Putovao sam mnogo, obišao bezbroj sela i gradova, a jedan grad me uvijek iznova mami i vraća mi neutoljene želje mojih snova. Svaki put kad putujem srednjom Bosnom, odvojim makar dio dana da posjetim vezirski grad Travnik, prošetam pitomim Travničkim gradskim ulicama, odsjednem na Plave vode, i dok jedem travničke ćevape, kakvi se samo tu mogu dobiti, napajam dušu i tijelo rajskim žuborom hiljada vodoskoka, koji tu uranjaju i izranjaju dajući poseban ton i boju bajnom okolišu.
Travnik je srce Bosne
Travnik je grad vezira, ćevapa, travničkog sira i divine prirode. Smješten je u središnjem dijelu BiH u Lašvanskoj dolini. Glavni je grad kantona Središnja Bosna. Općina ima 53.482, a grad 15.344 stanovnika. Udaljen je 90 km od Sarajeva. Prvi put se spominje 1463.g., a čuveni putopisac Evlija Čelebija u 18. stoljeću opisuje ga kao “grad sa hiljadu vrela”.
Travnik graniči čak sa 8 opština: Novim Travnikom, Bugojnom, Vitezom, Zenicom, Teslićem, Kotor Varoši, Skender Vakufom, Jajcem i Donjim Vakufom. Kroz grad protiču rijeke Bila i Lašva, a nadvisuju ga planine Vilenica i Vlašić, sa navišim vrhom 1943 m. U srednjem vijeku, u Osmanskom carstvu, Travnik je bio prijestonica bosanskih kraljeva i sjedište bosanskih vezira. Pretpostavlja se da je Travnik dobio ime po jednom zatravljenom dijelu u dolini ili po imenu službenika koji je ubirao travarinu.
Iz historije grada Travnika
Tragovi Travničkih naselja sežu u vremena Kelta, Ilira i Rimljana. Plodne doline rijeka Bile i Lašve naseljavali su Kelti, Iliri i Rimljani, koji su ispirali zlato iz Lašve, gdje je bio i jedan od bogatijih rudnika zlata. Iz mlađeg kamenog doba od njih su ostali brojni arheološki tragovi i neolitska naselja, kao Crkvine u Turbetu kod Travnika, ostaci rimskih naselja u Malom Mošunju, Putičevu, Docu, Travniku.
Srednjovjekovno naselje oblikovalo se početkom 15. stoljeća ispod utvrde, a oblikovao ga je Hrvoje Vukčić- Hrvatinić.
Najslavniji dani Travnika nastaju nakon 1697.g. (kada su trupe austrijskog princa Eugena od Savoje razorile prestonicu Bosne Sarajevo), pa vezir Halil-paša Ćoso 1669. prenese vezirsku stolicu u Travnik. Od 1699. do 1851.,preko 150 godina, Travnik je bio glavni grad Bosanskog pašaluka, u kojem je stolovalo 77 vezira.
U vrijeme Osmanlija razvilo se trgovačko obrtno gradsko središte.
Od 1807. u Travniku je uspostavljeno Francusko, a godinu kasnije i Austro-ugarsko poslanstvo.
Travnik je 1851. postao glavni grad pokrajine i upravno središte za cijelu BiH. Sa dolaskom Austro -Ugarske Travnik se razvija u zapadnom stilu, gradi se gimnazija, željeznica, uvodi električna energija, a 1890. se osniva Teološki fakultet…Travnik je bio sjedište oblasti i za Kraljevine Jugoslavije.
Po travničkom piscu Muharemu Bazdulju Travnik je mali grad, a ipak je pupak svijeta, fantastičan neviđen spoj orijentalnog i srednjoevropskog, a neki gradski kvartovi su orginalan krajobraz iz “Hiljadu i jedne noći”.
Rodni grad nobelovca Ive Andrića
Travnik- grad historijske prošlosti i sadašnjosti
U Travniku su rođene, živjele i stvarale mnoge poznate ličnosti. Rođen je i živio i nobelovac Ivo Andrić. Kuća u kojoj je rođen pretvorena je u muzej. Njegov roman “Travnička hronika”, u kojem se opisuje vrijeme Napoleonovih ratova, znatno je doprineo promociji Travnika.Taj roman Andriću donosi Nobelovu nagradu, a njegov rodni grad čini još poznatijim. Zapaženi događaji tog vremena, opisani u romanu, su uspostava Francuskog konzulata u Travniku 1807.g (kada Napoleon Bonaparte šalje konzula Pierra Davida da uspostavi Francuski konzulat) i otvaranje konzulata austrijske carevina u Travniku, samo godinu kasnije. Travnik od tada i sada zovu vezirski grad.
Grad bogate historije i kulturnog nasljeđa
Travnik je grad sa bogatom historijom, ali i kulturnim nasljeđem. Mnogo je posjećivan od sve većeg broja turista. Turisti u Travniku imaju zaista šta da vide, dožive, osjete i uživaju u različitim događajima. Srednjovjekovna tvrđava, stari dio grada je iz 15. stoljeća, veliki broj objekata iz Osmanskog perioda – džamije, medresa, dvije Sahat kule, turbeta, mostovi, česme…a iz doba Austro-ugarske zgrada Isusovačke gimnazije, katolička i pravoslavna crkva, brojne stambene zgrade gradskog jezgra. Mnoge građevine iz Osmanskog doba dobro su sačuvane, kao što su džamije, Sahat-kula, orijentalne kuće i česme. A svaki taj spomenik je nezamjenjiva komponenta kulturnog života Travnika.
Šarena džamija- Sulejmanija (stara 500 godina)
Posebne znamenitosti Travnika su: Travnička tvrđava, Šarena džamija, Sahat- kule na Musali i u Gornjoj ćaršiji, Samostan sv. Leopolda Mandića, Kuća Ive Andrića, Plava voda, Oštrac, Vrbanac grad, Bosnić grad…
Travnik ima najviše turbeta u BiH. Na prostoru općine su brojne nekropole sa srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima- stećcima, koji su 2016.g. uvršteni u listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. U saradnji sa Fondacijom “Mak Dizdar” na tome je zasnovan i pokrenut projekat volonterskog čišćenja i obrade nekropola “U kamenu uklesano”, koji se realizuje volonterski.
Kulturni sadržaji Travnika su neodvojiva komponenta njegove historije. Redovne općinske kulturne manifestacije su “Dani općine”, “Majski dani muzeja”, “Ljeto na Starom gradu”, “Travničke večeri”, “Andrićevi dani”, “Ilhamijini dani”…
U travničkom Starom gradu
Stari grad Travnik nakon obnove
Stari grad se nalazi u historijskoj gradskoj zoni. Do 1999. je bio u ruševnom stanju i slabo posjećivan. Restauriran je u okviru programa razvoja turizma, uz pomoć Delegacije Evropske komisije. Pri tom su obnovljene kula i baruthana sa pripadajućim platoom, a obnova starog grada je nastavljena u kontinuitetu. Obnovljena je Šarena džamija, ali i druge džamije. U ulici Varoš izgrađen je hotel, uznova pokrenuti stariji obrti, otvorene suvenirnice, s kojim je taj dio grada oživio i procvjetao. Godišnji prosjek posjeta, po nekim podacima, je 50.000. A ranije je jedina stalna turistička destinacija bila Plava voda sa posebnom gastronomskom ponudom, poznatim travničkim ćevapima.
Susret sa kustosom Kenanom
Toliko sam puta ranije prolazio kroz Travnik, ali nikad nisam uspio naći dovoljno volje i vremena da obiđem gradsku tvrđavu. Uvijek sam to ostavljao za drugi put. Ovaj put krenuo sam već s jutra. Oduševio me krajolik kroz koji sam prolazio, dok sam se oštrom uzbrdicom kretao prema ulaznoj kapiji. Red starih, ali dobro očuvanih bosanskih kuća, nizao se kao zubi na zubnoj protezi. Djelovale su tako čisto i skladno, mahalski romantično, kao da su i sad u vremernu kojem historijski pripadaju.
Bosansko naselje iz tvrđavu
Okružene jutarnjom tišinom, gradske zidine izgledale su impozantno i skladno. Na njima se ni po čemu nije vidio zub vremena. Dok sam išao znalački uređenom čistom kaldrmom, s obe strane ograđenom kamenim zidom, ispred mene su pojavio visoki kameniu zid gradske tvrđave, iz kojeg se izdizao džamijski minaret i kružna kupola sa oštrim vrhom. Rano je, i još nema posjetilaca. Jednu veću grupu mladih zapazio sam pedesetak metara niže, dok sam na šalteru, gdje me dočekao dobro raspoložen i nasmijan mladić, kupovao kartu.
Pilazni put travničkom Starom gradu
A sa zidina gradske tvrđave bilo je zaista impozantno gledati grad, koji se, okružen visokim brdima, tek budio iz dubokog sna i izranjao iz gustih sivih oblaka. Udišući svjež planinski zrak osjećao sam se kao ponovno rođen.
Pogled na Travnik sa tvrđave
Prilikom posjeta Starom gradu, poseban dojam na mene je ostavio susret sa kustosom muzeja Kenanom, kojem ne znam prezime. Iako sam bio sam, već pri dolasku, ali i kasnije, posvetio mi je mnogo svog vremena. Nije mu bilo teško da me iscrpno informiše o historijskim znamenitostima, ljudima, životu i ljepotama ovog divnog grada. Iznenadio me već na ulazu, kada sam mu ponudio ostatak novca pri kupovini ulaznice. Zamislite, nije htio. Zahvalio se i uredno mi vratio kusur.
Dok sam sa vidnim oduševljenjem gledao muzejsku postavu, od prethistorije – doba neolita, slike s opisom ratnika tog vremena u metalnom oklopu, Varoške i Jeni džamije, Sulejmanije, Sahat-kule, gradske kuće i mostove, Jevrejsko groblje i sinagogu, narodne nošnje, tkalački stroj na kojem se i sad tkaje staro platno, Kenan mi je rekao da su na Starom gradu, s ciljem da se sačuvaju stari obrti, već duže vrijeme postavljene i radionice za ručnu obradu tekstila i narodnog lončarstva, koje su zaista obogatile muzejski ambijent.
Tkalački stroj
Jedna od posebnih znamenitosti Starog grada su grupna vjenčanja, koja su praćena sa velikim interosovanjem građana. Opremu za ceremoniju i mladence obezbjeđuje i iznajmljuje općina.
Zavičajni muzej Travnik
Travnik s razlogom nazivaju Gradom muzejom. U njemu su vidljivi tragovi prošlosti svih historijskih epoha, civilizacija i kultura, koje su bile prisutne u Bosni i davale joj imidž, u Travniku i danas sačuvan i prepoznatljiv.
Muzej je u Travniku osnovan 1950.godine, a za smještaj muzejskih eksponata i zbirki prvobitno su korišteni objekat Austrougarskog zatvora, Velika nadbiskupska gimnazija, Zadužbina braće Fufić, Varoške džamije, Elči Ibrahim- pašina medresa, a od 1972.g. sredstvima Rocekfellerove fondacije muzej je smješten u objektu izgrađenom 1928. za potrebe zdravstva. Muzej sadrži 80.000 eksponata, a stalna postavka muzeja otvorena je za posjetioce 1975.g. Eksponati i zbirke čine ga nezamjenjivim mjestom za upoznavanje prirodne baštine i prošlosti travničkog kraja.
Vrijedan muzejski eksponat je i parni voz Ćiro sa lokomotivom, postavljen u dvorištu Muzeja.
Restoran Hostel na Hendeku
Tokom boravka u Travniku koristili smo Hostel na Hendeku. Veoma uredan, u strogom centru, sa parking prostorom i veoma ljubaznim personalom. Travnik je bio prolazna destinacija. Krajnji cilj bio je posjet rodbini u Zenici i prijateljima u Sarajevu.
Vlašić je glavna turistička destinacija
Obližnja planina Vlašić je jedna od najpozatijih turističkih destinacija Bosne i Hercegovine, podesna za skijanje, sankanje, pješačenje, odmor i razonodu…Dobio je naziv po nomadima Vlasima. Predstavlja planinski masiv, koji doseže do 2000 m, sa 5 rijeka i više izvora. Udaljen je od Travnika 20-tak km. U srcu planine, na 1260 m je Sportsko-rekreacioni centar “Babanovac”. Danas je to planinsko turističko mjesto sa preko 1000 objekata (hotela, pansiona, vikendica, apartmana). Vlašić raspolaže sa preko 10 km ski-saza, sa 6 liftova, od kojih 3 za početnike. Sa svojim jedinstvenim prirodnim ljepotama Vlašić je prepoznat u Evropi, ali i šire. Lično mislim da je putovati u tom smjeru, a ne posjetiti Vlašić, nenadoknadiv gubitak.
Travničke Plave vode
Restoran Plave vode
U naselju Šumeće uz potok Hendek su Plave vode, Travnički nacionalni spomenik. To je jedinstveno mjesto ne samo u BiH, već i svijetu, a čine ga mezarje sa turbetom travničkog muftije Mehmed efendije i njegove supruge Ajiše i objekat Lutvine (Rudolfove) kahvane, koju je svojim posjetom 18.6.1887. ovjekovječio Rudolf Habsburgovac i pomogao njenu obnovu. A odete li na vrh Bukovice, brdo iznad Plavih voda, naći ćete ilirske tumulose i gradine.
Na ovom mjestu počinje i završava radnja Andrićeva romana “Travnička hronika”. Taj prostor je nekad obilovao mlinovima, vodenicama i drvenim stupama, na kojima se tucala hrastova kora, potrebna za štavljenje kože. Akumulaciono jezero i hidroelektrana, koju su izgradili Česi 1906, ovdje su proizvodili prvu struju za Travnik, prije drugih mnogo većih gradova.
Za mene, ali i mnoge druge Plave vode su “raj na zemlji”, koje rado posjećujemo. Svi posjetioci uz rajski žubor bezbroj hirovitih valova i virova uživaju u ćevapima i Lutvinoj kahvi, koja se poslužuje na tradicionalan način. I dok tu sjedite stičete dojam da niste na ovozemaljskom, već da uživate rajske blagodati.
Plava voda će uskoro dobiti novi izgled u izvedbi preduzeća Make, po idejnom rješenju Travničanina Damira Karakaša i projektu arhitekte Amira Vuk -Zec. Porodica Hadžić, vlasnici poznate Ćevabdžinice “Hari”, gradi novi hotel koji će spojiti tradicionalno i moderno, a imaće 28 soba s balkonima, klub za druženje, fitness salu, slatki kutak, prodajnu galeriju, potkrovlje sa terasom za sunčanje, bazen i spa & wellness centar…Tako su mi rekli sugovornici. Dok smo uživali u ovom jedinstvenom ambijentu i jeli izdašnu porciju sočnih travničkih ćevapa, nedaleko od kafane, nekih 50-tak metara badger je pripremao mjesto za budući hotel. Ostao sam zabrinut da novo hotelsko zdanje neće narušiti ovu jedinstvenu harmoniju, kakva ne postoji više nigdje u svijetu, u kojoj se najidiličniji način spajaju ovaj i onaj svijet.
Poznati Travničani
Nobelovac Ivo Andrić nije jedini po kome je Travnik poznat u zemlji i svijetu. Uz nobelovca Ivu Andrića, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 1961, istaknuti Travničani su: Miroslav Ćiro Blažević, nogometni trener, Nura Bazdulj- Hubijar, pjesnikinja i romanopisac, Vildana Selimbegović, novinar, Seid Memić Vajta, popularni pjevač, Davor Džalto, umjetnik, Zlata Bartl, tvorac “Vegete”, Larisa Cerić, džudiskinja, braća glumci- umjetnici Josip i Zlkatko Pejaković…a bez dvojbe je to i mladi Munib Mešinović, dobitnik Rhodes Oxford “Nobelove nagrade” za studente. Svi oni su dali veliki dio sebe svom voljenom gradu.
Šta reći na kraju, osim preporučiti svima vama koji to još niste da posjetite vezirski grad Travnik, upoznate i osjetite njegove ljepote i znamenitosti, doživite što do sad možda nikad nigdje niste, a ako vas posluži vrijeme makar jedan dan provedete i zanoćite i na Vlašiću.
Burlington, Zijad Bećirević
