Povodom završetka knjige ,,Savremena književnost Azerbejdžana” koju su priredili: Božidar Proročić, Seyran Mirzazada i Dijana Tiganj. Azerbejdžanske književnike predstavljamo u crnogorskim medijima dok crnogorske predstavljamo u medijima u Azerbejdžanu. Svi pisci su prevedeni sa ruskog jezika a izbor je naparavljen uz pomoć Centra za prevođenje u Azerbejdžanu.
Gulu Akses (azerbejdž. Qulu Ağsəs) rođen je 1969. godine i autor je dvije knjige pjesama. Jedan od predstavnika savremene modernističke poezije sa tradicionalnom pristrasnošću. Zamjenik glavnog urednika omladinskog književnog časopisa „Ulduz“ / Zvijezda.
***
Ljubavi – mora, a gorčine – do grla.
Šta nam, međutim, nedostaje? ..
Baci bar kamenje, bijesan, Svemogući,
Udarac je težak, ali strah nije dovoljan.
Ja sam tvoja tvrdoglava draga, Gospode.
Dajte mrtvima da piju, vaskrsnuće!
Prazno nešto sišlo je s neba,
Vratiću se ispunjen Tebi!
Dok živim na ovom svijetu,
Živim preko roka …
Ponekad želim da uzdignem Boga više
(Padajući pod noge Njegovog božanskog …)
ZAŽELITE U SRCU …
Zaželi želju u svom srcu
Podijeli je na dva dijela.
Ko izda ljubav, taj je izdajnik.
Naš zavjet je neraskidiv.
Zaželi želju u svojoj duši …
Čini se da pada kiša.
Propušta li krov?
Suze mi kaplju na dušu.
Zaželi … čak i mračnu želju …
Pretpostavite … živo i zdravo.
Imam sastanak sa smrću.
Ostanite zbogom i hvala vam.
– Hoćeš li podnijeti razdvajanje?
– Izliću brašno s riječima.
– Hoćeš li sačekati, ljubavi?
– Eto, vidiš,ja ću sačekati tebe …
?
Ko se savio tako molećivo?
Umoran znak pitanja.
Kao da je slomljen, savijen, pognut
Jadnik je usamljen i beskućnik.
Vuče jedva, vuče,
Sam sebi je teret.
Nešto od srpa od oštrog,
Nešto sa neimenovanog ostrva
Nešto u njemu, vjerovatno od propalice,
Ili neshvatljivi bog.
***
I idi grebanjem jezika iza očiju,
Šta ću im odgovoriti, dragi Zlatousti,
Neće dugo zapečatiti ljubav sa brendom,
Zaljubio sam se – zato sam postao nevoljen od njih.
Volim da si jedina za mene.
Ispostavilo se da je velika radost neostvariva,
Priznajući poznaniku, u potpunosti sam vjerovao,
Da ću te iščupati iz srca, draga.
Ali, avaj, ti si ostala nepokolebljiva u njemu,
Zauvjek smještena, lako i svemoguće,
Slobodni ste kada želite, noću i danju
Moj zdrav razum će oboriti svaki sat!
…Ova tajna je moja i tvoja zaujvek.
Ova tajna, prlijelepa do smrti, dovoljna nam je
Ne trebaju nam ugao i gnijezdo od Boga,
Mjesto koje sam izabrao biće nam dovoljno!
***
Ako ostavim svijetlo prije tebe
ispuni moj zavjet:
prospi vodu posle …
Blagoslovi moj put
i ne kažnjavaj me, ne čupaj kosu.
Sve, znaj, zauvjek.
Otići ću Alahu.
Biću izjednačen sa svima.
Jedini zajam je
poslednji dah
odahni,
a povjerilac će nestati preko praga …
ipak, moje svijetlo,
ne vjeruj u bijelo svijetlo,
pustivši suzu
kao Božja rosa …
***
Zalazak sunca
pao na grimizno svijetlo
liptanje sunčeve krvi
***
Nigjde i nikad
nije zakazao datum
nije viđena, nije upoznata
tokom čitavog mog života.
Ali ovdje sjedim i čekam …
Koga?
I gdje?
***
Po cijelom svijetu
nećete naći „odraslog“.*
Da li je još jedan ostao –
na kazahstanskom govori čarolije na sazu. *
***
Jao jao!
Posječena šuma,
pogrbljeno,
pet ili šest zakržljalih stabala,
zemlja – u grudama,
rolne.
*,,Adalet“ – pravda
*To se odnosi na čuvenog virtuoza sviranja saza – ašuga
Adaleta Nasibova.
Udari groma –
Hoću da vrištim.
Tiho se grčim.
***
Ponekad potajno od majke
Želim da učinim dobro djelo –
okupim sve udovice na svijetu
i udam ih …
Pa, nisu svi prazni, bar jedan …
Da muž kasnije ne bi psovao ženu,
I nije krivio sebe …
I, samo upadajući u ovaj hir,
u tvojim snovima lule
Sanjam, kao u sjećanjima
lice preminulog oca,
koga nikada nisam vidio …
***
Pod bistom palog junaka
molitva prosjaka
zastrta …
Šta je slađe, šta je poželjnije u svijetu?
Ne domovina, ne domovina, već djeca!
Opet mrmlja u sebi.
Gledajući okamenjeno lice,
Rukama ponovo prekriva lice …
Piše:Božidar Proročić, književnik i publicista
