Kada govorimo o humanistima i dobrotvorima koli su potekli sa ljutog crnogorskog krša onda je jedno od imena i sinonima za dobrotu Branko-Banja Kaludjerović, sportista, bivši predsjednik Stono-teniskog saveza Crne Gore, vlasnik nekadašnje izdavacke kuće GRAFOS, jugonostalgičar, poštovaoc lika i djela Josipa Broza Tita, filantrop koji je poklonio i kuću u kojoj se nalazi CPC. Banja kako ga od milošte mnogi u Crnoj Gori, i Cetinju zovu i poznaju je decenijama posvećen onim najljepšim i najvećim vrijednostima koji čine da jedno društvo bude i bolje i ljepše. On svoju dosadašnju misiju plemenitosti ispunja na najljepši i najhumanji način. Decenije ozbiljnog rada i brojnih kako ličnih, poslovnih i preduzetničkih uspjeha učini li su ga u jednom periodu jednim od najprestižnjih privrednika kod nas. Te svoje lične uspjehe dijelio je ja svim svojim prijateljima ali i građanima Prijestonice koje je nesebično podržavao kroz brojne humane akcije, sponzorstva, filantropiju itd. Ovu godinu koju nam je na izmaku obilježilo je njegovo časno ime. Nikada nije za svoju dobrotu očekivao ništa, niti je to radio zbog medijske popularnosti i priznanja on je to uradio jer je bio i ostao ono što tako danas rijetko srećemo a zove se ČOVJEK.
Povjerenje u ljude jest, dakle, snaga da možeš s ljudima živjeti u miru, sklapati saveze prijateljstva i mirno djelovati i uspijevati. No, povjerenje u ljude ujedno je čvrsto i veliko sredstvo da ljude mijenjaš. Vjeruješ li u dobro to dobro te izgradi Branko-Banja Kaluđerović je odavno te postulate postavio sebi kao primarne i sa njima gazio i gazi i dan danas kroz svoj časni život. Milosrđe, humanost i saosjećanje životna su vodilja ovog dobrotvora. On pripada onoj rijetkoj plejadi ljudi ja bih ih nazvao tihim herojima koji nikada ne govore o sebi o njemu govore godine i decenije uspješnog života u kom je utkao najljepše niti rodnog grada ali i Crne Gore. Banjini kvaliteti čine ljudskost koja se može nabrajati u nedogled. Njegovo poštovanje prema drugima, te simpatija, dobra volja i tolerancija. To je sposobnost razumijevanja drugih i spremnost da se u svakom potrebnom trenutku pritekne u pomoć onima kojima je potrebno, i to potpuno nesebično ne očekujući ništa i ne zahtijevajući ništa zauzvrat. Humanost je danas nažalost sposobnost rijetkih ljudi da iskreno podrže druge ljude, ali i da su spremni da praštaju. To su ljudi sa rijetkim darom. Oni u svemu i svakom vide samo najbolje, lijepo i svijetlo, ne obraćajući pažnju na svu negativnost oko sebe. Čini mi se da je Banja obdaren nekom vrstom unutrašnje slobode, koja mu pomaže da bude naš gorski svetionik ispod svete planine Lovćena. Ponekad mi se čini da su ovakvi neimari kao dobri poslani na zemlju da nas nauče dobroti i milosti, i da pomognu u održavanju ravnoteže između dobra i zla kada klonemo duhom.
Branko-Banja Kaluđerović predstavlja iskre koje svakog obasjavaju u tami naše često surove stvarnosti i sive svakodnevice. Tako humani pojedinci služe nam kao zvjezdani putokazi koji nam pokazuju i osvjetljavaju pravi put u životu ma koliko nas oluje i bure nemirnih razdoblja pratile. A kada vidite svjetlost koja dolazi od ovakvih moralnih gromada, shvatite da, u stvari, svako od nas treba da bude takav. Branko Banja-Kaluđerović kao da je proizišao iz knjige legendarnog Mihaila Šolohova koji je u knjizi Sudbina čovjeka ( a koju bi svako od nas trebao da pročita) govori o požrtvovanosti i brizi prema drugima glavnog junaka koji je i komad hljeba podijelio sa onima koji nemaju. Banjina humanost je njegov lični moralni princip koji izražava humanizmom u odnosu na svakodnevne odnose među ljudima, on to nije gradio tokom života on je rođen sa tim moralnim principom i kodeksom časti. Lav Tolstoj je jednom zapisao da nema veličine bez jednostavnosti, dobrote i pravde. Dobrota ima najveću etičku vrijednost. Nju su proučavali mnogi filozofi kroz analize istorijskih događaja i pojedinačne ljudske misli i djela tih pojedinaca. Etička vrijednost je suština posebnosti Banje Kaluđerovića, zapravo on je jedan od rijetkih sinova čije ime ljudskosti dobročinstva i altruizma čine ga osobenim i nesvakidašnjom kulturološko – istorijskom pojavom u savremenom društvu čija je dobrota prirodni izraz njegove ličnosti i nenametljive prirode kojom plijeni pri svakom susretu.
Taj filigranski draguljarski vez i osobeni pečat nijednom drugom ne liči, niti neki drugi mogu biti njegova kopija. Zato ovako uzvišene i velike ličnosti imaju onaj najveći stepen poštovanja od naroda. Po njegovom dobru sagledavamo dobra drugih a to nije nikad i neće biti lako ni juče, ni danas ni sjutra. Njegovi prepoznatljivi manir i stil kojim krasi sve svoje puteve a na tim putevima i sve svoje prijatelje je osoben, poseban i jedinstve. Kada su takvi filantropi sa nama onda je i naša obaveza da budemo bolji i humanji i da tome težimo. Iako svi imamo samo po jedan život, u tom životu moramno da ostavimo trag a taj trag može da bude ono po čemu će nas buduće generacije pamtiti. Branko-Banja Kaluđerović kroz svoju humanizam poštuje ličnost čovjeka, iskren je i otvoreni u svim odnosima. Možda neki ljudi rođenjem dobiju svoj Božji znak da budu obilježeni da na ovom svijetu zablistaju kao najsjanijji dragulji koji svojim putevima slobode vodi ih snaga čiste duše. Oni nam pokazuju put koji se otvara raširenih ruka i srca koje je dovoljno veliko za sve. Žorž Sand francuska književnica jednom je zapisala: “Čuvaj dobro u sebi to blago – dobrotu. Znaj kako da je daš bez oklijevanja, kako da je izgubiš bez kajanja, i kako da je dobiješ bez zlobe.” . Zasliužio je Banja Kaluđerović mnogo više od ovog teksta ali nek i ovo bude putokaz da ga pravi prijatelji nikada ne zaboravljaju. On je čuvar nade za mnoge u teškim vremenima. Siguran sam sam da ovakav čovjek, neće nikada odustati od ideje humanosti, dobrote i dostojanstva za sve ljude dobre volje u Crnoj Gori. Zbog svega gore navedenog neizmjerno poštujem i cijenim ovog našeg gorštačkog heroja za sva vremena.
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
