Naši u tuđini

Historičar Husnija Kamberović: Život bošnjačke emigracije

Istraživanje povijesti migracija ima dugu tradiciju i u historiografiji Bosne i Hercegovine, posebno o razmjerama migracija stanovništva iz BiH prema Osmanskom carstvu nakon 1878. godine i stvaranja raznih emigrantskih krugova. O migracijama tokom 20. stoljeća također se pisalo u stručnoj literaturi, a organizirani su i brojni znanstveni skupovi, pri čemu je vrhunac bio veliki znanstveni skup i potom značajan zbornik radova “Migracije i Bosna i Hercegovina” (Sarajevo, 1990).

Pisalo se i o nacionalnim aspektima migracija (tokom 1980-ih tim pitanjima je posebno bio okupiran Milorad Ekmečić), nastajali su radovi i o migracijama Bošnjaka u Tursku (Safet Bandžović), ali i o migracijama i stvaranju raznih emigrantskih krugova u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.

Mustafa Imamović je autor monografije o časopisu Bosanski pogledi 1955-1967. (“Bošnjaci u emigraciji”, Sarajevo, 1996), čime je ovaj aspekt bošnjačke emigracije u zapadnoj Evropi temeljito obrađen.

SKUPŠTINA U MÜNCHENU

Na tu se tradiciju sada naslonio zbornik radova “Bošnjaci u emigraciji: Adil Zulfikarpašić i nacionalno-politički vidokrug časopisa Bosanski pogledi”, s napomenom da je ovdje fokus ne na migracijama, nego na životu bošnjačke emigracije. U zborniku je objavljeno 12 radova koji iz raznih perspektiva nude uvide ne samo u djelovanje Adila Zulfikarpašića i ideje časopisa Bosanski pogledi koji je on izdavao nego i o drugim aspektima bošnjačke emigracije u zapadnoj Evropi poslije Drugog svjetskog rata.

Radovi su različitog kvaliteta i nejednakog doprinosa naučnom razumijevanju uloge bošnjačke emigracije nakon Drugog svjetskog rata i njenim nacionalnim i političkim usmjerenjima. Naslov rada Mesuda Šadinlije (“Nesavršeni politički krug”), u kojem se tretira odnos Adila Zulfikarpašića i Muhameda Pilava, dvojice ljudi rodom iz Foče, emigranata koji su imali različitu putanju, ali čije su se ideje na kraju 20. stoljeće podudarile, možda bi najbolje odgovarao i čitavom zborniku.

image

Vidljiva je ideološka transformacija političkih emigranata: Zulfikarpašić se od ljevičara i komuniste u mladosti transformirao u pobornika tradicionalnih vrijednosti, a Pilav od mladalačkog frankovca koji osuđuje Spahinu politiku muslimansko-srpske suradnje između dva svjetska rata, na kraju podržava Zulfikarpašićevu ideju srpsko-bošnjačkog sporazuma 1991. godine.

Ta simbolička linija ideološkog razvoja ove dvojice emigranata možda najbolje pokazuje sva lutanja ne samo bošnjačke emigracije nego i najjasnije osvjetljava sva raskrižja na kojima su se Bošnjaci kao narod nalazili tokom 20. stoljeća.

Bošnjačka emigracija je bila različito organizirana, ali se njen razvoj poslije Drugog svjetskog rata ne može promatrati izvan okvira šire jugoslavenske emigracije. Jugoslavenska služba bezbjednosti je pažljivo pratila stanje u emigraciji i izvodila akcije usmjerene posebno protiv onog dijela koji je tretiran kao neprijateljska emigracija.

Safet Bandžović u svom opširnom radu (“Emigrant među emigrantima: izazovi vremena i odgovori Adila Zulfikarpašića”) pokazuje kako su savezne službe bezbjednosti u svojim elaboratima tretirale političku emigraciju, uključujući i ovu skupinu oko Zulfikarpašića, te na koji je način ova skupina oko Zulfikarpašića odgovarala na razne izazove. On zastupa tezu da je Zulfikarpašić ostao dosljedan dvjema osnovnim idejama u emigraciji: bošnjaštvu (mada se Zulfikarpašić neposredno nakon rata kretao u krugovima hrvatske emigracije) i liberalnoj demokraciji, te da je surađivao sa emigrantima jugoslavenske emigracije koji su bili pobornici demokratske pluralističke konfederalne Jugoslavije.

Jedan od najvažnijih događaja u razvoju bošnjačke emigracije poslije Drugog svjetskog rata je skupština (Bandžović je naziva Kongres) održana u Münchenu 27-28. 12. 1963. na kojoj je formiran Liberalni demokratski savez Bošnjaka Muslimana, a Zulfikarpašić izabran za predsjednika Glavnog odbora.

Bandžović je koristio različite izvore i brojnu literaturu, ali je znakovito da se nije referirao (kritički, naravno) na ocjene koje su o Zulfikarpašiću i njegovom djelovanju u emigraciji ostavili neki saradnici koji su se tokom vremena razišli s njim (Muhamed Filipović).

Veoma utemeljen rad o Zulfikarpašićevom djelovanju u emigraciji, njegovim idejama i saradnji sa demokratskom emigracijom drugih jugoslavenskih naroda radi izgradnje demokratske Jugoslavije u ovom zborniku su objavili Milivoj Bešlin i Petar Žarković (“Adil Zulfikarpašić i Bosanski pogledi prema ‘totalitarnim pokretima’ u Jugoslaviji”).

image

za pog/

Autori pokazuju transformaciju Zulfikarpašićevog razumijevanja ideje komunizma i Jugoslavije smještajući to u kontekst hladnoratovskih odnosa u svijetu poslije Drugog svjetskog rata i teoriju totalitarizma. “Tri su temeljne ideje: evropska liberalno-demokratska, zatim nacionalna, odnosno potreba za identitetskim zaokruživanjem bošnjačke nacije (…) i ideja afirmacije bosanskohercegovačke državnosti (…) obeležile (…) rad Adila Zulfikarpašića. (…) Jugoslavija kao demokratska federacija ravnopravnih naroda i federalnih država i potreba njene liberalizacije nezaobilazan je potporni stub idejnog delovanja Zulfikarpašića” (str. 100).

Autori koriste brojne nove izvore, posebno korespondenciju koju je u vezi s materijalnim položajem bošnjačke emigracije poslije Drugog svjetskog rata, njenim organizacionim ustrojavanjem i idejnim sazrijevanjem, vodio Adil Zulfikarpašić. Također se iz te korespondencije vide i Zulfikarpašićevi stavovi o “totalitarnim” ideologijama, a iz tekstova objavljivanih u Bosanskim pogledima vidi se, prema ocjeni autora, liberalno-demokratska orijentacija ove emigracije.

Sabina Veladžić se u svom radu (“Povijesni i (proto)nacionalni razvoj Bošnjaka i (stigmatizacija) bošnjaštva u diskurzivnim praksama kulturne inteligencije u Bosni i Hercegovini 1960/1970-ih i početkom 1990-ih godina”) bavi diskursima o Bosni i bošnjaštvu komparirajući one s kraja 1960-ih i početka 1970-ih i one iz 1990-ih godina.

Kao primjere stigmatizacije bošnjaštva za analizu je izabrala diskurs Vlade Jokanovića i Milorada Ekmečića iz 1960/1970-ih godina (oba su stigmatizirala bošnjaštvo, ali ima razlike između ta dva primjera), dok je kao primjere afirmacije bošnjaštva izabrala ideje Adila Zulfikarpašića i pisanje Nenada Filipovića iz 1990-ih godina.

Kao primjer legitimiranja muslimanstva za analizu je odabrala diskurs sadržan u studijskom izvještaju iz 1970. naslovljenom Stav Muslimana Bosne i Hercegovine u pogledu nacionalnog opredjeljenja, te ideje iz knjige “Muslimani i bošnjaštvo” iz 1991. godine, u kojoj su Atif Purivatra i Mustafa Imamović, koji su bili pripadnici partijske inteligencije iz 1960-ih, sada samo reproducirali ranije teze o Muslimanima kao sekularnoj nacionalnoj zajednici, dok Rusmira Mahmutćehajića autorica ocjenjuje “ideologom novoformirane mladomuslimanske” inteligencije, odnosno predstavnikom “(pan)islamske struje” za kojega je “islam (…) predstavljao transcendentalnu vrijednost, moralni sistem koji je na skali objedinjujućih vrijednosti stajao iznad nacionalizma” (str. 187).

Rad je vrlo utemeljen, teorijski dobro osmišljen, iako je autorica uspjela izbjeći navođenje neke važne literature u kojoj se djelovanje muslimanske inteligencije tokom 1960-ih godina na afirmaciji Muslimana kao nacije smješta u kontekst njihovog partijskog zadatka.

Značajan dio radova u ovom zborniku bavi se temama u kojima se konkretno analiziraju pojedini aspekti ili iz Zulfikarpašićevog života ili pojedine teme koje su tematizirane kroz časopis Bosanski pogledi. Tako, naprimjer, Marko Hoare (“Adil Zulfikarpašićʼs Road to Emigration”) analizira kontekst izgradnje federalne Bosne i Hercegovine tokom Drugog svjetskog rata kroz zasjedanja ZAVNOBiH-a i izgradnju bosanskohercegovačkog patriotizma te okolnosti u kojima se Zulfikarpašić razišao sa komunistima i odlučio emigrirati. Hamza Memišević (“Emigrantska političko-nacionalna strujanja Adila Zulfikarpašića”) pokazuje kako se Zulfikarpašić odvojio od hrvatske emigracije navodeći kao razlog, između ostalog, pojave katoličkog prozelitizma u emigraciji. Valja naglasiti da je katolički prozelitizam i onemogućavao integraciju muslimana u hrvatsku naciju.

image

Na temelju Zulfikarpašićevog pisanja u Bosanskim pogledima, Memišević zaključuje kako je on 1963. otvorio pitanje bošnjaštva, ali naglašava kako ga “ne promatra izrazom nacionalizma budući da navodi kako nije ispunjen sadržajima koji su bitni za profilaciju nacionalizma”, ali je “bošnjaštvo jedina nacionalna identifikacija za bosanskohercegovačke muslimane” (str. 92).

Temi koju je analizirao Memišević blizak je rad Admira Lisice (“Uloga bošnjačke emigracije u kontekstu vraćanja nacionalnog imena Bošnjak”) u kojem se analizira doprinos bošnjačkih intelektualaca u emigraciji afirmaciji bošnjaštva, bilo da to bošnjaštvo nije bilo ne suviše nametljivo isticano, kao kod dijela emigranata koji su pripadali krugu Mladih muslimana – poput Teufika Velagića (“Nama kao muslimanima nacionalistička nastojanja i stremljenja su strana, ali nam je drago naše kroz historiju sačuvano bošnjaštvo”, str. 202).

Jedan dio mladomuslimanskih emigranata (Bećir Tanović) je otvorenije promovirao bošnjaštvo, ali su ipak među muslimanskim emigrantima najuporniji u afirmaciji bošnjaštva bili Smail Balić te Adil Zulfikarpašić. Ovom krugu radova pripada i rad Edina Veladžića (“O pripadnicima srpske i hrvatske emigracije muslimanskih korijena u tekstovima Bosanskih pogleda”), koji govori o muslimanskim emigrantima koji su zastupali srpsku ili hrvatsku nacionalnu ideju.

Kao osnova za rad uglavnom su izabrani primjeri polemika u vezi s tim na stranicama časopis Bosanski pogledi (pisanja Alana (ranije Akije) Horića, Medžida Šahinovića, Izeta Hasanbegovića, Hajrudina Filipovića, Derviša Šehovića, Envera Mahmedagića, Mahmuta Muftića i drugih).

DOPRINOS RAZUMIJEVANJU

Jedan dio radova u ovom zborniku predstavlja reprezentacije pojedinih historijskih tema u časopisu Bosanski pogledi. Ajdin Muhedinović (“Muslimani Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu kroz prizmu Bosanskih pogleda”) sa vrlo dobrim kritičkim pristupom analizira pisanja Bosanskih pogleda o Muslimanima u Drugom svjetskom ratu, ukazujući na neutemeljenost pojedinih tekstova.

Iako je takav nužni kritički pristup izostao u nekim drugim radovima (Hikmet Karčić i Mustafa Dedović “Tematiziranje ustaškog i četničkog pokreta u Bosanskim pogledima 1960-1967” te Jasmin Medić “Sarajevski proces 1949. godine na stranicama Bosanskih pogleda”), radovi objavljeni i u ovom obliku omogućavaju bolje razumijevanje bošnjačke emigracije, njenog položaja i razvoja te mjesta časopisa Bosanski pogledi u historiji te emigracije.

Na kraju zbornika je rad Narcise Puljek-Bubrić (“Bibliografija Adila Zulfikarpašića i njegov publicistički rad”) koji predstavlja glavne informacije o Zulfikarpašićevom publicističkom djelovanju. Inače, cjelovita Bibliografija, uređena po savremenim bibliografskim principima, objavljena je ranije pod naslovom Bibliografija Adila Zulfikarpašića (Sarajevo 2022) i sadrži 724 bibliografske jedinice. Kao i inače u nauci, i ovaj rad, kao i posebno štampana cjelovita Bibliografija, nezaobilazni su u daljem istraživanju života i djelovanja Adila Zulfikarpašića i bošnjačke emigracije u cjelini. Tome će doprinijeti i ovaj zbornik u cjelini.

“Bošnjaci u emigraciji: Adil Zulfikarpašić i nacionalno-politički vidokrug Bosanskih pogleda”; zbornik radova (Urednik: dr. Safet Bandžović); (Sarajevo: Bošnjački institut, 2023, 238 str) / Oslobođenje – Historičar Husnija Kamberović: Život bošnjačke emigracije (oslobodjenje.ba)

Related posts

Danijela Rakić, diverzantkinja Armije RBiH poručila iz Detroita: Uzela sam pušku jer nisam dala da me istjeraju iz Sarajeva i opet bih

Dijaspora BiH Administrator

Američki mediji objavili fotografije mjesta pogibije djece porijeklom iz BiH

Dijaspora BiH Administrator

Životna priča šefa kuhinje u jednom od najprestižnijih restorana u UAE: Od Sokoca do Dubaija

Dijaspora BiH Administrator

Potres im ništa ne može – Mostarac sa zagrebačkom adresom gradi najbolje nebodere u svijetu, evo gdje ih je podigao

Dijaspora BiH Administrator

Fahira Hasedžić: Put života i put folklora

Dijaspora BiH Administrator

Švedska: Uspješno djelovanje bh. udruženja „Bosanska krajina“

Dijaspora BiH Administrator

Leave a Comment