Kultura

ISMET HADŽIĆ PETODECENIJSKI  TRAG U LIKOVNOJ UMJETNOSTI CRNE GORE (II)

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Ismet Hadžić je istaknuta figura u likovnoj umjetnosti Crne Gore, čije bogato i raznovrsno djelo obuhvata slikarstvo, grafiku, kao i učešće u brojnim likovnim kolonijama i izložbama. Njegova posvećenost umjetnosti, zajedno sa značajnim obrazovnim dostignućima i članstvom u prestižnim umjetničkim udruženjima, čini ga važnim dijelom kulturne baštine Crne Gore. Hadžićev rad, koji se proteže kroz decenije, zabilježen je i kroz monografiju ”Čitav život”, naglašavajući njegovu trajnu prisutnost i doprinos umjetničkoj sceni. Njegova umjetnost, koja se prepoznaje po jedinstvenom stilu i tehnikama, nadilazi granice Crne Gore, pronalazeći odjek i priznanje i na međunarodnoj sceni. Ismet Hadžić, umjetnik čija se karijera proteže na više područja, uključujući likovnu umjetnost i grafiku, predstavlja izuzetno važnu figuru u kulturnom pejzažu ne samo Crne Gore i Sandžaka, već i mnogo šire. Njegovo djelovanje transcendiralo je granice tradicionalne umjetnosti, čineći ga ključnim akterom u promovisanju kulturne raznovrsnosti i međukulturnog dijaloga. Kroz svoj rad, Hadžić ne samo da istražuje estetske dimenzije likovne umjetnosti i grafike, već se bavi i dubokim kulturnim, socijalnim i istorijskim temama koje odjekuju univerzalnim vrijednostima. Hadžićeva sposobnost da kroz svoje umjetničko izražavanje prenosi složene kulturološke narative čini ga izuzetno relevantnim u kontekstima đe se susreću i prepliću različite kulture. Njegova djela služe kao mostovi razumijevanja između različitih etničkih, religijskih i kulturnih grupa, promovišući tako ideje tolerancije, suživota i međukulturnog poštovanja. U Crnoj Gori i Sandžaku, regijama koje su već dugo raskršćja različitih kultura i civilizacija, Hadžićeva umjetnost doprinosi jačanju kulturnog identiteta i podstiče dijalog i saradnju među različitim zajednicama. Međutim, Ismet Hadžić nije samo lokalni umjetnik; njegov značaj seže mnogo dalje. Njegova sposobnost da komunicira univerzalne teme kroz specifične kulturne prizme omogućava mu da pređe nacionalne i kulturne granice, čineći njegov rad relevantnim i cijenjenim na međunarodnom nivou. Njegove izložbe, radovi i projekti privlače pažnju publike i kritičara širom Evrope, dokazujući da umjetnost može biti snažno sredstvo za promociju međukulturnog razumijevanja i globalne solidarnosti. Uloga Ismeta Hadžića u kulturnim i međukulturnim prostorima nije samo uloga umjetnika koji stvara djela; on je takođe edukator i inovator koji kroz svoj rad i angažman inspiriše druge da preispitaju svoje kulturne pretpostavke i da se otvore prema bogatstvu različitosti koja obogaćuje naš svijet. U tom smislu, Haddžićev doprinos nije samo u estetskoj vrijednosti njegovih radova, već i u njegovoj sposobnosti da pokrene važne društvene i kulturološke dijaloge, čineći ga istaknutom figurom u promovisanju kulturne raznovrsnosti i međukulturne harmonije na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou.

Grafika “ Crveni gavran“ Ismeta Hadžića iz 1988. godine predstavlja značajno djelo koje se može interpretirati na više nivoa. Na ovoj grafici dominira figura crvenog gavrana, koji je prikazan u neobičnoj, gotovo magijskoj atmosferi. Boja ptice je neočekivana i izaziva pitanja o simbolici i značenju koje umjetnik želi prenijeti. Motiv ptice često je simbol slobode, ali i nosilac raznih drugih značenja, u zavisnosti od kulture i konteksta. Crvena boja u mnogim kulturama simbolizuje strast, energiju, ali i opasnost ili promjenu. Ovđe bi crveni gavran mogao biti metafora za nešto neuobičajeno, izvanredno ili čak subverzivno. Potezi koji formiraju siluetu ptice su slobodni i dinamični, što grafici daje dozu ekspresionizma. Ovi potezi, zajedno sa mekim, pastelnim bojama pozadine, stvaraju kontrast i ističu glavni motiv. Odsustvo detalja i minimalistički pristup omogućavaju posmatraču da se usredsredi na emocije koje ovo djelo budi. Kompozicija je jednostavna ali efektna, sa pticom smještenom u donjem lijevom uglu, što omogućava očima da slobodno lutaju po praznini platna, možda sugerisajući beskonačnost neba ili unutrašnji prostor misli. S obzirom na godinu nastanka, “Crveni gavran“ može odražavati i tadašnje društveno-političke tenzije, kao i umjetnikov lični pogled na svijet oko sebe. U kontekstu crnogorske umjetnosti, ova grafika može se tumačiti kao dio šireg narativa koji se bavi identitetom, tranzicijom i kulturnim simbolima.  Ismet Hadžić je kroz ovu grafiku demonstrirao sposobnost da stvori djelo koje je istovremeno i vizuelno privlačno i bogato potencijalom za različite interpretacije, što je znak istinskog umjetničkog majstorstva. “Crveni gavran“ stoga predstavlja značajan doprinos umjetničkom izrazu u Crnoj Gori i poziva na razmišljanje i preispitivanje kako ličnih tako i kolektivnih vrijednosti. 

Grafika „Stid“ autora Ismeta Hadžića iz 1989. godine odlikuje se izražajnim koloritom i intrigantnom kompozicijom. Dominira figura koja drži kišobran, smještena u središte kompozicije. Figura je stilizovana, sa zaobljenim oblicima, što pruža jednu skoro dječiju naivnost i jednostavnost prikaza. Ipak, postoji snažan osjećaj dubine i teksture. Upotreba boja je slojevita, sa naglašenim kontrastima između hladnih i toplih tonova. Hladni tonovi u pozadini stvaraju atmosferu mira i introspekcije, dok topli žuti i braon tonovi na glavnom planu unose živost i dinamiku. Kišobran, koji figura drži, može biti simboličan; može predstavljati zaštitu, sklonište ili čak barijeru između figure i spoljašnjeg svijeta, sugerišući tako na unutrašnju emocionalnu stanje lika koji se osjeća stidom. Stid kao osnovna tema grafike može biti interpretiran na razne načine – možda kao komentar na socijalne norme, ličnu ranjivost ili čak socijalnu izolaciju. Kompozicija je balansirana ali i napeta, sa likom koji se nalazi blizu centra ali je okrenut na stranu, gotovo kao da izbjegava direktan kontakt sa posmatračem, što dodatno naglašava temu stida. Biljke u prvom planu dodatno doprinose osećaju izolacije ili odvajanja glavnog subjekta od okoline. Tehnika grafike kojom je djelo realizovano doprinosi teksturi i složenosti djela. Gruboća papira, viskoznost boje, i način na koji su različite boje nanijete i preklapaju se, sve to doprinosi opštem utisku djela. Ovo djelo Ismeta Hadžića je zanimljivo i zato što pruža uvid u umjetnikovu sposobnost da prenese složene emocije kroz relativno jednostavne forme, te da kroz svoje umetničko izražavanje pokrene posmatrača na razmišljanje o univerzalnim ljudskim iskustvima kao što je osećaj stida.

Grafika “Ispod Hajle“ koju je Ismet Hadžić stvorio 2009. godine je prikaz pejzaža, koji odiše mirnoćom i istovremeno demonstrira snažno osećanje prostora. Na djelu dominira zimski pejzaž sa prikazom borove šume, što bi moglo odražavati uticaj prirode na umetnika i njegovu sposobnost da uhvati suštinu krajolika koji ga okružuje. Umjetnik je ovdje majstorski upotrebio tehniku grafike kako bi prenio osjećaj hladnoće i tišine zimskog pejzaža. Ovaj rad karakteriše izuzetna detaljnost u prikazu stabala i vegetacije, što ukazuje na umjetnikovu posvećenost preciznosti i strpljenju potrebnom za stvaranje takvog djela. Tamne linije borova odražavaju robusnost i snagu ovih stabala, dok snijeg koji ih okružuje pruža kontrast koji ističe njihovu tamnu teksturu. Njihova pozicija i distribucija po platnu vode oko posmatrača kroz scenu, dodajući dubinu i perspektivu kompoziciji. Nebo iznad pejzaža je obavijeno finim linijama koje mogu predstavljati oblak ili maglu, doprinoseći atmosferi hladnoće i izolovanosti koju zima često donosi. Ovaj element takođe može simbolizovati promenljive i nepredvidive aspekte prirode, kao i prolaznost vremena. Izbor crno-bijele palete ističe strukturne elemente grafike, naglašavajući igru svjetlosti i sjenke, što dodatno doprinosi dramatičnosti i emotivnom utisku. Odsustvo boje može biti i simbolično, sugerišući na univerzalnost i vječnost prirode, koja transcendirira promjenljivost i prolaznost. “Ispod Hajle“ je djelo koje odiše mirnoćom, ali i dubokim poštovanjem prema prirodi. Hadžić očigledno ima izuzetno osjećanje za detalje i sposobnost da ih prenese na papir na način koji odražava i tehničku preciznost i emotivni izraz. Ova grafika može se tumačiti kao meditacija na temu prirode i čovjekovog mjesta u njoj, pozivajući na kontemplaciju i unutrašnji mir.

Grafika “Umjetnik i model“ Ismeta Hadžića iz 2009. godine je kompleksno djelo koje prikazuje portret umjetnika i modela, postavljenih u okviru koji aludira na televizijski ekran ili sliku unutar slike. Ovaj rad je bogat simbolikom i poziva na detaljnu analizu. Umjetnikov lik dominira gornjim dijelom kompozicije, sa izražajnim, skoro hipnotičkim pogledom koji odražava intenzitet i dubinu kreativnog procesa. Gusta brada i razbarušena kosa mogu simbolizovati tradicionalni koncept “umjetničkog genija“ ili mogu predstavljati divlju i neukrotivu prirodu kreativnosti. U donjem dijelu, figura modela je umetnuta u kompoziciju na način koji sugeriše da je ona subjekt umjetnikovog stvaralaštva. Njen pogled je sabran i introspektivan, što može implicirati da je ona više od objekta posmatranja – ona je partner u umjetničkom aktu, a možda i metafora za samu inspiraciju. Arhitektonski elementi, kao što su prozori i vrata, koji se pojavljuju na grafici, mogu se tumačiti kao simboli prolaza između stvarnosti i mašte ili između unutrašnjeg i spoljnog svijeta umjetnika. Ovi elementi takođe mogu ukazivati na strukturu i okvire unutar kojih se umjetnost odvija. Zanimljiv je i kontrast između realističnog prikaza lica i skoro apstraktnog, grubog tretmana ostatka kompozicije. Ova tehnika stvara dinamičan vizuelni efekt i ističe lica kao centralne tačke fokusa. Na gornjem desnom dijelu grafike nalazi se još jedan lik, moguće demon ili fantastično biće, što dodaje element misterije i simbolizuje unutrašnje sukobe, strahove ili umjetnikove demone koji ga prate u kreativnom procesu. Ismet Hadžić u grafici “Umjetnik i model“ istražuje složenu dinamiku između stvaraoca i njegovog subjekta, između unutrašnjeg svijeta umjetnika i spoljnog svijeta forme i percepcije. Kroz igru teksture, simbola i portretnog prikaza, Hadžić stvara djelo koje je istovremeno introspektivno i ekspresivno, nudeći dubok uvid u psihologiju kreativnog izraza.

Grafika “Čovjek sa torbom“ Ismeta Hadžića iz 2011. godine je jednostavna, ali izuzetno ekspresivna. Umjetnik je ovde prikazao lik muškarca, vidjenog sa leđa, koji drži štap u jednoj i torbu u drugoj ruci. Ova kompozicija odražava osjećaj usamljenosti i introspekcije, koji su često teme u umjetnosti. Muškarac je obučen u kaput, što ukazuje na hladnije vremenske uslove, ili možda na potrebu za zaštitom od spoljnog svijeta. Postojeći izolovano u prostoru grafike, lik kao da se kreće kroz nepoznato ili unutrašnje putovanje. Njegov stav je uspravan, ali iščekujući, sa štapom koji može simbolizovati podršku ili putokaz. Paleta boja je ograničena, što doprinosi osjećaju melanholije i duboke lične refleksije. Ova ograničenost takođe stavlja akcenat na teksturu kaputa i torbe, naglašavajući materijalnost i težinu svakodnevnog života. Torba može simbolizovati breme koje lik nosi sa sobom – bilo da je riječ o fizičkom teretu ili metaforičkom teretu iskustava i emocija. Linija horizonta je jednostavna i čista, što stvara kontrast između složenosti ljudske figure i praznine prostora u kojem se ona nalazi. Ovo može ukazivati na kontrast između pojedinca i njegove okoline ili može sugestirati osjećaj otuđenosti. Detalj koji posebno privlači pažnju je mali cvijet na horizontu, koji unosi element nade ili ljepote u inače prazan pejzaž. Cvijet može predstavljati trag duhovnosti ili unutrašnje snage koja se suprotstavlja inače monohromnom i turobnom kontekstu. Ismet Hadžić u grafici “Čovjek sa torbom“ prikazuje ljudsku figuru u stanju meditacije ili putovanja, đe je fokus na unutrašnjem iskustvu lika, a ne na njegovoj interakciji sa okolinom. Umjetnik je upotrebom svedene palete boja i jasne kompozicije stvorio djelo koje istražuje teme usamljenosti, bremena života i traženja smisla, pa je time dao snažan komentar na stanje čovjeka. 

Grafika “Moj grad-kuća II“ Ismeta Hadžića iz 2012. godine je djelo koje prikazuje tradicionalnu arhitekturu, grada na sjeveru Crne Gore, kroz detaljan i minuciozan prikaz stambenih objekata. Na prvi pogled, očigledno je da je umjetnik posvetio veliku pažnju detaljima, što se ogleda u preciznosti sa kojom su prikazani elementi graditeljstva – od krovova, prozora, zidova, pa sve do teksture materijala. Kompozicija grafike je uravnotežena, sa objektima koji su raspoređeni tako da stvaraju osjećaj dubine i perspektive. Upotreba svjetla i sjenke dalje ističe oblike kuća i naglašava njihovu trodimenzionalnost, dajući sceni živost i realističnost. Krovovi kuća su posebno istaknuti, sa njihovim karakterističnim nagibom i oblikom, što može ukazivati na specifičan regionalni stil gradnje ili na važnost doma i porodice u kulturi tog mjesta. Tekstura krova od šindre sa spojem kamena, kako je prikazana, prenosi osjećaj trajnosti i snage, dok istovremeno govori o tradiciji i istoriji. Takođe, pažnju privlači kontrast između arhitekture i prirodnog okruženja; kuće su smještene u kontekstu koji uključuje i biljke i reljef u pozadini, sugerirajući sklad između građenog i prirodnog. U kompozicijskom smislu, grafika je uravnotežena, sa kućama koje su raspoređene tako da vode oko posmatrača kroz scenu, omogućavajući mu da se mentalno prošeta ulicama grada. Postoji jasna igra svjetlosti i sjenke koja dodaje životnost sceni i stvara iluziju dana i vremena unutar kompozicije. Ismet Hadžić u grafici “Moj grad – kuća II“ demonstrira ne samo svoju tehničku vještinu, već i sposobnost da kroz umjetnost ispriča priču o mjestu koje ima posebno značenje. Njegovo djelo nas poziva da razmislimo o tome kako prostori u kojima živimo oblikuju naš identitet i kako arhitektura i urbanizam utiču na naše kolektivno sjećanje i kulturu.

Grafika “Pismo majci“ Ismeta Hadžića iz 2014. godine predstavlja umjetničko djelo koje se igra konceptom komunikacije, nostalgije i ličnih uspomena. Ova grafika oponaša izgled tradicionalnog pisma, pružajući tako odmah intiman i ličan kontekst. Ovakav pristup umjetničkom izrazu oslanja se na snažan emocionalni naboj koji pisma nose kao nosioci ličnih poruka i veza između ljudi. Na grafici se ističe pažljivo oblikovani tekst, koji je izvučen iz stvarnog pisma. Rukopis je jasan i čitljiv, što omogućava posmatraču da se direktno uključi u čitanje i istraživanje sadržaja. Tekst pisma odaje emocije, sećanja i misli pisca, otvarajući prostor za empatiju i identifikaciju posmatrača sa autorom pisma. Pored teksta, na grafici se može uočiti poštanski žig sa datumom, koji dodaje autentičnost i kontekstualizuje pismo u određenom vremenskom trenutku. Ovaj element pruža dodatni sloj značenja, naglašavajući prolaznost i trajnost pisane riječi. Format grafike je sličan stvarnoj veličini pisma, što doprinosi realističnosti i pojačava osjećaj da je pred posmatračem stvarni dokument, a ne samo njegova umjetnička interpretacija. Ovakav pristup privlači i angažuje posmatrača, podstičući ga da razmišlja o vlastitim iskustvima i odnosima sa bliskim osobama. Umjetnička vrijednost djela “Pismo majci“ ne leži samo u tehničkom izvođenju, već i u sposobnosti da pokrene misaone i emotivne procese u onima koji ga posmatraju. Hadžić ovom grafikom uspijeva da prenese univerzalnu temu ljudske potrebe za komunikacijom i izražavanjem ljubavi, poštovanja i nostalgije, što ovu grafiku čini posebno dirljivom i značajnom. Kroz ovu grafiku, Hadžić stvara most između ličnog i univerzalnog, između prošlosti i sadašnjosti, između umjetnosti i svakodnevnog života, pokazujući da umjetnost može biti snažno sredstvo za prenošenje dubokih i složenih ljudskih iskustava.

Grafika “Vitorog“ Ismeta Hadžića iz 2014. godine prikazuje glavu ovna sa impozantnim, snažno uvijenim rogovima. Odmah se uočava preciznost i detaljnost u obradi teksture roga i kože, đe svaka linija i sjenka doprinosi realizmu prikaza. Ovna često nalazimo u mitologiji i folkloru kao simbol snage, izdržljivosti i vođstva, a njegovi rogovi se posebno ističu kao znak moći. Na grafici, rogovi zauzimaju centralno mjesto i gotovo da formiraju neku vrstu okvira unutar kojeg se nalazi glava ovna. Ovaj vizuelni element može da simbolizuje ograničenja ili okvire unutar kojih se odvijaju prirodni ciklusi života. Takođe, uvijeni rogovi mogu predstavljati kompleksnost i zamršenost prirodnih procesa ili, u širem smislu, životnih puteva. Glava ovna je prikazana bez tijela, što može nagovještavati temu odvajanja, možda čak i smrti ili žrtvovanja. Ovaj prikaz budi osjećaj poštovanja, ali i melanholije, sugerišući prolaznost fizičkog postojanja. Monohromatska šema grafike doprinosi vremenskoj bezvremenosti i univerzalnosti simbolike ovna. Nedostatak boje usmjerava pažnju posmatrača na teksturu i oblike, što pojačava dramatičnost i snagu djela. Korišćenjem tehnika duboke štampe, Hadžić je stvorio djelo koje je izuzetno bogato u teksturi i detaljima. Svaki potez je pažljivo izveden da bi se dočarala robustnost i divlja priroda ovog animalnog motiva. Ismet Hadžić u grafici “Vitorog“ istražuje teme snage, prirodnog autoriteta i prolaznosti kroz pažljivo konstruisanu kompoziciju koja ističe moćne rogove ovna. Ovaj rad može biti tumačen kao odavanje počasti prirodi i njenim stvorenjima, kao i refleksija na cikluse života i smrti koji su neprekidno prisutni u našim životima.

Ismet Hadžić, kao grafičar, demonstrira izvanrednu sposobnost da svojim djelima komunicira i predstavi duboka emocionalne stanja i kompleksne filozofske koncepte. Kroz različite teme koje je obrađivao – od intimnih portreta i pejzaža do simboličkih reprezentacija i metaforičkih kompozicija – Hadžićev rad odražava široki spektar ljudskih iskustava i univerzalnih istina. Njegova tehnika je impresivna u preciznosti i detaljnosti, sa pažnjom posvećenom teksturi i svjetlosti. Hadžić uspješno koristi ograničenu paletu boja ili često radi u monohromatskom spektru, što njegovim grafikama daje vječni kvalitet i naglašava formu i kompoziciju. Kroz njegovu upotrebu linija, kontrasta i teksture, Hadžić istražuje i prikazuje ne samo spoljni izgled njegovih subjekata, već i njihovu unutrašnju suštinu i emotivno stanje. Svaka od njegovih grafika je priča za sebe, puna simbolike i otvorena za različita tumačenja. Hadžić se pokazuje kao umjetnik koji je duboko svjestan kulturnog i socijalnog konteksta u kojem stvara, ali i kao umjetnik čija djela imaju univerzalnu relevantnost. Hadžićev doprinos grafičkoj umjetnosti nije samo u estetskom smislu; njegove grafike su takođe vremenska dimenzija kroz koju se predstavljaju i preispituju ljudske vrijednosti, društvene norme i veze koje nas defininišu kao pojedince i kao društvo. Njegova djela pozivaju na razmišljanje i nude vizuelno bogatstvo koje se nastavlja otkrivati sa više gledanja i analize. Kroz djelo Ismeta Hadžića vidimo refleksiju umjetnika koji je istinski posvećen istraživanju granica grafike i njenog potencijala da prenese kompleksne i duboke narative. Njegov rad stoji kao svjedočanstvo moći grafike da bude ne samo oblik umjetničkog izraza, već i sredstvo za komunikaciju i povezivanje na najdubljim ljudskim nivoima. U kontekstu Crne Gore i šire umjetničke scene, Ismet Hadžić se ističe kao umjetnik čiji rad pruža uvid u bogatstvo ljudskog iskustva i koji svojom umjetnošću podstiče na razmišljanje. Njegove grafike su ne samo vizuelno privlačne, već i intelektualno stimulativne, nudeći slojevite interpretacije i duboke emotivne doživljaje. Hadžić kao grafičar ostavlja trajni pečat u umjetnosti, potvrđujući da je grafika medij koji može nositi snažne i trajne poruke a on to radi punih pet decenija i daje snažan pečat Crnoj Gori.

Related posts

Izložba Muzeja ratnog djetinjstva otvorena u Tuzli

Dijaspora BiH Administrator

TRIBINA: ISLAMSKI EPIGRAFSKI SPOMENICI

Dijaspora BiH Administrator

ZLATNE GODINE 2021-2023 CENTRA ZA OČUVANJE I RAZVOJ KULTURE MANJINA CRNE GORE POD VOĐSTVOM SALKA LUBODERA

Dijaspora BiH Administrator

Dani kulture Bošnjaka u Podgorici: TRIBINA “ŽIVA VODA” i  GLASOVI  ŽENA U POEZIJI

Dijaspora BiH Administrator

UTICAJ SALKA LUBODERA NA KULTURNI PEJZAŽ CRNE GORE

Dijaspora BiH Administrator

Međugradska kulturno-umjetnička manifestacija

Dijaspora BiH Administrator

Leave a Comment