Prisvajanje tuđih zasluga, radnji, učinaka, postupaka, ideja, patenata i predstavljanje kao svoje djelo je krađa, koju identifikujemo kao plagijat, čest na našim prostorima. Ovdje je riječ o jednom takvom.
Prvi susret mladih pisaca na Kozari
Prvi susret mladih pisaca na Kozari održan je od 21. do 28. jula 1964.godine pod nazivom Skup mladih pisaca Bosne i Hercegovine “Kozara 64”. Pokrenuo ga je i organizovao Klub mladih pisaca Bosanska Dubica uz podršku i pomoć OO SSRN-a Bosanska Dubica i Crvenog krsta Prijedor. O tom susretima pisano je na portalu bedrudingusic.wordpress.com 18.12.2016.g. u tekstu “Manje poznati događaji iz historije- Prvi susret mladih pisaca na Kozari” i 25.10.2020. u tekstu “Sjećanje na prvi susret mladih pisaca na Kozari.” Ja, Zijad Bećirević, tada sam bio predsjednik Kluba mladih pisaca Bosanska Dubica, koji je bio organizator tih Prvih susreta na Kozari. Ti susreti su plagirani i predstavljeni u “Wikipediji” kao djelo Kluba mladih pisaca “Petar Kočić” iz Prijedora.
O ovom pišem iz razloga što sam sasvim slučajno u “Wikipediji” nedavno našao tekst u kojem se kratko i bez detalja navodi da je te prve susrete organizovao Klub mladih pisaca “Petar Kočić” iz Prijedora, što je notorna laž, neistina. S tim saznanjem i nisam bio previše iznenađen, jer znam da se od nastanka Republike srpske (nastala na pljački, otimačini, falsifikovanju i prekrajanju historije) sve pokušava prisvojiti i predstaviti kao srpsko. Zato nije iznenađenje ni ovaj pokušaj prisvajanja autorstva Prvih književnih susreta na Kozari.
Prema tim njihovim navodima u “Wikipediji” te prve susrete u šatorskom naselju organizovao je Klub mladih pisaca “Petar Kočić” iz Prijedora, koji je osnovan u februaru 1964.g. na inicijativu Opštinskog komiteta SK Prijedor. Uloga i učešće Kluba mladih pisaca i Odreda izviđača “Avdo Ćuk” iz Bosanske Dubice se ne pominje, kao ni drugi događaji vezani za te susrete. Ne pominju se imena učesnika, pa ni ime već tada poznatog jugoslavenskog pjesnika Duška Trifunivića, koji je bio gost i učesnik susreta. Nisu pomenuti nikakvi događaji i njihovi akteri niti beogradski izviđači, koji su tih dana boravili na Kozari nedaleko od nas, koje smo posjećivali i oni nam uzvraćali posjete.
Književni susreti ma Kozari postali tradicionalni
Od tada su književni susreti na Kozari postali tradicionalna manifestacija, koja se održava i danas, a prisustvuju im mnoga poznata književna imena. Tretiraju ih kao jednu od najstarijih književnih manifestacija na području Rs.
Drugi susreti održani su 1965, a pokrovitelj tih susreta prema navodima u “Wikipediji” bila je Fabrika celuloze i papira Prijedor. Održani su još nekoliko puta kasnije, a pokrovitelj je bio Rudnik željezne rude Ljubija, ali je zbog ratnih zbivanja došlo je do prekida i nisu održavani do 2001.godine. Književne susrete na Kozari sada tretiraju kao jednu od najstarijih književnih manifestacija na području Rs.
Od 1974. na susrete dolaze najpoznatiji pisci tadašnje Jugoslavije, a za najbolja književna ostvarenja dodjeljuje se književna nagrada “Skender Kulenović”.
Od 2001.g. susreti mijenjaju naziv i okupljaju stvaraoce srpskog jezičkog područja, a književna nagrada mijenja ime u “Književni vijenac Kozare”.
Prema dostupnim informacijama na internetu vidi se da su 51.Književni susreti održani 16.9.2023.g. u Prijedoru, a 52. pod motom “Kozara pamti” 30.8.2024. na Paležu, na Kozari, na mjestu gdje je Skender Kulenović pročitao svoju poemu “Stojanka majka Knežopoljka”.
Prekrajanje historije
Svima je već poznato da su materijalne vrijednosti i kulturno blago kao i sva druga imovima od države, preduzeća i građana, državljana Bosne i Hercegovine pljačkani, otimati, prisvajani od prvih dana agresije na Bosnu i Hercegovinu, a na različite načine nastavlja se i danas. Imovina je na udaru više nego ikad. Paralelno s tim prekraja se historija. Na okupiranim i etnički očišćenim područijima promijenjeni su i još uvijek se mijenjaju imena gradova, ulica, nazivi škola, domova, ustanova…Na području Rs istrajno i dosljedno briše se svaki trag postojanja Bošnjaka i bošnjačkog. Prekrajanje historije u Rs postalo je metod za širenje obmana i laži, mobilizaciju građana i pravljenje mitova. Na takvim osnovama se obrazuju učenici osnovnih i srednjih škola.
Organizator prvih susreta
Prve susrete mladih pisaca BiH na Kozari organizovao je Klub mladih pisaca Bosanska Dubica u ljeto 1964.godine.
Prisustvovali su im mladi pisci s područja cijele Bosne i Hercegovine. Počasni gost i učesnik prvih susreta bio je već afirmisani srpski (tada Jugoslovenski) pjesnik Duško Trifunović iz Bosanskog Broda. On više nije među živim, ali vjerujem da u njegovoj književnoj zaostavštini postoji neka zabilješka o tome.
Inicijativu Kluba za održavanje ovih susreta na Kozari podržali su OO SSRN-a i Crveni krst Bosanska Dubica, povezali se sa istim organizacijama u Prijedoru i zajedno obezbjedili sve što je bilo potrebno za takvu manifestaciju i njene učlesnike.
Klub mladih pisaca Bosanska Dubica osnovao je i vodio Zijad Bećirević. Članovi kluba su tada bili Dostica Katarina, Milka Stanić, Šemso Prusac, Ahmed Hatipović, Žiko Ličanin, Bosiljka Keserović, Živana Tomaš…Sastajali se u prostorijama Radničkog univerziteta u zgradi Kina “Kozara”, čitali svoje radove i o njima debatovali. Klub je za kratko vrijeme postao zapažen i prepoznat u društvenom životu grada.
Jedan od promotivnih klupskih nastupa bio je Recital pripremljen za 29. Novembar- Dan Republike 1963. po tekstu Zijada Bećirevića, zasnovan na epopeji Kozare. Bio je to zapažen događaj, a u njemu su učestvovali Živana Tomaš, Braco Skrobić i drugi. Porodica Živane Tomaš odselila iz Dubice neko vrijeme kasnije, a Braco Skrobić je dr. spacijalist, živi i radi u Banja Luci.
Neki od mladih pisaca koji su ponikli u Klubu mladih pisaca Bosanska Dubica postali su u svom daljem životu aktivni društveno politički radnici, koji su svako na svoj način značajno uticali na društvene procese u sredini gdje su živjeli.
Učesnici Prvih književnh susreta na Kozari
Učesnici tih prvih književnih susreta na Kozari bili su : Duško Trifunović iz Bosanskog Broda, Avdo Mujkić iz Puračića kod Lukavca, Ranko Preradović i Stevka Kozić iz Banja Luke, Mile Mutić iz Prijedora, Zijad Bećirević, Dostaica Katarina, Milka Stanić, Bosiljka Keserović, Živana Tomaš…iz Bosanske Dubice,..Bilo je i drugih, najviše iz Prijedora, čija imena ne pamtim.
Neki od uspješnijih učesnika Prvih susreta
Učesnici Prvih književnih susreta Ranko i Stevka su bračni par i poznati književnici. Žive i rade u Banja Luci. Kada su 22.10.2020. gostovali u emisiji “Ključna tačka” RTV Kozarska Dubica sjetili su se susreta na Kozari i Dubičanke Katarine (Katarina Dostica, Op.ZB) koja im je u jednom kasnijem susretu poklonila prvi Bilten napravljen na Kozari, u kojem su objavljeni radovi učesnika. O ovom je Zijad Bećirević pisao u tekstu “Sjećanje na prvi susret mladih pisaca na Kozari”, koji je 23.10.2020. objavljen na portalu WordPress.com.
Gost i učesnik Prvih susreta bio je već tada poznati pjesnik Duško Trifunović iz Bos. Broda, kasnije afirmisani književnik, autor 20 knjiga poezije, 4 romana, nekoliko drama i brojnih tekstova za pjesme grupe “Bijelo dugme”, “Indekse”, Zdravka Čolića, Nedu Ukraden…Dobitnik je “Brankove nagrade”, “Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva”…Veći dio života živio je u Sarajevu, a umro 2006. u 72.godini života.
Učesnik susreta bio je i Avdo Mujkić iz Puračića kod Lukavca, kasnije medicinar po struci, koji se proslavio sa zbirkom pjesama “Gavraški motivi” i pjesmom “Jasenovac”. Više puta nagrađivan i prevođen na više jezika. Umro marta 1991. u 48. godini života.
Jedan od učesnika bio je i Mile Mutić, koji je tokom agresije na BiH u Prijedoru bio glavni urednik “Kozarskog vjesnika”. Tokom agresije na BiH njegova uloga bila je sramna. Širio je najcrnju medijsku propagandu protiv Bošnjaka, radi čega su ga prozvali Goebbelsom. Umro je 2024.g. Nije dočekao vrijeme da bude procesiran za zlodjela koja je počinio.
Uslovi boravka na Kozari
Uslove boravka u šatorskom naselju mladih pisaca na Kozari obezbjeđivali su dubički izviđači, članovi Odreda “Avdo Ćuk” . Boravak na planini bez dubičkih izviđača bio je nezamisliv. Ne samo što su postavili šatore, brinuli o smještaju, ulivali sigurnost, ložili logorske vatre, već su širili dobru atmosferu i pravili štimung. Neki od njih su Rusmir Karat, Mile Trivić, Sulejman Mesterbašić Heke… Među njima je bio posebno interesantan i zapažen mali Srđo Balaban, koji je tada imao samo 8-9 godina. On nije bio pisac, nije pisao, ali je bio muzički obdaren i imao lijepu malu crvenu harmoniku kojom je svirao i nas uveseljavao.
Šatore su nam obezbjedili dubički i prijedorski izviđači, a hranu Crveni krst Prijedor. Hranu nam je pripremala kuharica iz Prijedora, a pomagali joj mi po rasporedu na osnovu njenog odabira. Njenu finoću su svi osjetili, a za mene je nezaboravna.
U vrijeme našeg boravka na Kozari su boravili izviđači iz Beograda, sa kojima smo organizovali međusobne susrete. Mi odlazili kod njih a oni dolazili kod nas i uz logorsku vatru družili se, igrali, pjevali…Dolazili su nam u posjetu i članovi udruženja boraca iz Prijedora i pričali o ratnim zbivanjima tokom Kozarske ofanzive…Tada su između nekih začete i prve mladelačke ljubavi.
U toku dana vrijeme na Kozari se znalo mijenjati nekoliko puta. Kiša i sunce smjenjivali se svakih par sati. Za kratko vrijeme oblaci zaklone sunce, udari jak pljusak, koji kratko traje i poslije planinski proplanci ožive umiveni toplim sunčevim zrakama. Nakon kiše, oni koji su htjeli, išli su povremeno brati gljive pod nadzorom onih koji su gljive poznavali. A bilo ih je u obilju.
Tokom našeg boravka na Kozari jedna noć bila je posebno dramatična. U rano predvečerje teški crni oblaci nadvili su se nad Kozarom, a jak vjetar je snažno udarao u šatore pod prijetnjom da ih odnese. Mili Mutiću iz Prijedora je pozlilo. Ležao je u šatoru i urlikao od bolova. Potražili smo pomoć iz ambulante, udaljene od našeg logora oko pola km. Nisu imali bolnički auto već kamionet. Nekako smo ga popeli na karoseriju. Stalno se podizao, nije mogao mirno sjediti, pa ga je nas nekoliko moralo držati, a on se otimao. Iako je vozač pažljivo vozio, prijetila je opasnost da se izvrnemo i padnemo s kamiona. Srećom sve se dobro završilo. Mile je dobio injekciju za smirenje i prenoćio u ambulanti. Dežurni bolnilčar nam je rekao da je bio pijan.
Još jedno veče bilo je dramatično. Pri odlasku na susret sa izviđačima Beograda primijetili smo da nas skriveni iza drveća prate dva čovjeka i upadljivo zure u crvenu harmoniku, koju je nosio mali Srđo Balaban. Boravak u kampu Beograđana bio je kraći nego obično. Cijelo vrijeme bili smo opsjednuti događajem u polasku. Na našu sreću ništa se loše nije dogodilo.
Književne večeri
U okviru prvih susreta održane su književne večeri u Trnopolju, Kozarcu i za pacijente lječilišnog centra Mrakovica. Inspirisan poezijom početnika i Rusmir Karat, izviđač, napisao je dirljivu i veoma prihvaćenu pjesmu o majci, koja ga je trajno opredjelola za pisanje i novinarstvo. Sa njom se predstavio na književnoj večeti u Trnopolju. Sa oduševljenjem je pozdravljan od publike i od tada je ušao u vode novinarstva… Ko je tada mogao pretpostaviti da će baš tu, na tom mjestu nakon 25 godina biti jedan od najvećih srpskih logora za Bošnjake, Hrvate i neposlušne Srbe?
Prvii sureti na Kozari bili mali korak ali veliki podsticaj
U vrijeme kada su 1964. održani Prvi književni susreti na Kozari nije bilo objekata koji sada dominiraju Kozarom. Zato bi se moglo reći da su ti prvi a i oni kasniji bili i neka vrsta podsticaja da Kozara oživi.
Nacionalni park Kozara osnovan je 1967.g. Nešto ranije izgrađen je Hotel “Bijele vode”, a 1970. Hotel “Monument”, koji je rekonstruisan 2004.g.
Spomenik Sloboda – spomenik Revoluciji na Kozari djelo je vajara Dušana Džamonje, a izgrađen je 1972.g. na jednom od vrhova Kozare – Mrakovici. Visok je 34 m. Mrakovica je središnji dio Kozare na visini 804 m. Do Mrakovice vodi put od Kozarca dug 12 km, ali i put kroz Kozaru iz Bosanske Dubice dog oko 25 km. Spomenik je otvoren 10.9.1972. a otvorenju je prisustvovao i Josip Broz Tito. Pored spomenika je Memorijalni zid na kome su uklesana imena 9.921 jugoslovenskog partizana. Za vrijeme Titove Jugoslavije spomenik je bio masovno posjećivan od učenika i građana iz cijele Jugoslavije.
Prvi književni susreti mladih pisaca na Kozari, koje je uz pomoć drugih organizovao Klub mladih pisaca Bosanska Dubica, je historijska činjenica. Ti susreti su ne samo drago i nezaboravno sjećanje svih njihovih učesnika, već nastavak i nedjeljivi dio slavne prošlosti i epopeje Kozare. Tu činjenicu ne može osporiti niti promijeniti ništa, pa ni plagiranje u korist Kluba mladih pisaca “Petar Kočić” i grada Prijedora.
Burlington, 17.1.2025 Zijad Bećirević
