti, Daci često ističe da sve što je učinio nije bilo radi slave, već radi istine, kulture, jezika i ljudi. On ne govori da je heroj, ali njegovo djelo to govori umjesto njega. Daci je i suosnivač organizacije “Kosova për Sanxhakun” (Kosovo za Sandžak), koja promoviše solidarnost između albanske i bošnjačke zajednice. Na lokalnim manifestacijama, poput Dana Zaima Azemovića, obraća se djeci na albanskom jeziku i prenosi poruke mira, tolerancije i zajedništva. Ali Daci nije samo pisac on je i svojevrsni svjedok epohe, prosvjetitelj i čuvar pamćenja. Njegove knjige i riječi ostaju kao vrijedan podsjetnik za sve koji tragaju za istinom i ljepotom u svijetu riječi. Njegovo ime ostaje upisano ne samo u bibliografijama već i u dušama onih koje je dotakao, riječju i djelom.
Njegova Crna Gora je ona u kojoj jezik, kultura i solidarnost ne razdvajaju, već spajaju. I zato, ime Alija Dacija ostaje urezano kao simbol jedne male albanske zajednice sa velikim srcem i čovjeka koji je zna da riječ može biti dom, utočište i trajanje. Opština Peć mu je, povodom njegovog doprinosa i angažmana, dodijelila titulu Počasni građanin Peći.
Kroz svoju kulturološku saradnju sa Alijem Dacijem uvijek sam vidio intelektualca i prijatelja jako skromnog, ali postojanog. Njegova riječ nije nikada bila agresivna, već mudra, odmjerena i u službi dobra. U svakom našem susretu i razgovoru, osjećala se njegova duboka posvećenost jeziku, obrazovanju, pamćenju i čovjeku. On nikada nije govorio da pripada samo jednom narodu njegov duh, baš kao i njegovo stvaralaštvo, prevazilazi granice, nacije i formalne pripadnosti. Daci je sagovornik koji sluša pažljivo, odgovara sa mjerom i nikada ne zaboravlja da iza svake riječi stoji odgovornost. Kroz zajedničke projekte, promocije knjiga i kulturne manifestacije, imao sam čast da dijelim ideje sa čovjekom koji vjeruje u vrijednosti koje nas povezuju obrazovanje kao temelj slobode, kulturu kao most među narodima i sjećanje kao zalog budućnosti.
Često se brojne današnje generacije “utope” u duhu neznanja, Daci je oličenje dubine. U vremenima koja su obilovala etničkim, vjerkim i drugim podjelama, on je pokazao snagu integriteta i posvećenosti. A u vremenu zaborava on je onaj koji pamti. Njegova posvećenost mladim Albancima, njegov rad u školi, njegovi javni istupi i pisana riječ sve to zajedno čini jednu od najdragocjenijih kulturnih biografija savremenih Rožaja. Saradnja sa njim nije bila samo profesionalna privilegija bila je ljudsko iskustvo više. I upravo kroz Alija Dacija spoznao sam koliko je važno imati prijatelja koji zna da kultura nije formalna misao, već snaga opstanka. I koliko je važno, u svakom vremenu, imati intelektualca koji zna da ćutanje može biti saučesništvo, a riječ hrabrost. Ali Daci svojim radom ne gradi samo albanski identitet on gradi Crnu Goru u njenoj najboljoj viziji otvorenu, kulturno osjetljivu, dijalošku i ljudsku. I zato, kroz svaki naš susret, kroz svako njegovo djelo ja sam učio i učim i danas šta znači biti i ostati dostojan čovjek, što znači izgraditi multikulturu mneđu svim narodima Crne Gore dnas više nego ikad. Ovaj moj maleni esej je posveta čovjeku koji se iskreno bori za ono u što vjeruje.
