Nova Netflixova serija The Breakthrough (Genombrottet), koja je stigla na popularnu streaming platformu početkom godine, za kratko vrijeme je oduševila gledatelje i izdvojila se kao jedna od najuzbudljivijih kriminalističkih drama zasnovanih na istinitim događajima.
Radi se o švedskoj seriji od četiri epizode koja istražuje jezivo ubistvo žene i djeteta u Linkopingu, što je pokrenulo drugu najveću kriminalističku istragu u historiji Švedske. Radnja se temelji na istoimenoj knjizi novinarke Anne Bodin i genealoga Petera Sjolunda.
Sjajan partner
Dio ovog projekta bila je i Bosanka Lejla Bešić, koja se našla u ulozi producentice. Posredstvom njene producentske kuće Nordisk Film i izvršne direktorice Johanne Bergenstrahle, portal Radiosarajevo.ba stupio je u kontakt s Lejlom, koja je s nama podijelila svoje iskustvo.
Radiosarajevo.ba: Lejla, primijetili smo Vaše ime u uvodnoj špici Netflixove hit serije “The Breakthrough” (“Genombrottet”), gdje ste radili kao producentica. Prije svega, recite nam kako je došlo do saradnje s Netflixom i kako biste opisali to iskustvo?
Bešić: Zapravo je Netflix imao prava na knjigu i tražili su producentsku kuću koja bi napravila adaptaciju i producirala TV seriju. FLX (kompanija u kojoj sam tada radila) je odabrana, a ja sam bila producentica. Iskustvo je bilo izvanredno. Netflix je sjajan partner, imaju veliko znanje u svakom procesu i zaista osjećate podršku kao kreator.
Radiosarajevo.ba: Kažite nam odakle ste tačno i kako ste ušli u ovaj posao?
Bešić: Rođena sam u Sanskom Mostu 1987. godine. Nažalost, moja porodica i ja smo napustili Bosnu i Hercegovinu zbog rata, kao i mnogi od nas sredinom 90-ih. Na kraju smo završili u Švedskoj i odmah su me upisali u muzičku i pozorišnu školu.
Puno sam čitala. Od malih nogu sam shvatila da želim raditi nešto kreativno. S 15 godina sam se odselila od roditelja i upisala filmsku srednju školu. Nakon toga sam počela studirati filmsku produkciju. Bila sam jako željna da počnem, pa sam nakon godinu dana studiranja počela kombinirati studije s radom na filmskim produkcijama kao pripravnik, a kasnije i kroz razne uloge asistenta. To mi je bilo zabavnije od studiranja (a i plaćeno), pa sam na kraju prekinula studije nakon dvije godine i umjesto toga odlučila raditi jako puno i penjati se stepenicu po stepenicu.
I tako je počelo. Radila sam kao koordinatorica, zatim sam postala produkcijska menadžerka i/ili linijska producentica. Rekla bih da su moje prethodne uloge bile priprema za to da postanem producentica.
Na kraju sam dobila priliku da razvijam svoju prvu TV seriju 2019. Iako nisam završila fakultet, znam da su sve te različite uloge i godine bile bolje obrazovanje. Producentica sam od 2019. i do sada sam završila četiri serije koje su strateški različite po žanru i emitentu.
Radiosarajevo.ba: Možete li nas kratko provesti kroz ulogu producentice? Koja je zapravo Vaša glavna odgovornost?
Bešić: Moja odgovornost kao producentice je razviti priču, osmisliti viziju/koncept i odabrati kreativce koje ću dovesti u projekat. Ako projekt bude odobren, nadgledat ću preprodukciju i snimanje. Zatim ću upravljati postprodukcijom i finalnom isporukom.
Ukratko, može se reći da sam kreativna i operativna menadžerka u filmskoj/TV dramskoj produkciji. Kao producent, vi ste prva osoba koja ulazi u produkciju i posljednja koja izlazi, što znači da ste uključeni u svaki proces svog projekta.
Radiosarajevo.ba: Da li ste imali priliku raditi s nekim filmskim zvijezdama u Skandinaviji, i koga bi izdvojili?
Bešić: Ako moram nekog istaknuti, to bi bila Harriet Andersson. Nažalost, nisam imala priliku raditi s njom u svojoj trenutnoj ulozi. Nikada nisam bila impresionirana zvijezdama, ali ovo je bila Harriet, diva, koja pravi ikonične filmove još od 50-ih. Sjećam se kako sam je gledala kako tumači jake, nezavisne žene u filmovima kad sam bila mlađa. I kako smo zajedno na filmskom setu prolazile kroz njene replike.
Radiosarajevo.ba: Nedavno ste postali dio Nordisk Filma. Koje mogućnosti Vam se otvaraju s tim?
Bešić: Moj rad kao producentice je isti, bez obzira na to s kojom kompanijom radim. Ali, ipak je bilo vrijeme da probam raditi u novoj kompaniji (prethodno sam bila u FLX-u četiri godine).
Nordisk Film je snažna, dobro uspostavljena kompanija, zapravo najstarija, i radujem se što ću ovdje pronaći nove priče koje ću ispričati. Uvijek je dobro biti u pokretu, stavljati se u nove konstelacije i nove perspektive.
Novi projekat
Radiosarajevo.ba: Vaš novi projekt je serija “Stenbeck” (SVT). Recite nam nešto više o tome?
Bešić: Stenbeck (Vanguard) govori o najmoćnijoj švedskoj porodici. Fokusira se na najmlađeg sina od četvero braće i sestara, Jana Stenbecka, koji preuzima biznis nakon smrti svog oca i brata. On nema ambiciju slijediti tradiciju kompanije koja se bavila čelikom i šumarskom industrijom, već odmah počinje transformirati posao u svjetski vodeću telekomunikacijsku i medijsku kompaniju.
Time također pokreće doživotni konflikt s braćom i sestrama, koji imaju drugačije viđenje kako treba voditi kompaniju. U porodici gdje je moć u centru, braća i sestre ulaze u rat – i nesvjesno se bore za ljubav svojih roditelja.
Jan Stenbeck je svake godine osnivao 20-30 kompanija, stvarao monopole, pokretao TV kanale i novine, postao vizionar i imao ključnu ulogu u transformaciji Švedske iz tradicionalnog industrijskog društva u centar visoke tehnologije, svjetskog lidera u modernoj komunikaciji. I kako je to radio, tako je doveo do svog vlastitog pada.
Serija se dešava kroz 30 godina, od 1975. godine kada upoznajemo Jana sa 33 godine, do 2002. godine kada je preminuo u 59. godini. Bit će emitirana u martu na skandinavskim javnim servisima, kao i u Nizozemskoj, Belgiji i Njemačkoj. Nadamo se i široj globalnom publici jer sada imamo i agenta za prodaju.
Radiosarajevo.ba: Skandinavska filmska scena je jedna od najboljih u Europi. Švedska se posebno izdvaja, proizvodeći mnoge talentirane glumce poput porodice Skarsgard, Joela Kinnamana, Noomi Rapace… Koja je tajna njihovog uspjeha?
Bešić: Ne bih znala reći koja je tajna uspjeha tih glumaca, ali sigurno su vrlo talentirani. Švedska je vrlo mala zemlja, ali ipak uspijeva proizvesti sadržaj i talente za globalnu publiku, što je impresivno. Ali ne bih otišla tako daleko da kažem da su najbolji u Europi.
