Novi – stari predsjednik Srbije Aleksandar Vučić se pohvalio podrškom od 90 posto iz RS – a. To je očekivano s obzirom da su se predstavnici vlasti i opozicije u RS-u ujedinili oko podrške Aleksandru Vučiću i njegovoj stranci.
Pun ponosa svoje pasivno biračko pravo u Srbiji je iskoristio član Predsjedništva BiH Milorad Dodik koji svoju državu od koje prima plaću blokira na svaki način osim u dijelu tendera za njemu bliske srodnike i saradnike. Njemu nije sporno da građani RS -a biraju vlast u Srbiji iako tamo nisu rođeni, ali mu je sporno da rođeni Bosanci i Hercegovci iz dijaspore glasaju u svojoj domovini.
Rado bi Dodikov SNSD zabranio glasanje putem pošte, pri čemu se pozivaju na navodni bošnjački izborni inženjering. Prepali su se iz SNSD – a aktivnosti Pokreta za Domovinu koji argumentovano i opravdano smatra da dijaspora, posebno ona koja je protjerana iz RS -a, treba u tom entitetu da odbrani opstanak BiH.
Ko umije da čita iz SNSD se opet promovira fašistička ideologija utemeljena na etničkom čišćenju RS-a prema kojoj oni koji su protjerani sa svojih ognjišta tamo ne trebaju ni da se vraćaju. Osim toga svako ko ne podržava aktuelni režim u ovom entitetu smatra se neprijateljem. Svojim javnim istupima Dodikovi megafoni poput državnih zastupnica Sanje Vulić i Snježane Novaković Bursać potvrđuju ovu tezu. Njima je sporno da prognani Hrvati i Bošnjaci odlučuju o sastavu NSRS, ali i da sa nelojalnim Srbima utječu na izbor člana Predsjedništva BiH.
Podsjetimo, nekada je u Skupštini RS-a bio čak 21 zastupnik iz probosanskih, odnosno hrvatskih stranaka, a danas poslanička grupa Zajedno za BiH ima tek tri člana! Probosanske stranke su imale i ministre u Vladi RS do dolaska Milorada Dodika na vlast 2006. godine. Pad podrške probosanskim opcijama kasnijih godina doveo je do toga da Dodik i njegovi sateliti suvereno vladaju tim dijelom BiH.
Za sada se samo rijetki političari iz RS-a, poput državnog zastupnika iz SDS Dragana Mektića usuđuju javno progovoriti o ovim nelogičnostima. Mektiću nije fer da ljudi iz RS-a biraju vlast građanima Srbije u Boru, Kraljevu, Vranju, Kikindi, Somboru, itd.
Mektić ispravno rezonuje da povlačenje paralele s glasanjem dijaspore u BiH i glasanjem ljudi iz RS -a u Srbiji nema nikakvo utemeljenje.
– Drugo su glasovi vlastitih državljana stečenih po rođenju koji glasaju iz inostranstva, napisao je Mektić.
Budimo objektivni, svojim glasovima ljudi iz RS-a nisu bitnije odredili sudbinu Srbije. Njih oko 11.200 s pravom glasa statistički nemaju bitan utjecaj, ali simbolički daju snagu i opravdanje vlastima s obje strane Drine da mogu i imaju pravo manipulisati voljom građana.
Ne zaboravimo na Dodikovu želju da svi Srbi iz RS-a dobiju državljanstvo Srbije. U tom slučaju RS bi mogla postati presudni faktor u određivanju budućnosti Srbije. To otvara put da političari iz RS-a kao Hrvati iz BiH sjednu u skupštinske fotelje susjedne države i od tamo kroje sudbinu BiH. To nije ništa drugo nego nastavak plana iz Karađorđeva po kojem o BiH samo ne bi odlučivali njeni građani i njene institucije.
Priča o glasanju dijaspore otkriva i strah Dodikovog režima od Srba koji misle svojom glavom. Naprosto, teško je očekivati da takvi pređu preko uvreda koje im je javno uputio niko drugi do Dodik.
– Kada nam se vrate u iznajmljenim automobilima i za nekoliko dana spucaju sve svoje plate da bi se pokazali kako su moćni, odlaze na teške poslove koje rade tamo negdje na zapadu i kažu da im je dobro, a nama je najbolje ovdje, poručio je Dodik.
Ljuti su u SNSD-u na dijasporu jer je kako oni tvrde glasala za Mladena Ivanića kada je pobijedio. Osim toga jasno je da Dodik voli moć iza koje neće stajati naporan rad.
Samo odabrani treba da se voze u skupim limuzinama, ili helikopteru, i to na račun građana. Ostali, kako to kaže Dodik, mogu manje da voze i manje da jedu.
Piše: Ernad Metaj
