Zid u centru prestonice Srbije sa likom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, nosioca i izvršioca Srebreničkog genocida, koji mjesecima prkosi porodicama i žrtvama teških zločina i Srebreničkog genocida i širi se Republikom srpskom i Srbijom nije simbol herojstva, već Zid srama i simbol teško bolesnog društvenog morala, koji treba liječiti ili sankcionisati.
U BiH i oko BiH događaji brzo smjenjuju jedni druge, pa se i ono najvažnije gubi iz vida i potiskuje u zaborav. Neke od značajnih i posljedičnih događaja treba pamtiti i na njih podsjećati. Jedan od tih je glasanje protiv Inzkovog zakona o zabrani negiranja genocida: Dragana Čovića, Predsjedatelja Parlamentarne skupštine Doma naroda BiH i Predsjednika HDZ BiH, Marine Pendeš, Ministrice odbrane, Delegata u Domu naroda i nosioca spomenice, Lidije Bradare, zastupnice u Skupštini kantona i delegata u domovima naroda…Naravno i Dodikovih istomišljenika i sljedbenika Dušanke Majkić, Mladena Bosića, Sredoja Novića, Lazara Prodanovića, Nikole Špirića. Zašto baš njih? Zato što su prekršili zakletvu, pogazili svoj i društveni moral, razobličili licemjerje i iznevjerili domoljublje i patriotizam, u koje smo vjerovali i za koje su debelo plaćani našim parama. Zato što je Čović već par desetljeća vodeći bh političar iz hrvatskog naroda, koji odlučuje o sudbini BiH, Marina Pendeš je Ministrica i pripadnik Oružanih snaga BiH, a Lidija Bradara, zastupnica u Skupštini kantona i delegat u domovima naroda, a oni su se zavjetovali i njima je povjereno da štite i brane ustavni poredak BiH…A svojim glasom su ne samo podržali počinjene zločine i zločin genocida, amnestirali zločince i gurnuli prst u oko žrtvama, njihovim porodicama i svima koji se bore za mir i zajedništvo, već ohrabruju sve druge da to u budućnosti ponove. Država i građani BiH ne smiju to nikad zaboraviti. Dali su im sve, topli dom, visoke položaje, bogatstvo, povjerenje, a oni sve to iznevjerili. U Jugoslaviji se za takve tražila moralno-politička podobnost. Ako bh pravosuđe do sada za takve postupke nije našlo osnova za krivičnu odgovornost, za moralnu je sigurno ima. Sa svojim nemoralnim glasovima, kojima su podržali pravo na zločin, pokazali su da ne zaslužuju društvene položaje koje zauzimaju.
Sigurno je da posebnu odgovornost snosi Marina Pendeš, koja je obnašala i obnaša najviše vojne dužnosti u zemlji.
Bilo joj je dobro poznata Izjava Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira iz maja 2015.g. u kojoj se navodi da se genocid u Srebrenici, ratni zločini i zločin protiv čovječnosti počinjeni u toku sukoba u BiH ne smiju zaboraviti niti poricati. Pitanje je da li je za ovaj čin pozvana na raport od strane svojih nadređenih? Da u BiH postoji zid srama trebalo bi ih staviti pred taj zid, da im pružimo priliku da se postide sami sebe i djela koji su počinili.
Inzkov Zakon o zabrani negiranja genocida
Duboko zabrinut što istaknuti pojedinci iz javne vlasti u BiH konstantno poriču da su ratni zločini i zločini protiv čovječnosti bili počinjeni, veličaju osuđene ratne zločince i dovode u pitanje legitimitet presuda koje su donijeli Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Sud Bosne i Hercegovine, Visoki predstavnik je 22.7.2021.g. donio Odluku kojom se donosi Zakon o dopuni Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, koji u istovjetnom obliku bez izmjena i bez dodatnih uvjeta treba da usvoji i Parlamentarna skupština BiH.
U Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine u članu 145a iza stava 1, dodati su novi stavovi 2 do 6, po kojima se predviđa:
– kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine za javno podsticanje na nasilje i mržnju,
– kazna zatvora 1 godinu onima koji učine dostupnim ili distribuiraju letke, slike ili druge materijale takvog sadržaja
– kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina za one koji javno odobre, poreknu, grubo umanje ili pokušaju opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom,
– kaznom zatvora od najmanje 3 godine kazniće se počinitelj iz prethodnih stavova ako je počinjeno djelo prijeteće, uvredljivo i može poremetiti javni red i mir
– kazniće se kaznom zatvora od najmanje 3 godine
tko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu ili kakvu privilegiju osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin ili imenuje javni objekat kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, općina, grad, naselje prema osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin ili veliča takvu osobu
– kaznom zatvora od najmanje 3 godine kazniće se počinitelj kaznenog djela iz prethodnih stavki koji je dužnosnik ili odgovorna osoba ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem javnog proračuna
Negiranje genocida je uvod u novi genocid
Građani BiH i udruženja žrtava rata, pravednici širom svijeta, prije svega Majke Srebrenice, godinama trpe poniženja i uvrede, ironične izazovne podsmijehe ubica njihove djece i muževa koje susreću na ulicama okupiranih bh gradova. Godinama su tražili i uzaludno očekivali od Međunarodnog predstavnika Inzka da donese Zakon o zabrani negiranja genocida, jer to nije bilo moguće postići konsenzusom, što je on godinu unazad i obećao, ali nije ispunio obećanje. Pretpostavlja se da nije imao podršku Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC). Nije smio ili nije htio. Ispunio ga je tek istekom mandata donošenjem Odluke kojom je dopunio Kazneni zakon BiH i uveo kaznene sankcije za sve one iz bilo kog naroda koji negiraju genocid, ne samo onaj u Srebrenici, već svaki koji se dogodio i koji se može ubuduće dogoditi.
Potsjećamo da je u Republici srpskoj i R Srbiji postala redovna praksa da se najveći zločinci i učesnici Srebreničkog genocida proglašavaju nacionalnim herojima i nagrađuju. Najviša priznanja data su presuđenim ratnim zločincima Karadžiću, Mladiću…, a mural zločinca Ratka mladića i danas dominira na zidu zgrade u Njegoševoj ulici, koja je dobila njegovo ime. A negiranje genocida je uvod u novi genocid, Da li je to model po kojem treba graditi našu budućnost i obrazovati buduće generacije?!
Zid srama za BH političare
Podsjećamo da su za Zaključak kojim se traži poništenje Inzkovog Zakona o zabrani negiranja genocida, odnosno ukidanje zabrane negiranja genocida, glasali : Dušanka Majkić, Mladen Bosić, Sredoje Nović, Lazar Prodanović, Nikola Špirić, ali i HDZ-ovci Dragan Čović, Marina Pendeš, Lidija Bradara, a bošnjački delegati Asim Sarajlić, Munib Jusufović i Denis Bećirović i HDZ-ovac Zlatko Miletić bili su protiv. Ova Odluka ide na usaglašavanje na Kolegij doma naroda, a po tom se ponovo vraća na glasanje u Dom naroda. Za usvanje u Domu potrebna je natpolovična većina delegata.
Može li se pojmiti da nas na najvišim nivoima vlasti, koji pripadaju najčasnijim i najprimjernijim, zastupaju i predstavljaju osobe za koje je zločinac zaštićena kategorija, a žrtva zločina neko koga se može ignorisati i osporavati njegovo pravo na bol?
Može li zdrav ljudski razum pojmiti da mural tvorca i izvršioca Srebreničkog genocida osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u centru prestonice Srbije bude simbol herojstva, a oličenen je u barbarstvu kakvog više nema ni u paklu? A sa muralom se ruši moral i širi nemoral. Sigurno je da nije daleko dan kada će se Srbija toga stidjeti, jer nije to zid ponosa, već zid srama.
Zid srama trebao bi da bude postavljen za sve one koji bi trebalo da se posrame, zatraže oprost, da iskupe svoje grijehe. Ali ovi o kojima je sada riječ, koji podržavaju zločine a ignorišu žrtve, nisu pokazali tu vrstu srama. Ne daju podršku majkama koje oplakuju svoje muževe i sinove i još tragaju za njihovim kostima, već staju u zaštitu njihovih ubica i dižu ih na pijedestal. Ne saosjećaju sa onima koji su izgubili na desetine članova svoje porodice, svojih najdražih, već hvale, podržavaju i ohrabruju njihove koljače i ubice. Glasali su da se ukine i odbaci Zakon o negiranju genocida i to će ući u njihove biografije i udžbenike historije za njihove potomke. Da li su svjesni da su svojim glasom podržali pravo da se ubija, dali svoju podršku genocidu i onima koji su ga počinili? Ali u njima očigledno nema stida ni srama, jer oni vjeruju i žele druge uvjeriti da je ubiti 8.372 nevine osobe u svega nekoliko dana, isključivo iz mržnje i koristoljublja, nešto što se može bilo čime pravdati.
Nažalost, društveni moral je zadnjih par desetljeća toliko nisko pao da ga nije moguće klasičnim ljekovima ozdraviti. Ali lijeka ima. Lijek je u pravosuđu, a terapija u odgoju i obrazovanju.
Sačuvati i odbraniti moralne vrijednosti društva svakim danom postaje sve veći izazov. Nekad se govorilo čega se pametan stidi, time se budala ponosi. Nažalost, danas je sve više onih koji pripadaju ovoj drugoj skupini. Njihov moral je na dnu, nemaju osjećaj za sramotu, ni osjećaj za grehotu. Ako se društvo odreklo javnog bičevanja, nije izgubilo osjećaj za gnušanje i prezir. Jer moralno je samo ono što je dobro, pravedno i ispravno, a sve što je suprotno ovom je nemoral.
A kad moral padne i zločin se diže na pijedestal!
Burlington, 8.1.2022 Zijad Bećirević
