Poštovani građani BiH, pred vama je jubilej vrijedan pažnje pune tri decenije od obnove vaše nezavisnosti. Prošli ste kroz mnoge teške momenete vaše hiljadugogodišnje istorije. Stojali ste čvrsto na vašem putu postanka ali i opstanka. Iako se i danas nalazite u često nemirnim, vremenima ja iskreno želim da vaši političari, nađu snagu i mudrosti i uvedu vas u EU.
Vaš put nikada nije bio lak na njemu je trebalo istrajati, biti hrabar i dovoljno mudar da se prevaziđu svi izazovi ali i stradanja iz vaše ne tako daleke prošlosti. Mir je jedna od tekovina koju treba sačuvati bez obzira na ostrašćenje glasove uvjek mračnih nacionalista uvjek spremnih za ,,nove pohode” i ,,nova prekrajanja.” Preživjela si brutalne udare, agresiju, razaranja, strahote, žrtve ali si i u slobodi i u bolu uvjek bila dostojanstvena. Ti si majka svih tvojih Bošnjaka, Hrvata, Srba i drugih naroda koji su rođeni na tvojim teritorijama. Onaj ko voli sebe voljeće i BiH, ti si njihova prva misao, njihova kolijevka i ognjište na kom su nastali. Sarajevo često nazivaju balkanskim Jerusalimom, jer se u njegovom centru jedna do druge nalaze islamska, pravoslavna, katolička i jevrejska bogomolja koje su opstale u mnogo težim vremenima ali sa mnogo poštovanja od jednih prema drugima. Bosna je srce Balkana. Vi predstavljate geografsko, jezičko, etničko i kulturološko središte vaših naroda. U tome i jeste vaša ljepota. Oni koji su pokušali biti vaši osvajači završili su na mračnim pločnicima istorije.
Juče, danas i sjutra pred vama će stojati budućnost i lijepa i svijetla. Iz najvećih muka i tjeskoba rodili su se vaši najbolji sinovi. Umjesto dalje čestitke ovaj ću tekst završiti najljepšim riječima velikana i jednim od tvojin najvećih sinova Meše Selimovića (1910-1982) koji je jednom zapisao: ,, Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet naslijeđa, istorije, cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje. Viđena izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i teška, viđena iznutra i sa ljubavlju, koju zaslužuje, ona je ljudski bogata iako i u sebi nesaznana potpuno. Rijetko je ko bolnije i dramatičnije određen istorijom kao Bosanac. Šta se sve kroz vijekove nakupilo u tim ljudima! Osjećanje vlastite neodređenosti, tuđe krivice, teške istorije, neizvjesne budućnosti, straha od promjene, želje za dobrotom i humanošću koja bi se odnosila na sve ljude bez ikakvih ograničenja i čestih razočarenja koja su rađala mržnju. To su veoma složeni i zamršeni ljudi i teško ih je razrješavati po prvom viđenju i po spoljašnjim utiscima. ”
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
