Kažu da je Ramazan mjesec božije milosti i oprosta, spasenja čovečijeg sveopštim dobročinstvom i vjerom. Kažu i da je Uskrs u Kristu ostvarena pobjeda dobra nad zlom, pobjeda života nad smrću, pobjeda ljubavi nad mržnjom, nade nad očajem.
Pa dobro ljudi ako je tako, gdje smo sada? Prijete nam nuklearnim ratom, nestankom čovječanstva, ubijaju se ljudi krvnički i ne gleda se ko je vojnik a ko civil, ko je u pravu a ko nije, ko napada a ko se brani. Siluju se djevojčice i djevojke i žene to i postaje kao vrlina, nešto “normalno”. Supruge daju “dopuštenje” muževima da siluju djevojke u ratnim zonama, ali samo da paze da se ne zaraze. Kakvi smo to ljudi postali i gdje je tu vjera, gdje je tu Isus, gdje je tu Allah, gdje je tu etika, gdje je tu moral?
Je li Makijaveli bio u pravu kada tvrdi da se moral jednostavno ne može primijeniti na vladanje. Orwell je tvdio da je pomirenje moći s pravednošću glavni politički problem, ali je vjerovao da postoji alternativa politikama koje se danas vode kao što su dehumanizirajuća politika tržišta, izrazita nejednakosti, stvaranje društvenog okruženje toliko neprijateljskog da odvrati bilo koga od traženja utočišta u svijetu u kome živi. Je li ovo kraj svijeta u kome smo da sada živjeli ili novi početak?
Što se tiče naše Jedne i jedine, mi smo datakli dno u svakom pogledu i vrijeme je za novi početak, ma kako se stvari globalno i u regiji odvijale. Što bi rekla Dubioza: “Kažu da je Bosna samo država za rođaka i da smo na vrhu liste po odlivu mozaka. Neće nikad prestat’ glave da nam pune sve dok je ovaca neće falit’ vune.”
Da pokušamo u Orwellovom stilu zamisliti bolji život bar za nas u našoj Bosni, neku alternativu koja bi bila stvaranje efikasnijeg oblika predstavljanja nego što to dozvoljava naš trenutni Dejtonski sistem, čime bi se institucionalizovala pristojnost, moral i etika. Je li to utopija? Možda ali vrijedi sanjati, a poželjno bi bilo i pokušati. Što bi rekao Martin Luther King: “ I have a dream!”
Prvo bi trebalo postaviti principe naše političke pa ako hoćete i sigurnosne strategije, a to su: istina, moral, etika, jednakost u davanju prilika, pravo, pravda, humani odnosi i socijalna osjetljivost, puni razvoj kulture svih etničkih zajednica, sloboda vjeroispovijesti, sekularna vlast, puni suverenitet i reciprocitet u odnosu na ostali svijet.
Kada je riječ o istini, pravu i pravdi stvari stoje ovako:
-Okvirni mirovni sporazum za mir u BiH je nametnut agresijom i sadrži prijedlog novog Ustava, što će reči Ustava koji nije izraz slobodno izražene volje BiH građana, te je stoga ilegalan i po osnovu unutarnjeg prava (nije ratifikovan u Skupštini RBiH) i sa aspekta internacionalnog prava, jer po Povelji UN-a nije dozvoljeno miješanje u unutrašnje stvari drugih država niti je takav Sporazum legalan jer se protivi normama Bečke konvencije (član 52), koja kaže da je svaki Internacionalni sporazum ilegalan, nepostojeći, ako je donesen uz primjenu sile. Oni koji tvrde da je Skupština RBiH u decembru 1995 donijela Ustavni zakon sa odlukom da se može uvesti Aneks 4 DMS kao Ustav RBIH nisu u pravu jer se zakonom, bilo kakvim, ne može mijenjati Ustav, već stvari stoje obrnuto, zakoni se donose u skladu sa Ustavom. Na ovoj neprincipijelnoj “greški” ili bolje reći dilentatizmu a vjerovatno i veleizdaji pali su svi političari, pravnici, akademici i mediji, koji do danas nisu osporavali ovu očiglednu manipulaciju. Diletantizam planetarnih razmjera je i pokušaj HNS-a da izmjenom Izbornog zakona promjeni i ovakav ilegalni Ustav. Dalje obzirom da su vojska i policija RS presuđeni za genocid tokom formiranja entiteta RS, shodno “jus cogens” normi internacionalnog prava i sam rezultat takvog genocidnog akta mora biti poništen.
Dakle kada su principi istine i norme prava u pitanju ilegalni Dejtonski ustav mora biti ukinut, a ustavni sistem Republike BIH mora biti vraćen u upotrebu, kao polazna osnova za pravljenje novog legalnog društvenog dogovora. Uostalom i sama Venecijanska komisija je 2005. dala mišljenje a EU Parlament donio rezoluciju o BIH 2006. u kojoj se kaže da se BiH mora vratiti Vrhovni sud, da se etničko predstavljanje mora zamijeniti građanskim (individualnim), da se uvedu promjene koje će omogućiti BH da samostalno donosi političke odluke i da se preispita teritorijalni ustroj. Dakle sve ono šta je Ustav Republike BiH već imao.
-Moral i etika, bar što se tiče nosioca vlasti spali su na najnižu vrijednost, čak i pravo na život nije zaštićeno pravosudnim sistemom. Džaba gospoda Dragičević i Memić traže pravdu za svoje sinove, sa ovakvom vlašću neće je dobiti a upitno je i jesu li njihovi životi sigurni. S toga novi početak moraju stvarati potpuno novi ljudi, čiji je kredibilitet, sposobnost, etika i moral neupitan. A to u praksi znači da ni jedan pojedinac, koji je u ovih zadnjih 30 godina bh golgote participirao u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti ne smije ponovo biti dio iste. Njihova odgovornost je svemu šta su činili, a još više u onome šta nisu a morali su, što po službenoj dužnosti, što po principu humanosti, etike, morala, pravde i prava.
U historiji Bosne humanost među ljudima je uvijek bila prisutna u danima sreće. Ili kako reče Kulin Ban: “Kada dođu teški dani nikom neće teže biti, a kad dođu dani sreće nikom bolje biti neće.” Naš Ban nas je pročitao još davno, merhametli i ljubazni u miru i glupani u ratu, koga nam susjedi svakih pedesatak godina namjeste iz nekih svojih veliko državnih interesa. Je li vrijeme da se dozovemo pameti, da se otrijeznimo i prestanemo biti topovsko meso u ime i za račun naših susjeda preko Drine i Une. Ko hoće da prouči historiju Bosne iskreno vidjet će da nikada nije nastao rat u Bosni zbog unutrašnjih proturječnosti, već da je sve do jedan uvezen. I shvatit će da žitelji Bosne potiču od jednog autohtonoga naroda, kasnije podijeljenoga utjecajem vjera i osvajača, odnosno aspiranata na Bosnu. Šta su to oni i šta smo to mi dobili poslije krvavih ratova devedesetih? Ništa, samo uplakane majke nad grobovima i mezarima svoje djece, uništenu ekonomiju, razorene gradove. Hoćemo li opet uraditi isto i šta bi to opet dobili? Naravno, dobili bi isto, jesmo li stvarno toliko glupi?
A da smo pametni, u ovakvoj prelijepoj Bosni, sa ovako bogatim resursima, bili bi jedna od najrazvijenijih država na svijetu. Potrebno je samo ostvariti političko jedinstvo svih njenih građana i naroda tako što ćemo uvesti socijalnu pravdu, sigurnost za svakog građanina i institucionalno eliminisati sve strahove i od dominacije i od secesije i od novog genocida. Mogli bi stvoriti uslove da svaki narod razvija svoju kulturu i vjerske slobode do granica do kojih on sam može isfinansirati. Takav jedan model predložila je Biskupska konferencija BIH, ali se mogu razmotriti i drugi modeli. Nema ništa loše u tome da svaka etničjka zajednica ili manjina ima svoje matice kulture, smještene u dijelovima BiH koje sam izabere. Nema ništa loše u tome da svaka etnička zajednica pravi nove vjerske objekte, džamije i crkve, možda najveće u regiji, gdje bi ljudi tražili duhovnu snagu da žive u sreći i miru.
Da bi sve to bilo moguće organi zaduženi za sigurnost i države i građana moraju imati jasnu i jedinstvenu piramidu podjele odgovornosti, koja uključuje profesionalnu vojsku i policiju i teritorijalnu odbranu i civilnu zaštitu. Ujedno, sposobnost tih organizacija morala bi biti na visokom nivou cijelo vrijem, što bi se postiglo uvođenjem obaveznog vojnog roka bar u trajanju od 3 mjeseca za sve muškarce kao opciono i za sve žene koje to žele (kao recimo u Izraelu).
Pa narode Ramazan Mubarak, hvaljen Isus i Marija i neka vam Bog pomogne. “I have a dream”.
Esad Jaganjac, dipl.ing, UK
