Pogledi

POGLED IZ AMERIKE: LISICA I VRANA IZ NAŠIH DANA

U sjeni tragedije koja se već drugu godinu događa narodu Ukrajine, a od 7. Oktobra još pogubnije i drastičnije narodu Palestine, srpski i hrvatski agresor udruženim snagama pokušavaju u BiH ostvariti ciljeve koje nisu uspjeli ostvariti tokom agresije 90-tih. U tom im pomaže više uticajnih zemalja EU, a iznuđenim ustupcima pogoduje izdajnička Trojka, predvođena Konakovićem, Nikšićem i Fortom, koja će ako se ne zaustavi zemlju zaviti u crno, a narod ostaviti na cjedilu. 

Dodik i Čović uduženim snagama protiv države

Iako su duboko podijeljeni i opterećeni prošlošću, Srbija i Hrvatska preko svojih ekspozitura SNSD-a Milorada Dodika i HDZ-e Dragana Čovića već 20 godina zajedno pletu mrežu oko Bosne i Hercegovine, sa težnjom da je oslabe, učine neodrživom, podijele i sebi pripoje po granicama koje su prije više od tri decenije u Karađorđevu iscrtali i označili kao strateški cilj predsjednici Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman. U tom nastojanju Milorad Dodik je sve agilniji i nestrpljiviji, jer vidi da mu se vrijeme izmiče, pa u žurbi pravi teške i nepopravljive greške, koje mu se sve više obijaju o glavu, i prijete mu smjenom sa funkcije Predsjednika Rs i robijom. Iako ga još uvijek smatraju amerčkim igračem, jer su ga ustoličile SAD, jasno je da on radi za sebe i Veliku Srbiju. Za razliku od Dodika, njegov lukavi i prefrigani tandem Dragan Čović, koji s Dodikom aktivno surađuje i radi zadnjih 20-ak godina, ne srlja – već strpljivo čeka svoj plijen. Manje je vidljiv i kao lukava zvijer izlijeće samo kada mora ili ocijeni svrsishodnim. Kada se eksponira, nastoji biti uvjerljiv i želi ubijediti one kojima se obraća. I on kao Dodik žele ozvaničiti i omeđiti svoj feud i odnijeti ga svojima u miraz kada za to dođe vrijeme.  

I Hrvatska i Čović znaju da ne mogu dobiti treći entitet dok se Rs ne odvoji. Nisu ga mogli dobiti ni s Dejtonom, jer su bili više nego nagrađeni uspostavljanjem suverenita na do tada okupiranim dijelovima Hrvatske, koje su etnički očistili i sa njih protjerali Srbe. A dati im više bilo je u to vrijeme neprihvatljivo za uticajne zemlje MZ-e koje su o tome odlučivale. Zato su vlasti Hrvatske i sada strpljive i uzdržane. U svemu dominiraju na području FBiH, a ni u vlasti nad državom im ne fali mnogo. I dok se Dodik zalijeće, prijeti, rizikuje, najavljuje ujedinjenje svih Srba u jednu državu i stvaranje “srpskog sveta”, Čović vreba i čeka pravu priliku. I to neodoljivo podsjeća na Ezopovu basnu o Lisici i vrani, koja još uvijek drži plijen i čuči na entitetskoj grani.

Lija čeka da dočeka

A sve to se događa pred očima bh građana u zemlji i dijaspori i u prisustvu i sadejstvu bosanske Trojke, koja je od SDA preuzela dio vlasti i ovlasti, ali i sve veća iskušelnja iz kojih je teško izići neokaljan i čist. Sve češće su to teški diplomatski okršaji, u Mostaru sa Čovićem ili Banja Luci sa Dodikom, koji podsjećaju na boks mečeve iz kojih se ne može očekivati dobar ishod. 

I dok pro-bosanska Trojka nastavlja meč sa Dodikom, sve češće dolazi u klinč, pada na pod, gubi samopouzdanje, gubi rundu po rundu, Čović se ceri iz prve lože gledališta i čeka već poznat ishod, koji su on i njegovi mentori osmislili i ležirali. Čeka na Ustavni zakon po njihovoj mjeri. Imenovanje Marina Vukoje u Ustavni sud BiH je samo mali dio tog plijena koji mu je na dohvat ruke i preduslov za ostvarivanje strateškog cilja .

Dodikova i Čovićeva alatka

Poltronskom uslužnošću i novim ustupcima u korist Dodika i Čovića Trojka pokazuje da su sve upotrebljivija alatka u njihovim rukama. Čović i Dodik sve vidljivije ih vodaju na uzice k’o svoje pudlice.

Posljednja runda pregovora Konakovića, Nikšića i Forte sa partnerima iz SNSD-a i HDZ-e u Sarajevu, nije obećavala rezultate pa ih nije ni donijela, ali je poslužila Trojki da nastavi muljati i na očigled svih nas Dodiku i Čoviću davati ustupke, na koje su se obavezali ili su uslovljeni. Samo da ne uznemire duhove i ne izazovu previše talasanja. Do sada su dali sve što se od njih tražilo i to pravdaju postignutim uspjesima, koje samo oni vide. 

Po čemu je državni Budžet njihov uspijeh? Zar ga svi ne trebaju i ne zobaju? Po čemu su zakoni iz 14 prioriteta EU, ako se kad usvoje, a još uvijek su samo neki u raspravi i odlaže se njihovo usvajanje, samo njihov uspijeh? Zar oni ne služe svima, a prije svega onima po čijoj se narudžbi prave? Jedino što je Trojka do sada dobila za svoju servilost su fotelje sa naslonjačima za sebe i udobne stolice za svoje poslušnike i sljedbenike. Jedino u čemu su ostali dosljedni, i u to se kunu, je spremnost da nastave razgovarati i pregovarati (sa dokazanim neprijateljima države), iako im se to svaki put razbije o glavu. Najnovije iskušenje pred kojim se nalaze uz Zakon o pranju novca je Zakon o sudu, za koji se još ne zna da li je to Zakon o sudu ili sudovima, da li će to biti Viši, Apelacioni, Vrhovni sud, niti mu je poznata nadležnost, niti mu se zna sjedište. Kako po svemu izgleda neće to biti državni Viši sud, kako je bilo zamišljeno, već Apelaciono vijeće kao odjeljak suda, nad kojim će Dodik imati punu kontrolu, naročito ako mu sjedište bude u komšiluku. A svoju namjeru da mu i to prepusti, Trojka pokušava prikriti skretanjem naše pažnje sa “nadležnosti suda” (što je od primarne važnosti) na to gdje će biti sjedište tog Suda. Ko biva Trojka neda da to bude Banja Luka, ali će se složiti (živi bili ili pa vidjeli) da to bude neki drugi grad u Rs, koji je kao i Banja Luka pod  Dodikovom punom kontrolom. A Dodik im nudi i Bosanski Novi. Tako Trojka nakon Uprave za indirektno oporezivanje, sektora finansija, para za kupovinu zgrade UIO, četvrtog zastupnika u parlamentu, pokazuje spremnost na ustupke za smjenu Centralne izborne komisije (CIK) i izmjenu sudija u Ustavnom sudu…Dodik bi time dobio željeni stepen pravosuđa, jedini organ kojeg se plaši i koji bi mu mogao doći glave. Ostaje samo da još prihvate promjenu strukture sudaca Ustavnog suda po želji Dodika i Čovića, pa će sva vlast na federalnom i državnom nivou biti u Dodikovim i Čovićevim rukama. Više im ni jedan sud neće moći suditi. Bez njih se ni jedan zakon niti zakonski akt neće moći donijeti niti postojeći izmijeniti. Oni će kad žele blokirati a kad htjednu deblokirati sve organe i institucije od najnižih do Parlamenta, što je ovih dana već vidljivo na sceni. A sa birokratijom EU i  Međunarodnom zajednicom oni će naći rješenja.

U uslovima Bosne i Hercegovine, koja je uprkos međunarodnom nadzoru još uvijek pod punom kontrolom agresorskih i okupacionih snaga Srbije i Hrvatske, sjedište suda može biti jednako važno kao i primarna nadležnost suda, ako želi imati jurisdikciju na cijeloj teritoriji države, a ne samo u entitetima. 

Ali kako Dodik uvijek dobije ono želi, dobiće i sada, jer u pravilu traži nemoguće, da bi kroz “kompromis” sa slabijim dobio upravo ono na što cilja i što želi, a to je skoro uvijek samo malo ispod nemogućeg.

Savezništvo Dodika i Čovića, projektovano od Srbije i Hrvatske, sa težnjom da oslabe i unište državu BiH i podijele njen teritorij po linijama iz Karađorđeva, ima značajnu podršku i dijela EU, što je rezultat uspješnog lobiranja kako Hrvatske tako i Srbije preko Aleksandra Vučića. 

Različiti putevi do odabranog cilja

Srbija i Hrvatska, Dodik i Čović, imaju jasno postavljen cilj i nisu odustali o njega, samo se razlikuju njihovi putevi do cilja. Srbija preko Dodika i njegovih sljedbenika djeluje više operativno, parališe Visokog predstavnika, udara na jednu po jednu državnu instituciju, diskredituje jednog po jednog bošnjačkog lidera, koristeći pri tom kao zaštitu Narodnu skupštinu Rs. Od kada je Tegeltija prešao iz VSTV-a u Dodikov tabor država se konstantno torpedira nezakonitim entitetskim zakonima, kojima se ugrožava ustavno uređenje zemlje i zavađa građanstvo. Hrvatska i Čović mobilišu pučanstvo preko HNS-a, izbornim zakonodavstvom i legitimnim predstavljanjem osvajaju ključne poluge vlasti u FBiH i čuvaju leđa Dodiku, kada se pokaže potrebnim. U početku čvrsto uz Dodika, Čović ga vremenom prati samo sa distance, nekad i uzdražano, ali se drži strateškog pravca. Baš kao u basni lisica i vrana. Dodik gubi živce, sve više je isturen, vrijeđa, svađa, prijeti, udara i prisvaja, dok Čović sa distance kutri, prosipa maglu i čeka plijen. Od kada je protiv Dodika pokrenut sudski postupak, on se sve više gubi, napada uticajne lidere MZ-e, prijeti otcjepljenjem Rs i Tegeltijinim entitetskim zakonima ruši suverenitet i udara na ustavno i Dejtonsko ustrojstvo države. 

Dodikovo antidržavno djelovanje, njegov put u secesiju je sve opasniji, ne samo za BiH, što je ovih dana  ponovo predočeno Vijeću sigurnosti UN-a kroz redovni izvještaj Visokog predstavnika C. Schmidta, ali i kroz izlaganje Predsjedavajućeg BiH Željka Komšića. Ali nije Dodik sam koji već predugo prijeti vatrom, koja bi mogla zapaliti ne samo Balkan. Čović je s njim i uz njega, samo manje vidljiv, manje spominjan, štićen od Schmidta i pod kišobranom EU. 

Ali i lija dolija. Neće se još dugo čekati. Naći će se neko ko će zaustaviti  opasnu igru koju vode Dodik i Čović i njene vinovnike smjestiti u kaveze, gdje ćemo ih moći gledati kao što se gledaju životinje u zoološkim vrtovima. Na BiH pravosuđe se predugo čeka, da li je konačno na potezu?

Sudski postupak protiv Dodika

Sudski proces, koji nedavno pokrenut protiv Dodika, ima veliki značaj, ne samo za status pravosuđa, već i za kretanje BiH države. Malo je vjerovatno da korumpirano bh pravosuđe, pod jakim uticajem agresorskih strana, u tom predmetu može donijeti pravednu osuđujuću presudu, ali će se pokrenuti procesi, koji će početi mijenjati stanje. 

Tužbom protiv Dodika zbog zabrane provođenja i objavljivanja u Sl. glasniku RS odluka Visokog predstavnika Tužilaštvo BiH stavlja u treći plan ili čak ignoriše Dodikovo antiustavno i antidejtonsko djelovanje i sve ozbiljnije prijetnje otcjepljenjem Rs, a staje u zaštitu Schmidta i MZ-e koju on predstavlja.

Ali i jedan korak na putu do pravde je korisniji od tapkanja na mjestu koje traje godinama. 

Umjesto tužbe za pokušaj rušenja ustavnog poretka zemlje i kršenje Dejtona, radi zaštite države i njenih građana, Tužilaštvo ga optužuje zbog neprovođenja odluka Međunarodnog predstavnika, što Dodiku omogućuje da optužnicu protiv njega predstavlja kao optužnicu protiv Rs, pa organizuje skupove podrške i dobiva podršku. Dobiva je sa skupova koji se održavaju širom Rs, a  po zamisli predsjednika NS RS Stevandića Dodiku se “zabranjuje” da ide na ročište zakazano za 22.11.2023.g. Podsjećamo da je na prvom ročištu održanom 15.10. Dodik izjavio da ne razumije tužbu, a sudiji koji vodi postupak otvoreno zaprijetio odmazdom. 

Dodik i Čović moraju stati ili nestati

Dodik i Čović se moraju zaustaviti. Njihovo razorno djelovanje traje već dva desetljeća i prijeti da eskalira. Dodik po ko zna koji put najavljuje otcjepljenje Rs od BiH i pripajanje Srbiji. Čović mudro šuti, lija čeka, ne oglašava se. Da li treba djelovati ili čekati da se to dogodi? I ko je taj ko to treba zaustaviti i onemogućiti? Izgleda niko. 

A tandem Dodik – Čović radi što želi. Niko im ne može stati na put. Sigurni su sve dok su zajedno i na istom poslu. Da padne Dodik uzdrmao bi se i Čović, a to ni sprska ni hrvatska strana neće dozvoliti. Nije tek tako slučajno Dragan Čović u februaru 2022. svoje obraćanje zastupnicima NS RS završio riječima “Čuvajte Republiku srpsku!” 

Ni Vučićeva Srbija ni Plenkovićeva Hrvatska neće odustati od svog cilja. Ako Dodik i bude osuđen i dobije zabranu da obavlja dužnost, Srbiji će trebati novo vrijeme da pripremi i osposobi Dodikovu zamjenu za ulogu koja joj je namijenjena. Time bi i Hrvatska strana bila prisiljena da još sačeka. Ali im čekanje savršeno odgovara u ovom vremenu, kada uspostavljaju punu dominaciju nad daleko širim područjem od onog koje bi dobili sa obnovom tzv. Herceg Bosne.  

I dok vrana na entitetskoj grani njihov zajednički plijen počinje da šmeka lisica ispod drveta plete mrežu i dio svog plijena čeka.

Putem dugim hiljadama kilometara i milja Čović lukavstvom a Dodik  snagom idu do zajedničkog cilja. Ni jedan ni drugi neće stari, jer ih Beograd i Zagreb pomaže i prati.

Drugačije je danas vrijeme nego onda kada je nastala Ezopova basna o Lisici i vrani. U Bosni već duže na uzbunu zvone zvona, mora se osloboditi luđačke košulje iz Dejtona. Uzalud sve ove dane lisica očekuje plijen od vrane. Nema plijena ni lisici ni vrani, Dodiku i Čoviću su odbrojani dani. Bosna će opet biti cijela, spojeće se u jedan sva tri njena dijela. 

Dodik i Čović, srpske i hrvatske delije, dobiće svoje zaslužene ćelije. Srbija i Hrvatska moraće da shvate da im je najbolje da nastave živjeti od svoje radom zarađene plate, da se s Bosnom pobrate i svojoj se kući vrate. Uzalud su bile njihove nade i zablude, jer  Bosne je bilo i Bosne će biti i kad njih ne bude.

Burlington,        

Zijad Bećirević

Related posts

INTERVJU SA NIKOLOM BELADOM: MONSTAT KAO FILIJALA SPC

NEMA SANKCIJA ZA UDAR NA USTAVNI POREDAK BOSNE I HERCEGOVINE?

Dijaspora BiH Administrator

IGK: Zbog objavljivanja zastave sa ljiljanima, Amina Pilavdžija prolazi kroz medijski linč

Dijaspora BiH Administrator

IGK povodom presuda za zločine u selu Zecovi: Daleko je Prijedor od istine i pravde

Dijaspora BiH Administrator

Tegeltija traži da Njemačka etnički ‘očisti parlament od Bošnjaka’ po uzoru na RS!?

Dijaspora BiH Administrator

RUSKA OKUPACIJA UKRAJINE-PORAZ PUTINA

Dijaspora BiH Administrator

Leave a Comment