Tri mjeseca od kada su majke Srebrenice tražile od Opštine da se obilježe grobnice Zeleni Jadar koje su krile ubijene u genocidu u julu 1995., niko iz lokalne vlasti im nije odgovorio. Dok istražioci još traže lokacije neotkrivenih grobnica, upozoravaju da su brojne otkrivene oskrnavljene ili zarastaju, zbog čega je teško doći do njih.
U razgovoru zaDetektor, Sadik Selimović, preživjela žrtva genocida i istraživač Instituta za nestale Bosne i Hercegovine otkrio je da je posljednja masovna grobnica sa žrtvama genocida u Srebrenici, u kojoj je pronađeno deset tijela otkrivena 2021. godine u Dobrom polju udaljenom 180 kilometara od Srebrenice.
“Mnoge od tih grobnica danas je teško naći jer su zarasle i nemaju obilježja”, kaže Selimović.
Tijela Srebreničana se još nalaze u brojnim masovnim grobnicama
Selimoviću su u julu 1995. ubijeni otac i dva brata. Kako kaže, životna misija mu je bila da kroz rad u Institutu za nestale osobe u BiH pronađe njihove posmrtne ostatke, ali i ostale masovne grobnice i time omogućiti drugim porodicama da ukopaju svoje članove.
“Pretraživali smo 62 lokacije u protekle tri godine, nadajući se da ćemo pronaći masovne grobnice, ali nismo pronašli nijedno tijelo”, kaže on.
Naglasio je da su mnogi lokaliteti danas nepristupačni i da se tijela ubijenih Srebreničana koja još nisu pronađena nalaze u brojnim masovnim grobnicama.
Jedan od takvih lokaliteta je masovna grobnica Budak kod Potočara. Iako je Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini otvorilo predmet nakon što je oštećena ograda oko ove grobnice, porodice žrtava još ne znaju ko stoji iza tog čina. Srebreničke majke već mjesecima traže odgovore, ali bez uspjeha.
Zeleni Jadar – mjesto sa sedam masovnih grobnica
U aprilu ove godine, uputile su zahtjev Opštini Srebrenica da se na pet lokacija u Zelenom Jadru postave spomen-obilježja, pozivajući se na Zakon o nestalim osobama koji to omogućava. Ipak, do danas nisu dobile nikakav odgovor, iako zakon postoji već dvije decenije.
Zeleni Jadar, udaljen oko 20 kilometara južno od Srebrenice, mjesto je sedam masovnih grobnica koje se, prema sudski utvrđenim činjenicama, dovode u vezu s pogubljenjima u hangaru zemljoradničke zadruge u Kravici 13. jula 1995. godine. Tada je ubijeno između 1.000 i 1.500 Bošnjaka.
Jedna od žrtava bio je i Juniz Gurdić. Njegova supruga Ramiza, u ispovijesti za Detektor, kazala je kako su njegovi posmrtni ostaci pronađeni upravo na Zelenom Jadru.
“Ta mjesta su danas neoznačena, zarasla i bolno zaboravljena. A tu su nađena tijela mog muža i moje djece”, rekla je Ramiza.
Njena najveća želja je da pronađe glavu sina Mehrudina.
“Sanjam ga bez glave. A nije ga majka rodila bez glave”, izgovara kroz suze.
Ramiza se prisjetila i posljednjeg trenutka s drugim sinom Mustafom, koji je ubijen na farmi Branjevo kod Zvornika.
Još se traga za 7.581 osobom
Masovna grobnica Branjevo, otkrivena 1996. godine, bila je među prvih pet pronađenih nakon rata. Smještena je tik uz Vojnu farmu i danas se jedva prepoznaje – zarasla, skrivena među kućama i poljima sela Pilica.
Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, žrtve genocida pronađene su u 87 masovnih i blizu 1.000 zajedničkih i pojedinačnih grobnica. Ukupno je 44 primarnih grobnica, od kojih je 30-ak otkopano po nalogu Haškog tribunala. Tijela su potom premještana u 39 sekundarnih lokacija kako bi se prikrili tragovi zločina, a identificirane su i tri površinske masovne grobnice, te jedna jama.
Glasnogovornica Instituta Emza Fazlić, kaže da se još traga za 7.581 osobom, a od toga se oko 1.000 žrtava vodi kao nestalo u vezi sa Srebrenicom.
U Memorijalnom centru Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava, dok su još 250 ukopane u mjesnim mezarjima prema željama porodica. Ove godine će biti ukopano još šest žrtava, čiji su posmrtni ostaci pronađeni u ranije otkrivenim grobnicama na lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići i Kameničko brdo.
Prema presudama međunarodnih i domaćih sudova, više od 7.000 Bošnjaka zatvoreno je i ubijeno u genocidu u Srebrenici. Prvi veliki masakr desio se u Kravici, nakon čega su uslijedila ubistva u Roćeviću, Kozluku, Pilici i Branjevu.
Nakon pogubljenja, pripadnici Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) su, prema presudama Haškog tribunala, učestvovali u operaciji premještanja tijela – organizovanom pokušaju prikrivanja genocida koji je trajao od augusta do novembra 1995. godine.
Danas, više od dvije decenije kasnije, mnoge od tih masovnih grobnica još su neobilježene, dok njihove priče – kao i sudbine onih koji čekaju da pronađu kosti svojih najmilijih – ostaju tihe i zaboravljene.
N1
