Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Od kad je vijeka i svijeta, vrijeme se mjeri. Između rijeka Morače i Zete, sjeverno od Podgorice, u selu Piperi živi bratstvo Lazarevića. U oficirskoj kući Milovana i domaćice Bosiljke-Bose, u majčinom krilu, odnjihali su se Miloš, Sreten, Goran, Borislav-Golub i jedinica sestra Borka. Otac Milovan prošao je kroz golgote ratova, stradanja, borbi i izazova. Borislav-Golub Lazarević, peto dijete u ovoj plemenitoj porodici, od malih nogu pokazivao je neobičnu ljubav prema satovima. Fasciniran njihovim mehanizmima i tačnošću, provodio je sate rastavljajući i sastavljajući stare satove koje bi pronašao u kući. Njegova ljubav prema ovoj vještini nije bila samo prolazna dječja znatiželja; postala je cjeloživotna opsesija.
Priča o urarima-sajdžijajama je priča o strpljenju, ljubavi i poštovanju prema zanatu koji polako nestaje. To je priča o majstorstvu i posvećenosti o vještinama koje se prenose s koljena na koljeno, ali koje danas sve teže opstaju u modernom svijetu. Golub Lazarević, prvi među jednakima, više je od majstora. On je čovjek čije srce kuca u ritmu satnih mehanizama, čiji su prsti ispunjeni magijom preciznosti a čiji um neprestano istražuje tajne vremena.
Kako volim u miru i često sam da pišem u Cafeu Mali trg u Podgorici, volim popiti na miru dobru kafu. A kafe, kao kafe, stjecište je mnogih – od marginalaca do intelektualaca. Priče su brojne za jednim stolom a često, kao i ja sam sjedi Borislav-Golub Lazarević, znajući satima da smireno podešava magične mehanizme satova. Sat je tu da nas podsjeti koliko je svaka sekunda dragocjena. Dok gledam Borislava-Goluba kako sa strpljenjem i posvećenošću radi svoj posao, vidim više od običnog majstora. Vidim čovjeka koji u tišini i smirenosti popravlja ne samo satove, već i komadiće prošlosti, čuvajući sjećanja i priče koje bi bez njega bile izgubljene. Svaki pokret njegove ruke, svaki delikatni zahvat pincetom, priča je o ljubavi prema zanatu, o poštovanju prema vremenu i ljudima. Njegova strpljivost je neizmjerna, njegova ljubav prema poslu snažna a poštovanje prema svakom satu koji popravi neizmjerno. Njegovo majstorstvo nije samo u tehničkoj vještini, već i u razumijevanju duše svakog sata koji dotakne. U svijetu koji se neprestano mijenja i ubrzava, priča o Golubu Lazareviću podsjetnik je na vrijednosti koje ostaju postojane. To je priča o vještini, upornosti i strasti koja traje kroz vrijeme, baš poput satova koje on tako pažljivo i s ljubavlju održava u životu U tim trenucima, dok se miris svježe kafe širi kafićem, osjećam kako je svijet na trenutak stao. Vrijeme, koje obično leti, postaje opipljivo, gotovo prisutno. Borislav-Golub, sa svojim tihim radom i nevjerojatnom preciznošću, unosi red u haos svakodnevice. Njegova posvećenost satovima je poput pjesnika koji bira riječi sa najvećom pažnjom, svjestan da svaka sekunda nosi težinu jednog života. I tako, dok on popravlja satove, a ja pišem, obojica pronalazimo mir u svojim svjetovima. Jer satovi otkrivaju vrijeme; oni ne kreiraju vrijeme. Vrijeme je ono što je, a nije ono što bi moglo biti pomislih u tim trenucima.
Dok su njegova braća birala različite puteve i različite borbe Borislav-Golub je ostao vjeran svom pozivu. Popravka satova za njega nije samo zanat, već umjetnost i način da poveže prošlost sa sadašnjošću. U svakom satu kojeg bi popravio, vidio je dio istorije, priču o ljudima koji su ga nosili i događajima koje su ti satovi pratili. Kroz godine, Borislav-Golub je postao poznat u cijelom kraju ne samo kao vrsni majstor za satove, već i kao čovjek velikog srca i nesebičan prijatelj. Borislav-Golub je ispunjen sitnim, ali važnim činovima dobrote. Popravljao je satove besplatno za one koji nisu mogli platiti, pomagao starijim sugrađanima i uvijek nađe vremena za prijatelje i porodicu. Njegova posvećenost i ljubav prema onome što radi učinili su ga ne samo majstorom, već i simbolom nesebičnosti i topline. U svijetu koji se sve više okreće modernim tehnologijama, Borislav-Golub Lazarević ostao je čuvar tradicije, pokazatelj da prava vrijednost leži u ljubavi prema onome što radimo i brizi za ljude oko nas. Njegova priča, baš kao i satovi koje popravlja, podsjeća nas na prolaznost vremena i važnost svakog trenutka provedenog u službi drugih.
Ja i Borislav-Golub Lazarević često sjednemo zajedno, popijemo kafu i ispričamo se. On mi je ispričao mnoge lijepe i teške momente svog života i života njegove porodice. Uvijek vedar i nasmijan, pruži ruku prijateljstva, a na ruci mu stoji stari Omega sat koji pamti davna vremena gospodstva i aristokrata. Borislav-Golub Lazarević ima sina koji je svoj uspjeh i sreću stekao daleko preko okeana, u Sjedinjenim Američkim Državama, zemlji snova i nade za one koji vjeruju u budućnost.
Borislav-Golub često govori o svom sinu s ponosom, ističući kako je uspio ostvariti američki san, ali i zadržati duboku povezanost sa svojim korijenima. Njegov sin, koji je uspio u zemlji beskonačnih mogućnosti, uvijek pronalazi vremena da se javi. Njihova priča je svjedočanstvo o snazi porodične ljubavi i važnosti tradicije. Uprkos brojnim obavezama, Borislav-Golub nikada ne zaboravlja svoju vremešnu majku, kod koje svaki dan boravi u Piperima, na ognjištu sa kojeg je napravio prve korake. U tim trenucima zajedničkog druženja, dok Borislav-Golub sa svojim starim satom na ruci polako ispija kafu, razgovaramo o svemu – o prošlim vremenima, sadašnjim brigama i budućim nadama. Kroz njegove priče o porodici i životu, shvatam koliko je važno očuvati veze sa svojim korijenima i koliko je dragocjeno imati prijatelje koji dijele slične vrijednosti. Kao što stari Omega sat na njegovoj ruci mjeri vrijeme s preciznošću i elegancijom, tako i Borislav-Golub Lazarević živi svoj život-sa posvećenošću, dostojanstvom i dubokom ljubavlju prema svojoj porodici i prijateljima. Njegov životni put, ispunjen izazovima i pobjedama, podsjeća nas na to koliko su važni svaki trenutak i svaka osoba koja prolazi kroz naš život.
Nastade tako i ovaj zapis da nas podsjeti na važnost sata, vremena i ljudi. Jer vrijeme neumitno pokazuje protok i vremena i života, podsjećajući nas da je svaka sekunda dragocjena. Zato zapisah: „Vrijeme je besplatno, ali je neprocjenjivo. Ne možete ga posjedovati, ali ga možete koristiti. Ne možete ga zadržati, ali ga možete provesti. Jednom kada ga izgubite, nikada ga ne možete vratiti.“ I dok pišem ovaj zapis, shvatam koliko je važno cijeniti vrijeme koje imamo i ljude koji nas okružuju. Satovi mjere vrijeme, ali su ljudi ti koji mu daju smisao. Svaki trenutak proveden s prijateljima, svaka priča podijeljena uz šoljicu kafe, svaki otkucaj srca, sve to čini naš život vrijednim. Ovaj zapis je posveta ne samo Borislavu-Golubu Lazareviću, već i svim ljudima koji shvataju istinsku vrijednost vremena i odnosa. Jer, na kraju krajeva, sat nije samo instrument koji mjeri vrijeme; on je podsjetnik na ljepotu trenutaka koje provodimo sa onima koje cijenimo i koji su nam dragi. Ispih gutljaj kafe a moj pogled i misli odlutaše…
