Priredio: Božidar Proročić, književnik i publicista
U sklopu pripreme projekta predstavljanja poetskog stvaralaštva Bošnjakinja, Crne Gore i pripremljenje knjige-panorame “Lirske hedije” koja se ostvaruje u okviru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava predstavljamo vam: Mirsada Bibić-Šabotić, profesorica je crnogorskog – srpskog, bosanskog, hrvatskog jezika i književnosti. Rođena je u Peći 1966. godine. Autorka je (tekstopisac, scenograf i režiser) dvadeset i pet pozorišnih predstava , zbirke pjesama ,,Žad”, zbirke dramskih tekstova ,,Drame”, romana ,,Majko zašto?” (dva izdanja), zbirke priča ,,Nemiri”, drugog dijela romana ,,Majko, zašto?“ , zbirke prozno-poetskih tekstova ,, Ajšina suza”, knjige recenzija i prikaza ,,Otkrivanje kritičkih ravni“ i zbirke pjesama ,,Netaknute zaboravom”. Objavila je brojne recenzije, romansirane biografije poznatih ličnosti, priče, pjesme, te analitičke i istraživačke radove obrazovnog i vaspitnog sadržaja u časopisima i zbornicimau zemlji i inostranstvu. Dobitnica je brojnih nagrada iz domena književnog stvaralaštva i obrazovanja. Živi i radi u Rožajama. Udata je i majka je četvoro djece.
RIJEČ
I nasta riječ
I bi riječ
Riječ koja opominje
Daruje i boli
Riječ snage i ljubavi
Riječ koja bode kao nokat
Riječ koja voli kao dijete
I bi riječ
I čovjek je pretvori u neriječ
I izobliči je
Uguši
Dade joj oblik
Đavoljeg uva
I ogluve čovjek
Zaboravi na riječ
Kao da nikada nije postojala
I nasta riječ
I bi riječ
A čovjek je pretvori u neriječ.
AHMEDU NURUDINU
Oblik tvoj niče u geniju i peru
U mislima bio si nešto poput lutka
Hartija zbori o mukama što žderu
O smrti koja te u veo svoj utka
Ahmed Nurudine ti si svjetlo vjere
Sudar sa svijetom bit je sudbe tvoje
Kojim putem krenuo vid ti je gubitak
Izabrani put ishod je tvog žitka
Tamom prekriveno zlim usudom tvojim
Sa imena tvog vrijeme ljagu pere
Bolom tvog gubitka ovu pjesmu bojim
Smrt naša u dnu škrape sija
Svjetla življenja prema mraku šeću
Ostao je neko ko iz tvog groba klija
Zborit o tome usudit se neću
Do smrtnog časa kad gase se želje
Unutrašnji nemir gorio ti dušu
Susret sa svijetom tvoje otrežnjenje
Pao si nemoćan ponor danak uze
Trajuć u tišini tekijske zavjetrine
Izdade te ruka kojoj si hljeb dao
Otiš’o si zbunjen okrunjen bez suze
Sudija i pravednika od svih si više znao
Ćutiš potopljen strahom kao voda
Miran i tih ali porušen ko plot
Vikni Ahmede šta je to sloboda
NETAKNUTE ZABORAVOM
Moje pjesme
Netaknute zaboravom
Omrežene
Mirom
Srećom
Blagostanjem
Ljudskošću
Ali
I
Bolom
Patnjom
Suzom
Kopane u ruševinama sjećanja
Žive u stihu ćutanja
Iznikle
Iz
Bespuća života
Turobnog vriska oluje
Upaljenih zjena
Ibra pročešljanog vremenom
Huke nadošle Bistrice
Sjaja mjesečevog srebra
Zamagljenih zvijezda
Starih vjetrova
Ugušene utrobe
Samoće
Srca natopljenog suzama
Pukotina nadanja
Zatrpanih rana prošlost
Grana sa odbjeglim lišćem
Iz vremena koje mi je dato
Moje pjesme
Netaknute zaboravom
PJESMA TRPI
Pjesma trpi
Beton ispucao od čekanja
Zemlju crvenu od krvnih zrnaca
Nadu zarobljenu u neizrasloj bori
Pjesma trpi
Grubo pero pjesnika
Koji steže suve ruke
Dok mu se vene nadimaju
Probijajući se između sna i jave
Pjesma trpi
I ljubav utkanu u raspukloj veni
I Godoa koji nikada neće doći
Pjesma trpi
Bol
Patnju
Smrt
Pjesma trpi čovjeka
PJEVAJTE
Ispijate krv iz mojih pedesetogodišnjih
vena
Probijate se iz ranjive kože da udahnete
dah života
I mirišete na borbu
Mirišete na krv znoj na moje bore
Na moje izbodeno srce
Mirišete na moje prve korake
Mirišete na pećke kaldrme
I…
Vrištite u tišini
Vrištite snagom pjesnika
Vriskom ispisujete jedno minulo vrijeme
Prije trideset godina
Kada je počeo da se pravi papir
Da biste se rodile
Kada je svemir pomiješao boje da biste
sijale
I…
Tu ste
Pjevate i dalje…
Vrijeme prolazi
Možda vas sjutra recikliraju
Ili..
A možda nestanete kao moja mladost
U vihoru rata
Zatvarajući pećke kapije
Ipak…
Živite sa mnom
Živite dok dišem
Dok volim
Dok praštam
Živite do trenutka
Kada u praskozorje
Jedan melek dođe
Pomiluje vašu prošlost
A meni da nadu
Da je život prolazan
A da je vječnost
Ahiret
Zato pjevajte
Pjevajte pjesmu ljubavi
Dok ja stežem ruke
Onemoćale od rada
Stežem dušu da mi ne puknu šavovi
života
Zatvaram oči da ne vidim mrak
Koji prekri Božju svjetlost
Zato,
Pjevajte
Otrgnite se od ništavila
Jer vi ste ja
A ja sam vi
Pjevajte
Pjesme moje
Pjevajte o ljudskosti
Pjevajte o miru radosti i nadi
Pjevajte o čovjeku
Jer…
Satkane ste od ljudske duše
A ja sam čovjek
