Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Vasilj Višivanij, Viljem Franjo Habsburško-Lorenski (njem: Erzherzog Wilhelm Franz von Österreich, ukr: Василь Вишиваний, Vasilij Višivanij 1895 – 1948.) ukrajinski političar, diplomata, pjesnik, austrijski plemić (nadvojvoda) iz dinastije Habsburg, pukovnik Legije ukrajinskih strijelaca na Seču. Izgubio carski (austrijski) presto zbog ljubavi prema Ukrajini. Ubijen od strane Rusa, u zatvor Lukianov u Kijivu . U svojoj jedinoj zbirci poezije posvećenoj Ukrajini i sič strijelcima ,,Dani prolaze “ (1921). zapisao je:
,,Na oružje na oružje strijelci
drugovi, rođaci sjetite se
Vi mrijeti sanjajte o slobodi
u hladnoj zemlji
Udružite se snažno u borbi. “
Iz dana u dan vojska Ruske federacije ne posustaje sa svojim zločinačkim planovima i napadima na Ukrajinu. Kolone izbjeglica, stradalih, starih, nemoćnih, ranjenih žena i djece odlaze iz svoje jedine i voljene zemlje. Predsjednik Ukrajine Zelenski nadčovječanskim naporima brani svaku stopu i svaki pedalj sa svim ukrajinskim vojnicima, dobrovoljcima hrabrim herojima koji krvare u borbi za slobodu. Sloboda ta riječ duboko je uronjena u svijesti naroda Ukrajine. Nasilje poslednjeg diktatora iz Kremlja nekadašnjeg obajvještajca koji u svojoj viziji ima samo jednu želju ne samo okupaciju i propagiranje politike ,,ruskog svijeta ” već i okupaciju Evrope, onako kako su to Rusi silom i snagom svoje politike pokušavali i nakon II Svjetskog rata. Nedavno sam pročitao odlomke iz knjige autora Milana Subotića koji u svojoj knjizi drugo poglavlje „Naprijed, u prošlost. Studije o politici istorije u Poljskoj, Ukrajini i Rusiji“, Fabrika knjiga 2019. navodi: ,, Pored angažovanja Rusije – nezavisno od toga da li se ono ocjenjuje samo kao davanje podrške separatističkim težnjama Donbasa ili kao direktna vojna agresija – za pomenutu transformaciju hladnog u vreli oružani sukob kao razlog se često navodi i ukrajinska istorija: „U međunarodnim debatama mnogo se pisalo o tome da li su i u kojoj mjeri istorija, pamćenje i identitet glavni razlozi za Majdan, aneksiju Krima i rat u Donbasu. Identitet i istorijsko pamćenje navode se mnogo češće nego želja za političkim slobodama, korupcija, ekonomski problemi, grupni pritisak, ponašanje lokalnih elita ili sastav subverzivnih grupa… Da li smo uopšte sposobni da mislimo o Ukrajini izvan koncepata identiteta, istorije i sukoba civilizacija?“ U takvim objašnjenjima istorija obuhvata ne samo sveukupnu događajnu prošlost koja vremenski prethodi i čini osnovu sadašnjosti, već i istoriografsku naraciju o toj prošlosti, kao i kolektivno pamćenje koje je snažan resurs političke mobilizacije. Podsjećanje na višeznačnost istorije omogućava nam različite pristupe razumijevanju njene upotrebe u tumačenjima tekuće ukrajinske krize. U najčešće korišćenom načinu objašnjenja tekućih sukoba pod istorijom se podrazumijeva objektivna datost, tj. sama prošlost u kojoj se lako identifikuju duboke (regionalne) podjele, vjekovne mržnje, iskonski sukobi interesa i trajna neprijateljstva.
PUTINOV 9. MAJ NA CRVENOM TRGU
Ruska diktatorska parada na Dan pobjede je godišnji ,,senzionalistički“ događaj na Crvenom trgu u Moskvi. Kada se 9. maja, obilježava predaja nacista u Drugom svjetskom ratu, uz političko-vojno-demagoški spektakl koji za cilj ima pokazati rusku moć. No ta moć je i zločini koji se čine u Ukrajini prevazilaze sve okvire Međunarodnog prava, vojne formacije, tenkovi i moderno naoružanje pokazuju se kao podsjetnik svijetu o trajnoj ruskoj snazi. Slavljenje onoga što je u Rusiji poznato kao ,,Veliki otadžbinski rat” koristi se za poticanje nacionalizma i odavanje počasti za 24 miliona života, koji su izgubljeni u odbrani od Hitlera. Parade na ulicama ispred Kremlja, održane, 9.maja zajedno sa ,,predstavljanjem” interkontinentalnih balističkih projektila i 11.000 vojnika u maršu. No, Kremlj nema mnogo toga za slaviti. Predsjednik Vladimir Putin nije ispunio cilj da ,,preuzme” Ukrajinu, pogrešno misleći da će prošetati kroz nju. Taktičke greške vodile su ka katastrofalnim ruskim gubicima. Velika Britanija procjenjuje da je Rusija u samo dva mjeseca izgubila oko 15.000 vojnika. Vojska koju je svijet smatrao relativno modernom i dobro opremljenom, pokazala se šokantno lošom. Linije snabdijevanja su joj napadnute i razvučene jer su se trupe raširile na previše frontova. Rusi su potcijenili mnogo manjeg protivnika i činjenicu da će ujedinjeni Zapad dati milijarde dolara vojne podrške Ukrajini. Odvraćeni od Kijeva, Rusi su se ponovo bacili na regiju Donbas na jugu i istoku kako bi učvrstili teritoriju koju su okupirali 2014. i dobili više. No, osiguranje tog područja od 9. maja pa do danas i proglašenje trijumfa, izgleda malo vjerovatno. Tokom proteklih sedmica, niti ta ofanziva nije dala značajne rezultate.
Dok i ovog trena traju žestoke borbe u Ukrajini, dok se gine i krv proliva na sve strane pitanje je vremena kada će poslednji ruski oligarh diktator i autokrata od Putina shvatiti da je politika rata politika njegovog poraza i pitanje je kada će i sama vojska i generali ustati protiv njega jer kroz istoriju svaka okupirana država je kad tad oslobođena. Savremena Rusija po mnogo čemu podsjeća na nekadašnju Nacističku Njemačku. Njemci su pali pred Staljingradom (sadašnim Volgogradom) a Rusi će pasti pred Kijivom istorija koja se ponavlja samo su se uloge okupatora promijenile.
SLAVA SVIM ŠĆERIMA I SINOVIMA PALIM U ODBRANI UKRAJINE
SLAVA HEROJIMA
