Domagoj Zelenika, mladi hercegovački pisac čije ime možete pronaći i na policama knjižara u New Yorku, Parizu, Londonu, Washingtonu i Ann Arboru, trenutno se može pohvaliti s dva objavljena romana, „Izabrani“ i „Umrijet ćeš na jesen“, a upravo ovaj drugi proglašen je za knjigu tjedna mostarske naklade Alfa, te je nekoliko puta bio prisutan na listi najprodavanijih naslova. Biti književnik u Bosni i Hercegovini, osobito mlad književnik, kakav je sam 26-godišnji Domagoj, nije jednostavno, ali jedno je sigurno, Bosna i Hercegovina, a u ovom slučaju Mostar, ima jednog od najzapaženijih mladih pisaca.
„Oduvijek sam pisao, ali nisam to smatrao talentom, mislio sam da će moje pisanje uvijek ostati samo hobi, a ljubav se razvila naknadno. Vjerujem da je došla zajedno s ovim malo zrelijim godinama“, započeo je Zelenika za Hercegovina.info.
Kako kaže, ljudi misle da romani nastaju relativno brzo, ali u njegovim mislima to sve izgleda jako sporo i postoje situacije kada i sam sebi nerijetko govori da bi trebao malo više, malo brže ili još bolje.
„Tu sigurno perfekcionizam — koji me već uveliko jako muči — igra veliku ulogu. Pokušavam sebe podsjetiti i tu i tamo pohvaliti zbog odrađenog posla, ali nisam siguran koliko mi polazi za rukom. Sam sebi kažem ‘Super, ali sada moramo na nešto novo’“, istaknuo je Zelenika.
Inspiracija uvijek nekako sama dođe do njega, a kako kaže, čovjek nikad ne zna što će ga povući da napravi nešto kreativno.
„Ono što svakako volim istaknuti kao zanimljivo jest da imam listu riječi koje mi zvuče dobro i onda me one natjeraju da napravim čitavu priču samo kako bih mogao iskoristiti ih. Recimo, volim riječ ‘barijera’“, pojasnio je Zelenika za naš portal.
S obzirom na to da su njegovi romani dobili veliku podršku ljudi te su izabrani za jedne od najtraženijih, pitali smo Domagoja je li očekivao takav odjek u javnosti.
„Nikada nemam očekivanja. Mislim da je to dobro za psihu. Znam da je na meni da napišem i uradim najbolje što znam, a ostalo je već stvar sreće i vjerojatno još nekih stvari srodnih njoj. Svakako sam zahvalan i još uvijek, u velikoj mjeri, iznenađen“, objasnio je Zelenika.
Reakcije nakon objavljivanja romana su bile odlične, a ni sam se ne može naviknuti na to sve što su mu vlastiti napisani redovi donijeli.
„Još se nisam navikao na sve te pozitivne stvari koje me dočekaju svaki put kad napišem nešto. Nikako da se slegne. Ljudi su dobri prema meni u tolikoj mjeri da sam sebe pitam je li to zasluženo. Zauvijek ću ostati zahvalan za svaki komentar koji je stigao. Pisanje mi je donijelo toliko lijepih trenutaka da se više ni ne usudim nabrojati ih, jer bih sigurno nešto zaboravio. Još uvijek sam u iščekivanju nekog jako oštrog komentara, opasne kritike. To je dobro za svakog kreativca i mora se dogoditi“, kazao je Zelenika, koji se nada da ako već mora pripadati nekoj kategoriji, onda se nada da pripada onoj kategoriji dobrih pisaca.
„To je jedina kategorizacija koja nešto znači, a kada govorimo o ciljevima – trudim se neka svoje mišljenja ispreplesti kroz radnju. Uvijek ispadne dobro, a i meni bude lakše izbaciti to iz sebe. Papir zaista trpi sve“, rekao je Zelenika.
Mladih pisaca u Bosni i Hercegovini ne manjka, ali problem s prilikama za njih je evidentan.
„Nedostaje prilika, sredstava i mogućnosti za mladog čovjeka kako bi se uopće mogao okušati u ovome poslu. Tko zna koliko je vanserijskih radova ostalo zaključano u ladicama. Moram opet ponoviti; oko sebe stalno viđam masu kreativaca koji su nestvarno talentirani i svima držim fige da uspiju. Nebitno o kojoj vrsti umjetnosti je riječ. Svaki od njih zaslužuje priliku i nadam se da ću mnogima biti u redu za čestitanje“, naglasio je Zelenika.
Za kraj, nada se dobrom zdravlju i dugom životu jer samo takav čovjek može nešto planirati, ako mu je do planiranja.
„Planovi za karijeru konkretno se tiču razmišljanja o novom romanu, imam naslov, imam ideje za vizuale, ali to je još jako, jako, jako daleko od realizacije. Nemam nikakve datume u glavi niti rokove. Kada se dogodi – dogodit će se“, zaključio je Zelenika.
