Priredio: Božidar Proročić, književnik i publicista
U sklopu pripreme projekta predstavljanja poetskog stvaralaštva Bošnjakinja, Crne Gore i pripremljenje knjige-panorame “Lirske hedije” predstavljamo vam: Zerin Murić je rođena 14.03.1998. godine u Istanbulu. U Rožajama živi gdje je završila osnovnu i srednju školu. Student je sociologije. Piše poeziju od svoje desete godine. Njen literarni prvijenac „ Na krilima duše“ objavila je2015.godine. Drugu zbirku poezije „ Poljubac mjeseca“ objavila je 2021. godine. Njena poezijaobjavljivana je u „Glasniku Bihora“, časopisu za kulturu, književnost i nauku „ KOD“, časopis za naučna, književna i društvena pitanja „Tokovi“ i u panorami savremene poezije Bošnjakinja Crne Gore „ Lirski zinet“.
O KRAJU
Dešava se
Često
Da razmišljam
Kakav će biti kraj
Ovog života
Hoću li ga završiti
Kao u snovima
Dok u biblioteci Klementinum
Potpisujem primjerak svoje knjige
Dok sam očarana zlatnim Pragom
Ili će to biti
U jednoj od onih koliba
Koje sam poželjela da imam
Dok prelistavam stare albume
I osluškujem
Zvuk vatre
Hoće li me pamtiti
Po dobrim djelima
Koje ću ostaviti iza sebe
Ili ću biti samo poput prašine
Koja je na ovom svijetu svratila
Često poželim da saznam
Kakav će kraj biti
Da li kao iz snova
Ili ću negdje
U nekom oglu
Dušu ostaviti
Dok drugi na ovom svijetu neće
O tome znati
***
Čovječe
Na tom mjestu
Gdje si sada ti
Bilo je ljudi
Prije tebe
Biće ih
I poslije tebe
Tu na tom
Mjestu
Živjeli su mnogi
Različitim životima
Na tom mjestu
U rukama su držali
Istu knjigu
Ali drugačije su
Čitali
Zapisivali
Čovječe
Na tom mjestu
Bilo je onih
Prije tebe
Biće i onih poslije tebe
Ali niko ostati neće
PJESMA O TEBI
Kada budem
Napisala pravu pjesmu o tebi
Neki novi klinci će ići
Ulicama kojima smo mi prollazili
I sanjati velike snove
Kada budem napisala
Pravu pjesmu o tebi
Zalazak sunca neće biti isti
I Mjesec će po neku suzu pustiti
Jer smo otišli
Sa željom
Da se ponovo sretnemo
Zavolimo
Jednog dana kada budem
Napisala pravu pjesmu o tebi
Ti ćeš u drugom gradu
Voditi svoj posao
Snove pretvaraćeš u realnost
Jednog dana
Kada uspijem da stihom
Opišem tvoj pogled
I boju tvojih očiju
Tvoj osmijeh
Glas
Sve što te čini drugačijim
Ti ćeš u zagrljaju imati
Jedan mali svijet
Jednog dana
Dok budeš ispijao kafu
Na omiljenom mjestu
Sjeti se mene
Potraži me
Dopusti srcu da te vodi
Kada jednog dana
Napišem pjesmu o tebi
Nebo će se postidjeti od tolike ljubavi
Ptice će grad pjesmom
Nagraditi
Tog jednog dana
Uz kafu i omiljenu pjesmu
Pisaću o tebi
O svemu što ti prećutah
Jednog dana kada napišem
Pravu pjesmu o tebi
Dođi mi
***
Nazdravljali su
Našoj ljubavi
Divili joj se
Prepričavali
Od nje su pravili bajke
Zbog nje su vjerovali
U srećan kraj
I u te poznate riječi
U dobru i zlu
Dok vas smrt ne rastavi
Uvijek sa bježala od stola
Gdje sam morala slušati o mojoj sreći
Možda zbog straha
Možda zbog srama
Jer im nisam mogla reći
Da je zapravo to
Lažna sreća
I ova ogrlica oko vrata
Nije iz ljubavi
Tu je kao znak pokajanja
Mrzela sam gužve
I naše zajedničke šetnje
I sve te poglede i pohvale
Jer sam znala
Da mi nikada ne bi povjerovali
U priču o našoj pravoj ljubavi
Tvoje ljubavi
Niko ne bi poslušao priču o
Ljubavi jedne kukavice
Bježala sam
Jer znam
Ne daju se očima vidjeti
Te modrice na srcu
Rane koje još krvare
RASTANAK
Kada govore o rastanku
Uvijek se sjetim tebe
I onih naših ludih
Planova o budućnosti
Sjetim se tako
Odijela i bijelog vela
Smišljanja imena djeci
I vječite dileme
Čije će oči imati
Kada mi govore o rastanku
Poželim da saznam
Da li i dalje uživaš u zalasku sunca
Kada prolaziš ulicama
Kojima smo zajedno prolazili
Kada mi gvore o rastanku
Uvijek čujem samo tvoje ime
I postanem svjesna
Da te ne mogu dati zaboravu
Još uvijek
